Autor: Ivan A.
Iako sam na Hvaru ljetovao dugi niz godina, 2018. bila je tek prva u kojoj sam posvetio nešto više pozornosti obilasku znamenitosti, a malo manje kupanju i sunčanju na plaži. Unatoč tome što je Hvar poznat kao najsunčaniji otok, sunce nije sve što ovaj otok pruža, a to ću nastojat najbolje prikazati kroz lokacije koje smo posjetili u dva najveća grada na otoku – Hvar i Stari Grad. Na Hvar, posebice grad Hvar, možemo svakako gledati kao na jednu destinaciju gdje treba krenuti s nešto većim budžetom, posebice ako imate veće zahtjeve. Međutim, ako znate pametno uložiti novac dok ste na ljetovanju i ondje ćete imati priliku obići dosta toga, a neće vam trebati mnogo vremena. Dovoljno vam je jedan do dva dana da obiđete grad Hvar, te jedan dan za Stari Grad. S obzirom na to da smo ovo ljeto najprije obilazili znamenitosti u Hvaru, a zatim otišli na jednodnevni izlet u Stari Grad, da bismo nakon toga obišli još neke znamenitosti u Hvaru, ovaj ću puta umjesto kronološkog pregleda radije dati pregled znamenitosti i atrakcija grupirano po gradovima.
Za početak – par napomena vezano uz moguće putne troškove. Najčešća putanja kojom ljudi dolaze na Hvar jest iz Splita (iako je otok povezan katamaranima/trajektima i s Dubrovnikom, Bolom i Milnom na Braču, Korčulom, Lastovom i Visom). Opcija koja je nešto povoljnija (50-ak kuna), ali i mukotrpnija i dugotrajnija, jest trajekt. Dva sata vožnje trajektom dijeli vas od Splita do Starog Grada, otkuda pak voze autobusi za grad Hvar (30 kuna Stari Grad-Hvar, 20 do 30 minuta vožnje). Nešto brža i skuplja opcija (100-injak kuna) jest katamaran, s kojim ste iz Splita u gradu Hvaru za sat vremena. Međutim, postoji i jedna „caka“ (barem je tako bilo ove sezone): zadnji izravni katamaran iz Splita za Hvar, koji polazi oko 15 sati, koštat će vas dvostruko jeftinije od uobičajene sezonske cijene – 55 kuna. A sad, da se privremeno riješimo financijskog dijela, krenimo s objašnjavanjem ostalih stvari.
Hvar
Grad Hvar svakako ima raznolikog i zanimljivog sadržaja za ponuditi svojim gostima. Bilo da se radi o crkvama, starom kazalištu, samostanima, tvrđavi, plažama, restoranima, izlascima – svatko može pronaći nešto za sebe. Na glavnom gradskom trgu svakako dominira katedrala Svetog Stjepana. Ime je dobila po papi Stjepanu I. (pontifikat 254.-257.), koji je zaštitnik hvarske biskupije, grada Hvara, Starog Grada, te otoka Hvara i Visa. Iako se katedrala počinje graditi tijekom kasnog srednjeg vijeka, te je bila oštećena tijekom turske navale 1571., svoj današnji izgled dobiva u 17. i 18. stoljeću, a odlikuje se kombiniranjem umjetničkih stilova gotike, renesanse, te manirizma i baroka s romaničkim prizvucima. Katedrala i trg ispred nje svakako su ne samo najprepoznatljivije znamenitosti grada već i glavna mjesta za okupljanje i sastajanje.
Kada od glavnog trga krenete prema zapadu, čeka vas nekoliko zanimljivosti. Svakako treba izdvojiti hvarsko kazalište, koje je izgrađeno još 1612. godine. Ono je važno kao prvo javno kazalište u Europi, u kojem su svim društvenim slojevima bili na raspolaganju prostori za kulturne i društvene sadržaje. Krenimo još dalje prema zapadu. Premda ćete u hvarskoj luci imati priliku vidjeti jahte iz raznih dijelova svijeta, vrijedilo bi produžiti dalje od luke te doći do franjevačkog samostana (ulaznica je ove sezone bila 35 kuna), koji je tijekom ove sezone za posjete bio otvoren dvokratno (koliko se sjećam 9-15 i 17-19). U spomenutom samostanu možete naći raznolike zbirke, poput one starih hrvatskih kovanica i novčanica, ali i ostataka s brodoloma grčkih i rimskih brodova.
