Novu godinu počinjemo završetkom Ivanovog serijala u kojemu nas vodi u Mannheim. Osim opisa grada, Ivan je s nama podijelio dileme s kojima se vjerojatno svi putopisci sučeljavaju kad žele prenijeti svoje dojmove, pa ih u ovom uvodu prenosim u cijelosti: Pišući svaki novi putopis, počinjem razmišljati o novim stvarima. Primjerice, najprije bih preporučio svima […]
Augsburg – Heidelberg – Mannheim – kraj serijala Read More »
U trećem nastavku serijala, Ivan nas vodi u Heidelberg, poznat po najstarijem sveučilištu u Njemačkoj. Za razliku od Augsburga, Heidelberg je grad mladosti. U njemu živi čak 30 tisuća studenata iz cijelog svijeta! Čak su i slike živopisnije, zahvaljujući prvom lijepom danu u 6 mjeseci: “Zanimljivo, Marin mi je odmah prvi dan dok smo šetali
Čitajući drugi nastavak Ivanovog serijala vidim naziv “Prachzbrunnen”. To me podsjetilo na pričicu pod nazivom “Die Schildbürger im Brunnen” (Šilđani u bunaru), iz starog tečaja njemačkog koji sam učio u prošlom stoljeću. Ukratko, Šilđani su imali nekakav bunar (Brunnen). Voda u njemu je bila hladna i bistra i sve je bilo dobro dok bunar nije
Počinjemo s novim serijalom našeg povjesničara Ivana, koji nas vodi manje razvikanim gradovima Njemačke. Predstavlja nam Augsburg, Heidelberg i Mannheim. Kao i ranije, njegovi putopisi su kao turistički vodič: Ako niste znali, Augsburg je poprilično star grad, osnovan 15. g. prije Krista, pod izvornim nazivom Augusta Vindelicorum (ime dobio po rimskom caru Augustu), pa je
Novi serijal – Njemačka: Augsburg – Augusta Vindelicorum Read More »
Prije nekog vremena, dobio sam kritiku kako su moji putopisi prazni jer sam samo taksativno nabrajao činjenice i katkad sarkastično komentirao raznorazne situacije. Najveći prigovor je bio u tome što nisam opisivao što sam osjećao u trenutku kad sam razgledao znamenitosti i ostale detalje s putovanja. Pokušavao sam se izvući govoreći istinu – da nisam
“S obzirom na to da sam drugi dan prešao mnogo veću kilometražu u odnosu na prvi dan, te imajući u vidu sve veće bolove u nogama, posebice u koljenima (ipak se pješači 15-20 km na dan – priznajem, nisam došao u Berlin u dobroj formi 🙂 ), slijedi nešto kraće razgledavanje juga i istoka grada
