Dunavska tura – 3. i 4. dan
Autor: Darko Savić
3. dan, Brno – Bratislava – Budimpešta
Jutro počinjemo kavom u apartmanima. Još poneka provjera je li sve suho i spremno za današnje korištenje. Nebo obećava lijep dan za vožnju. Ali nakon jučerašnjeg, ništa nas više neće i ne može iznenaditi.
Odvajamo par minuta za šetnju centrom grada, a potom nas navigacija odvozi na autoput ka Bratislavi.
Lijep centar grada. Lijep grad uopće. Brno je industrijski centar koji nas je sve iznenadio svojom prostranošću i urednošću. Na žalost, nemamo previše vremena za razgledanje.
Interesantna prodavnica u centru Brna, Army shop 🙂
Opuštajuća vožnja autoputem u trajanju od sat vremena i prva pauza. Pa mi smo i danas gladni! 🙂 Ni trenutka se nismo dvoumili da usputno javno stajalište/odmorište bude lokacija za doručak. Zašto? Pa ovo na sve drugo liči samo ne na naša odmorišta. Radnik čistoće je tu, trava pokošena, česme ispravne, smeća nigdje na vidiku, mirisi prirode, a ne kanalizacije i otpada. Sto i klupe čiste. Naprosto iznenađujuće sve. Uživamo u sat vremena pauze uz delicije koje su u bisagama i koferima.
Nastavljamo dalje. Povremeni pogledi u nebo vraćaju kišno raspoloženje. Na prvu naznaku kiše stajemo. Opremu na sebe. Ne griješimo nikad. Na par minuta dalje uvijek je već neki prolom oblaka ili još štogod gore. No, auto put je i dalje pred nama pa se može lijepo voziti.
Moram napomenuti na ono što na našim putevima skoro nikako ne mogu osjetiti ili doživjeti. Poštovanje bajkera i ustupanje prava prolaska kao i pravljenje mjesta u prometnim gužvama koje su zbog povremenih radova na putu bile kilometrima dugačke. Nepregledne su kolone šlepera na ovom pravcu. Svih registarskih tablica. Za naše prilike nezamisliva frekvencija prometa.
Pred Bratislavom koristimo navigaciju kako bi smo bez lutanja uplovili u ovaj veliki grad. Naš cilj je bio Bratislavsky hrad. Stara tvrđava koja je u skoro idealnom stanju. Mislim da su čak i neke vladine institucije u njoj, pored muzeja.
Nema tu baš nekog prostora za parkiranje pored. Svaki metar je iskorišten u turističke svrhe ili je zatvoren za korištenje zbog blizine Slovačke Narodne Rade (Narodne skupštine Slovačke).
Podzemna garaža je pravo rješenje. Obilazimo park ove tvrđave i dolazimo na sjajan vidikovac odakle puca pogled na novi dio grada Bratislave.
Koristimo lijepo sunčano vrijeme i uživamo u kafi i osvježenju u restoranu Parlament.
Produžavamo dalje. Pred nama je još jedna dionica puta do Budimpešte. Navigacija pomaže da nađemo pravi put. Dosipanje goriva obavezno. Nije dobro ovdje ostati bez goriva. Pumpe na autoputu nisu baš česte kao kod nas. Dobra stvar je to što na znaku za skretanje za pumpu stoji i napomena koliko još imate do sljedeće, ako ovu propustite! Tako da sa motorima i rezervoarima od 20-tak litara nema kockanja i preračunavanja 🙂
Granice izmedju Slovačke i Mađarske skoro da ni nema. Obzirom da smo na autoputu odlučujemo uzeti vinjete i to radimo na nekadašnjem graničnom prelazu koji sad ima samo svrhu odmorišta i kupovine vinjeta.
Ulazimo u Budimpeštu. Prvi veći tržni centar je naš. Valja se opskrbiti zalihama za večeras, a prije ulaska u smještaj.
Kakav bi to bio završetak dana, a da nas kiša (pljusak), ali baš lijepo ne opere. Stojimo parkirani u ulici gde je naš smještaj, čekamo dolazak vlasnika s ključevima, a svaki automobil koji prođe kraj nas i naših motora ostavi vodenu zavjesu na njima i na našoj opremi. Nema tu nekih velikih pardona i pažnje. Svako po nevremenu gleda samo sebe, a mi gledamo sa koje će strane vlasnik doći.
Smještamo motore u javnu garažu. Prilično skupa usluga – dnevna karta za 2 motora na jednom parkirnom mjestu u garaži koštaju 22€. Jeftiniji je smještaj u Flow appartment za nas nego za motore! 🙂 Mali i dobro opremljeni apartman sa sobom na katu. Nalazi se u strogom centru Budimpešte i može biti svakako za preporuku.