Franjevački samostan u Hvaru također se može pohvaliti primjerkom slike Posljednje večere (dimenzije 8 x 2.5 metara), čiji je autor, po predaji, najvjerojatnije Matteo Rosseli (1578-1650), koji je izvorno nosio tu sliku jednom samostanu u Dubrovniku, međutim na putu se razbolio. Po predaji, za njega su se zbrinuli upravo u Hvaru, i to franjevački redovnici, kojima je Rosseli u znak zahvale ostavio sliku. Tom je prilikom navodno posadio i čempres koji i danas, nekoliko stoljeća kasnije, stoji u samostanskom dvorištu, te je kao takav jedan od najstarijih (400-injak godina) primjeraka čempresa u Hrvatskoj. Za biologe i ekologe svakako vrijedno proučavanja.
U podnožju samostana nalazi se i jedna plaža, na kojoj ima i malo pijeska. Doduše, preporučio bih, ako će se netko naći u Hvaru pa imati priliku za kupanje i sunčanje, da na plažu dođe u prijepodnevnim satima, dok je voda ondje čišća. Pored plaže se pak nalazi i restoran „Vartal“ koji, imajući u vidu da se radi o Jadranu te o gradu Hvaru koji se nastoji oslanjati sve više na elitni turizam, ima relativno pristupačne cijene (npr. pizze 55-70 kuna, te općenito imaju široku ponudu jela).
Ukoliko produžite još dalje prema zapadu, za oko pola sata hodanja od centra grada i središnjeg trga, možete doći do plaže Pokonji dol, preko puta koje se nalazi istoimeni otočić. Plaža je, po mom mišljenju, jedna od ljepših u gradu, posebice ako uzmemo u obzir i stijene i zelenilo koji se pružaju iznad plaže, kao i šumski puteljak koji vodi od ulice Ive Roića dolje do plaže. Pokonji dol svakako je jedna od većih šljunčanih plaža u gradu, a u njezinoj blizini možete se opustiti i u kafićima i restoranima.
Dok nabrajam sve atrakcije koje grad nudi, imam osjećaj kao da se sve te atrakcije svojim izgledom i privlačnošću prešutno natječu za onu koja će biti broj jedan. Tako dolazimo i do gradske tvrđave (Fortica/Španjola), do koje ima oko 25 do 30 minuta uspona iz središta grada. Postoji i mogućnost da kod autobusnog kolodvora uzmete taksi gore do tvrđave, ali smatram da ćete znatno više cijenit onaj trenutak kad kročite nogom na tvrđavu ako ćete ići pješice. Temelji utvrde su obrambena utvrđenja iz prve polovice prvog tisućljeća prije Krista, koja su štitila ilirska naselja na padini brda. Kasnije se ondje nalazila bizantska utvrda. Začetke gradnje današnje utvrde možemo naći u 1282., kada su mletačke vlasti donijele odredbu o njenoj gradnji. Gradnja tvrđave dugo je trajala, a po nekim izvorima, financirala ju je ponajprije hvarska općina, i to od prihoda koji su stizali od prodaje soli. Tijekom 14. stoljeća na utvrdi su radili španjolski vojni inženjeri, pa je to jedno od mogućih objašnjenja zašto se tvrđava naziva i Španjola. Tvrđava je dovršena sredinom 16. stoljeća (1551.), a bila je ključna za opstanak lokalnog pučanstva 1571., kada su Turci napali i opljačkali grad. 1579. godine stiže pak nova nevolja za grad i tvrđavu: grom udara u zgradu u kojoj se čuvao barut, što je dovelo do strašne eksplozije i razaranja (dakle, zanimljivo, vidimo sličnu sudbinu dvorca u Heidelbergu i tvrđave u Hvaru). Tvrđava svakako djeluje impresivno, a uspon na nju bome nije lagan. No, što tek reći onda za tvrđavu Napoleon, koja se nalazi na još većoj nadmorskoj visini?! Doduše, ona nije toliko istaknuta turistička atrakcija kao Fortica, ali svakako bi valjalo jednom i ondje otići. Ona je, naime, sagrađena u doba Francuza početkom 19. stoljeća. Do nje se dolazi automobilom, te se ondje nalazi opservatorij, odnosno promatračnica Geodetskog fakulteta u Zagrebu, koja nije otvorena za posjetitelje, ali pod zidinama te utvrde možete uživati u pogledu zbog kojeg vam je cijeli grad na dlanu.
