Počinjemo s novim serijalom našeg povjesničara Ivana, koji nas vodi manje razvikanim gradovima Njemačke. Predstavlja nam Augsburg, Heidelberg i Mannheim. Kao i ranije, njegovi putopisi su kao turistički vodič:
Ako niste znali, Augsburg je poprilično star grad, osnovan 15. g. prije Krista, pod izvornim nazivom Augusta Vindelicorum (ime dobio po rimskom caru Augustu), pa je tako Augsburg, nakon Neussa i Triera, treći najstariji grad u Njemačkoj. Također je zanimljivo kako je Augsburg jedini grad u Njemačkoj koji ima poseban praznik, koji pada na 8. kolovoz (Augsburger Hohes Friedensfest).
Čitajući ovaj prvi nastavak, Ivan me, opisujući kućne brojeve u Augsburgu, podsjetio na jednu smiješnu knjigu koju sam davno čitao. Mislim da se zove “Englezi i Amerikanci u papučama”. U njoj neki Mađar opisuje kako je doživio ove dvije zemlje koje se po mnogo čemu razlikuju od ostatka svijeta. Tako piše, ako me pamćenje dobro služi, da se kod Engleza zna desiti da se jedna strana ulice zove jednim, a druga drugim imenom. Obrojčavanje zgrada je nasumično, tj. brojevi ne idu po redu. To je ipak bolje od npr. Kostarike gdje su adrese opisne, u stilu: “ulica brijestova, kuća s desne strane, 100 metara od hotela California.” U Ivanovom putopisu ćete vidjeti kako su to metodični Nijemci riješili.
Iz iste knjige se sjećam i vremenske prognoze u Engleskoj: “dugotrajne kiše bit će prekidane kratkotrajnim pljuskovima”. To se može odnositi i na zapadni dio Njemačke, oko Düsseldorfa. Cijele godine sivilo, kišica rominja, kad već ne pada. Za poludjeti. Čak sam se pitao je li to možda razlog zašto su Nijemci išli u dva svetska rata. Pa komu se živi u tom sivilu? Bilo kako bilo, Englezi su ih pretekli, “u potrazi za ljepšim vremenom, boljom hranom i zgodnijim ženama”. (Tako mi je to objasnio moj prijatelj Englez kad sam ga pitao kako su uspjeli pokoriti svijet.)
Nego, dosta digresija, nego se vratimo Ivanu i njegovom opisu posjeta Augsburgu.