Poslije večere ova žedna bratija bi popila po hladno pivo koje je nabavljeno u marketu. E tu se, rođaci moji, javlja jedan vrlo veliki problem! Greškom sam u korpu stavio dva paketa, misleći da će nam biti dosta za večeras. No ne vidjeh, svo pivo je bilo bezalkoholno! Kukuuuuu 🙂
Nema druge, nego nakon večere malo prošetati i sjesti u neki od lokalnih barova i degustirati dobar točenac!
Rezime dana: 330 km, skoro sve auto put, sjajna pauza u Bratislavi, kiša opet, garaža u Bratislavi 9€ za svaki motor, smeštaj 40€ za 4 osobe i 44€ za 4 motora, vinjeta za Mađarsku, desetodnevna, 6€.
4. dan, Budimpešta – Temišvar
Sunce nas budi i raspoloženje je odmah na nivou! Cilj nam je proći kroz centar Budimpešte i svratiti do Citadele. Vjerujemo da ćemo imati prilike napraviti nekoliko dobrih fotografija i zabilježiti štogod interesantno. Citadela, parking pored, sve je puno autobusa, motocikala, automobila, turista. Imamo osjećaj tko god je na kratko navratio do ovog lijepog grada na Dunavu, navratio je i tu.
Nastavljamo dalje put Segedina i Arada. Ne treba ponavljati kako su kišni oblaci ponovo bili razlog za oblačenje zaštitne opreme 🙂 Mi jednostavno nismo naučili voziti po suncu 🙂 No, nije to baš toliko strašno! Naprotiv, uveseljava. Našli smo u tome temu za zezanje i smijeh i traženje boljeg raspoloženja 🙂
Putem ka Segedinu vrlo gust promet. Opet nam je na umu misao, kako se sav teretni transport Europe odvija ovim autoputem. Bezbroj je šlepera. Povremeno po nekizastoj i lagano provlačenje između kolona. Oduševljava nas odnos svih drugih vozača prema nama koji pokušavamo da se nesmetano provučemo naprijed. Naravno, do jednog momenta!!! 🙁 Pogađate, radi se o Passatu BG tablica! Ne pada mu na pamet pomjeriti se, iako se kreće brzinom pješaka, svjestan da ne može proći dalje, vidi nas u retrovizoru, ali ne trza ni malim prstom 🙂
Prednost bajka je u tome što ga možemo zaobići i s druge strane. No, zajednički komentar kad smo sišli sa motora na sljedećoj pauzi je bio: “Jesi primijetio odakle mu je registracijska tablica?” Tužno, priznat ćete.
Dolazimo na mađarsko-rumunjsku granicu. Nalazi se na auto putu s velikim proširenjem. U istom kontejneru nalaze se i mađarski i rumunjski granični policajac. Kontrola putovnica je obavezna. Traje vrlo kratko. Produžavamo dalje ka Aradu. Put je sjajan ali i blizina cilja nas vuče da malo ubrzamo. Arad je jedan od većih gradova Rumunije, no u centru se zadržavamo samo kratko. Temišvar je naš današnji cilj.
Naravno, navigacija pomaže naći smještaj od prve. Radi se o Pansionu Doria u predgrađu Temišvara. Domaćin nas dočekuje ispred Pansiona i pomaže kod parkiranja motora u dvorište. Sobe odlične, smještaj za svaku preporuku.
Za oko mi zapinje prodavnica točno preko puta Pansiona. Frižider pun, a mi žedni. Danas više neće biti vožnje. Brzinsko osvježavanje u sobama i pravac prodavnica na ledeno Ursus pivo! 🙂 Šta još napaćenoj bajkerskoj duši treba nakon nekoliko stotina kilometara sunca i kiše? Samo hladno pivo. Na večeru ćemo nešto kasnije 🙂
Na preporuku taksiste odlazimo u Etno kuću Dinar. Na prvi pogled, sve mi se tu učinilo vrlo poznatim. Kao da sam već bio. Djelimično točno. Isti vlasnik ima sličan restoran i u Vršcu, sve je u istom etno fazonu, osim što je ovo u predgrađu Temišvara. Odlična hrana, sjajna usluga, muzika iz naših folk područja, rakija domaća i pivo domaće 🙂 U svakom slučaju, sjajno okruženje za dobro uživanje u svim čulima. Preporuka. Poslije večere, nepunih 2 km pješke nazad do smještaja. Valja ovu silnu i ukusnu hranu svariti radi mirnog sna 🙂
Proći pored “hrama piva” a ne slikati se? Nema šanse! 🙂
Rezime dana: 300 km autoputa, još jedna dobra vožnja, smještaj 56€ za četiri osobe.