Tvrđava je početkom 19. stoljeća dobila novu vojarnu i prostrani magazin, da bi u drugoj polovici istog stoljeća postala zapuštena, pošto je grad izgubio vojni značaj. 1971. tvrđava je adaptirana i obnovljena u današnjem izdanju. Inače, jedan od prijatelja koji su dolazili u posjetu Hvaru istaknuo je da bi se na tvrđavi trebale snimati scene one famozne serije „Igra prijestolja“, koju, eto, iz inata cijeloj histeriji i buci koja se digla oko te serije, nisam nikada pogledao. Na kraju je tu čast snimanja scena iz spomenute serije pokupila jedna od tvrđava u Dubrovniku. Skrenete li samo par koraka s puta prema tvrđavi, možete naići i na jednu malu i staru crkvicu, odnosno kapelu, koja djeluje pomalo misteriozno i zanimljivo. Na putu do tvrđave, u uskoj ulici možete naići na pregršt uličnih restorana i kafića. Tek onda vidite koliko Hvar prima gostiju, posebice u tim malim ulicama, u kojima gosti kao da su se „sakrili“ od središnjeg trga i glavnih ruta koje vode prema plažama u zapadnom i istočnom smjeru.
Također na putu do tvrđave možete vidjeti i Benediktinski samostan, izgrađen još 1664., i to u kući u kojoj je rođen naš književnik Hanibal Lucić, zbog čega ispred samostana i dalje stoji njegov lik. U njemu danas živi deset časnih sestara, koje su svojim umijećem izrade čipke od agave prenijele glas o samostanu, a 2009. to umijeće je na svoju listu svjetske baštine uvrstio i UNESCO. Tek u takvim trenucima se prisjetim koliko je u stvari Hrvatska zastupljena na UNESCO-voj listi i materijalne i nematerijalne baštine. To dovoljno govori koliko obilujemo kulturnim i prirodnim bogatstvom, zbog čega svakako trebamo biti ponosni.
Krenimo u suprotnom smjeru, prema istoku: od centra grada do prvih plaža (doduše, stjenovitih, kamenitih) dijeli vas svega par minuta šetnje. Ukoliko želite šljunčane plaže, morat ćete se prošetati nešto više, primjerice desetak minuta do plaže hotela Amfora (koji je vjerojatno najbolje uređen i opremljen hotel u Hvaru, te ima fantastičan bazen), ili pak 25-30 minuta do takozvane „predsjedničke plaže“ (iznad koje je rezidenciju nekada imao Vladimir Bakarić, a kasnije i drugi predsjednik Republike Hrvatske, te neki od hrvatskih premijera).
„Predsjednička plaža“ nalazi se u blizini hotela Podstine, a u njezinoj uskoj okolici pruža se lijepa priroda, slično kao i na Pokonjem dolu, sa stijenama i zelenilom. Zanimljiv detalj na plaži je i stijena koja viri iz vode, što bi mogla biti zanimljiva mogućnost za fotografiranje. Inače, na putu do spomenutih plaža postoji i park po imenu „Šumica“, u kojem odzvanjaju zvukovi mase zrikavaca (imam dojam da su skupili cijelu diviziju), a postoje i sadržaji za djecu, sprave za vježbu, kao i biljke aloe vere, i to impresivnih veličina (ne bojte se, neće vas pojesti, iako nekima djeluju zastrašujuće veliko ).
Riva u Hvaru obiluje kafićima, restoranima, trgovinama, bankomatima, kioscima, pekarnama – praktički svime što je potrebno turistima. Ono što je pak tamo najvažnije kada putujete jest prodavaonica karata Jadrolinije gdje se uzimaju karte za katamarane. Iako riva ima velik izbor ugostiteljskih objekata, rijetko se odlučujemo tamo nešto popiti ili pojesti, jer, iako je Hvar sam po sebi sinonim za elitni turizam, cijene su čak i za hvarske okvire paprene (u sjećanju od ovog ljeta mi je ostala cijena od 28 kuna za 0.25 l coca-cole). No, ako se dovoljno potrudite, možete naići na povoljnije cijene i pića i hrane. Tako, primjerice, kod autobusne stanice možete popiti cedevitu već za 10 kuna, a u Pizza feti možete naći krišku pizze po cijenama od 15 kuna, u usporedbi s nekim pekarnama u kojima su kriške pizze čak i po 30, 40 kuna. Naravno, uvijek su vam opcije i neke od trgovina u Hvaru pa pripremanje hrane kod kuće. Ono što je u Hvaru također svakako primamljivo turistima su mnogobrojne uličice, odnosno „kale“, s raznolikim trgovinama, jednako kao i riva s brojnim štandovima na kojima se prodaju raznovrsni artikli, ali jedan svakako dominira – lavanda, koja je u svakom slučaju jedan od zaštitnih znakova otoka Hvara.
Hvar inače obiluje i raznim spomenicima. Primjerice, u jednoj od kuća u jednoj od „kala“ (koliko se sjećam – ulica Kroz Burak) možete vidjeti kuću u kojoj je u svojoj mladosti živio i radio Ivan Vučetić (1848.-1925.), izumitelj daktiloskopije. Postoji i muzej Hanibala Lucića na koji možete naići na usponu prema tvrđavi.
Kada su u pitanju izlasci, Hvar ima raznoliku ponudu. Ono što čini većinu njegove ponude noćnog života su u stvari kafići od kojih se navečer gotovo svaki pretvara u neki svojevrsni noćni klub, te većina njih radi do 2 u noći. Ukoliko i nakon 2 sata želite negdje nastaviti dalje, postoje razne mogućnosti. Imate klub Passarolu, ali prva destinacija turistima je Pink Champagne, gdje je zadnje godine upad bio 150 kuna za strance, a 50 kuna za domaće turiste (iskreno – cijenim taj potez). Postoji i mogućnost odlaska do Carpe diem plaže, no za to ćete izdvojiti, koliko se sjećam, barem 200 kuna za prijevoz do tamo i natrag (plaža se nalazi na Paklinskim otocima preko puta Hvara). Kada sam prvi puta čuo za te cijene prijevoza – odmah mi je na pamet palo: „Eh, treba položit za vozača brodice, prvu sezonu vratit uloženo, a dalje okretat profit“. Sjećam se da smo jednom prilikom otišli i u kafić Carpe Diem u Hvaru, te smo u ionako paprenom cjeniku uspjeli naći podatak da 6 litara šampanjca Dom Perignon Vintage Rose Gold Edition stoji ni više ni manje nego 960.000 kuna! Pomislio sam da bi se trebalo skupit nas desetak, te da bi s prosječnom plaćom u Hrvatskoj valjalo radit dobrih dvadesetak godina života kako bismo si to mogli priuštiti. Ne razumijem i čemu uopće tolika cijena, kao da je spomenuti šampanjac od zlata napravljen?!
Milna
Ukoliko pak želite predah od mase ljudi koji i tijekom dana i tijekom noći lete u svim smjerovima po gradu Hvaru, Milna je izvrsna opcija. Radi se o mjestašcu sa svega 90 stanovnika (po popisu iz 2001.). Ima nekoliko lijepih plaža, autokampove, te dobre restorane s lijepim pogledom na plaže i prirodu oko njih. Nalazi se otprilike na pola puta između grada Hvara i Starog Grada, tako da do nje možete doći i autobusom i automobilom. Zadnji puta kada smo ondje bili jeli smo u restoranu po imenu Kod Barba Božjeg, s lijepim pogledom na more i obližnju plažu, te uz veoma ljubazno osoblje. Osim crkve, nema značajnijih znamenitosti, ali je svakako lijepo mjesto za opustit svoju dušu.
Stari Grad
Do Starog Grada dijeli vas oko 30 minuta vožnje autobusom. Valja napomenuti da bi bilo u redu da pripazite, jer autobus prvo stoji u trajektnoj luci, a nakon još par minuta vožnje staje u samom gradu. Dvije vjerojatno najznačajnije znamenitosti u gradu su Dominikanski samostan i Tvrdalj Petra Hektorovića. Koliko me sjećanje služi, ulaznica za Dominikanski samostan je bila 20 kuna, a za Tvrdalj Petra Hektorovića 15 kuna. Inače, jedan od glavnih trgova u Starom Gradu dijeli ime s glavnim trgom u Hvaru – Trg Svetog Stjepana, iako je onaj u Hvaru otvorenijeg tipa negoli ovaj u Starom Gradu. Naravno, to stvara i drugačiji osjećaj: na onom glavnom trgu u Hvaru imate dojam kao da svi vide sve ljude koji se ondje kreću, dok na glavnom trgu u Starom Gradu kao da imate neku svoju privatniju atmosferu i tišinu.
Ono što se svakako može istaknuti u muzeju Dominikanskog samostana jest slika „Oplakivanje Krista“ poznatog baroknog slikara Jacoppa Tintoretta. Samostan također sadrži drveno raspelo najpoznatijeg kipara svojeg vremena u Veneciji Giacoma Piazzette, a raspelo se smatra najljepšim baroknim raspelom u Dalmaciji. Knjižnica samostana također je impresivna, imajući u vidu da sadrži oko 20.000 knjiga iz područja teologije, filozofije, biblijskih znanosti, jezikoslovlja, glazbe, slikarstva i drugih znanosti. Samostan u ponudi za svoje posjetitelje ima i jednokrevetne i dvokrevetne sobe – idealno za nekoga tko traži mir, opuštanje, duhovno obogaćivanje i malo vremena za razmišljanje o nekim važnim stvarima u životu.
Tvrdalj Petra Hektorovića također je veoma simpatično mjesto. Naš renesansni pisac koji je odrastao na Hvaru na taj tvrdalj je gledao kao na neki savršeni mikrokozmos, odnosno mikrosvemir u kojem sva Božja bića – ljudi, ptice, ribe i biljke, žive u savršenom skladu. Prostorom dominira središnji ribnjak koji nastanjuju cipli, te uz koji se ljudi najčešće vole fotografirati.
Također postoji i lijep vrt, ali i nekoliko natpisa u kamenu, od kojih bi najznačajniji mogao biti onaj koji glasi Omnivm Conditori, odnosno Stvoritelju Svega. Sjećam se dok sam hodao tim prostorom, posebice vrtom kod kojeg ima i nekoliko klupica za sjesti, kako mi je kroz glavu prošla pomisao – da sam profesionalni pisac, ne bi bilo bolje lokacije od ove za pronaći inspiraciju. Malo ponavljanja gradiva iz književnosti – Hektorovićevo Ribanje i ribarsko prigovaranje prvo je djelo hrvatske književnosti u stihu u kojemu je opisano realno, stvarno putovanje. U Tvrdlju na samome izlazu imate priliku vidjeti i primjer svjedodžbe jedne učenice iz školske godine 1912./1913., pa je zanimljivo proučiti koje su sve predmete tada imali: nauka vjere, čitanje, pisanje, nastavni jezik, računstvo, prirodopis i fiziku, zemljopis i povijest, gospodarstvo, crtanje s poukom o mjerstvenim oblicima, pjevanje, gimnastiku, ženske ručne radnje i druge. U svakom slučaju, po nazivima i broju predmeta moglo bi se reći da je školstvo tada bilo zahtjevno, te da su predmeti bili poprilično raznoliki, tako da je bilo potrebno imati svestrano znanje, ali i vještine.
Stari Grad se također može pohvalit lijepom rivom s brojnim restoranima, kafićima, raznolikim dućanima, slastičarnama i „kalama“ kao i Hvar, ali to sve ipak djeluje nekako mirnije i kudikamo opuštenije negoli u Hvaru. Rekao bih da je Stari Grad po tempu života nešto između Milne i Hvara.
Također se u Starom Gradu može istaknuti „Ministarstvo tuđih poslova“ (očito ljudi ondje previše zabadaju nos tamo gdje im nije mjesto). Jedan od ministara spomenutog ministarstva, Louis Petrić, rođen je pak u Južnoafričkoj Republici.
S takvim smiješnim „tračerskim“ ministarstvom na pamet mi pada usporedba s „Ministarstvom smiješnog hodanja“ („Ministry of silly walks“) iz skeča Monty Pythona. U svakom slučaju, takvi primjeri kreativnosti za svaku su pohvalu. Naposljetku, lijepo mjesto za opustit se u Starom Gradu svakako je i park Vorba, koji obiluje zelenilom i mnogobrojnim klupama.
Tek kad sam spomenuo Benediktinski samostan u Hvaru koji je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine shvatio sam – pa ovo je tek prvi putopis koji pišem a da govori o nekoj hrvatskoj destinaciji. Premda, naravno, treba posjetiti i istražiti što je više moguće destinacija u inozemstvu, ne smijemo zaboraviti na vlastita, hrvatska kulturna i prirodna bogatstva. Dok dovršavam ovaj putopis kao da dobivam sve veći motiv da posjetim sad prvo neke nove destinacije u Hrvatskoj, koje nisam imao priliku do sada istražiti. Lijepo je opisati iskustva s inozemnih putovanja, ali je potrebno ipak što više reklamirati našu domovinu.