Dunavska tura – 1. dio
Nedeljko jednom davno napisa:
Jedno od najčešćih strateških pitanja i odgovora pri planiranju zujanja:
– ‘oćemo li? – ‘oćemo!
– đe ćemo? – đe god ‘oćeš!
– kad ćemo? – kad god kažeš!
– može l’ sada još po jedno?
– a što ne bi moglo, nismo bolesni!…
Nije bitno ko pita, a ko odgovara
Od prilike tako je bilo i prilikom planiranja ove, Dunavske ture.
Odavno se ona mota po “njegovoj” glavi, ali kad dođe ljeto, nema dovoljno vikenda, odmora i slobodnih dana da se svi snovi ispune. A bajkeri svoje snove žive!
Procijenili smo da je polovina svibnja dobar termin za polazak; ispratili već svečano otvaranje sezone, odvozali nekoliko skupova u regionu i eto prilike da se otisnemo na put. Plan je kartografski ovakav:
Tura se mogla nazvati i 5B, s obzirom da smo planirali obići Balaton, Beč, Brno, Bratislavu, Budimpeštu i na istok ići do Temišvara. No, ime nije ni najmanje bitno. Važno je sjesti na motor, naoružati se dobrom voljom, ponijeti koji dinar, lijevom nogom “na dolje” i pravac prvo odredište!
Grupa broji 4 člana. Svi već stari znanci iz MK Istok. Putovalo se već zajedno, dobro se razumijemo, a cilj je uživanje u čarima nekoliko gradova centralne Europe. Plan je prevesti 7 zemalja u 7 dana. Hrvatska, Mađarska, Austrija, Češka, Slovačka, Rumunjska i Srbija. Krug se završava u Banjaluci, a trebalo bi preći oko 1800 km. Ekipu čine: Nedo, Gaja, Abram i ja, a voze se dvije honde i dva BMW-a.
Dunavska tura – 1. dan, Banja Luka – Keszthely (jezero Balaton)
Pokret je u ponedjeljak. Pa kako drugačije? Od ponedjeljka se sprema ispit, počinje sa dijetom, prestaje se pušiti, kreće na bazen ili teretanu, zašto ne i krenuti na put? 🙂
Dan vreo. Obećava dobro znojenje. Okupljamo se u našem club house. No, kako čekamo jedni druge, tako nam se od Jajca primiču tamni oblaci. Sparina je sve jača. Razmišljamo da li odmah obući kišna odijela ili da ipak riskiramo bez njih.
Krećemo!
Kišni oblaci u retrovizorima, skoro da nam na leđima leže. Prva stanka za tankanje goriva i rezerve vode i hrane iz pekare Žu-žu, Gradiška. Granicu prelazimo bez zadržavanja. Put preko Daruvara, Virovitice je sjajan za vožnju. Generalno, putevi kroz Hrvatsku su vrlo dobri. Van naseljenog mjesta je 90 km/h, u naseljenom mjestu 70, a tek u zoni škole ili crkve je 50 km/h ograničenje. Tko uživa u vožnji i lijepim predjelima, skoro novim asfaltom i krivinama, taj neće naći manu.
Shvaćamo da smo već malo odmakli od kišnog oblaka i pravimo pauzu iza Daruvara. Valja se osvježiti i pojesti štogod, protegnuti noge, spržiti koju cigaretu i “odušiti” brate, narodski rečeno!
Produžavamo dalje preko Grubišnog polja i Virovitice na Terezino polje. Kratak prelazak granice, bez komplikacija. Ovjera dokumenata i pravac Barcz na Mađarskoj strani. Ne uzimamo vinjete jer nismo planirali koristiti auto-puteve. Inače su iste obavezne i za motocikle ali na autoputu. Dalje nema mnogo nedoumica. Pauzu nakon granice koristimo za zapisati na listić papira veće gradove koje treba proći putujući ravno na sjever ka jezeru. Ipak, mađarski jezik nam nije blizak, a i imena mjesta su takva da ih nema šanse zapamtiti i pratiti na znakovima.
Uz par pauza, pred veče stižemo pred Blatno jezero. Kako stižemo mi, tako stiže i kiša. Zadnjih 5 kilometara kisnemo, ali na kraju dana nikom od nas ne pada na pamet da oblačimo kišne kombinezone. Navigaciju podešavamo do Pansiona Nussbaum u kojem imamo rezervaciju. Laganom vožnjom kroz lijepo mjesto Keszthely dolazimo do pansiona, parkiramo motore u garažu, a ljubazna domaćica nas raspoređuje u sobe. Potkrovne, dvokrevetne sobe s kupatilima je sve što nam trenutno treba. Presvlačenje i lagana šetnja do centra u razgledanje ali i na hladno pivo uz večeru.
Mjesto je prilično pusto. Veliki broj kuća su u stvari turistički pansioni. Gradić živi od turista, ali im još nije vrijeme, izgleda.
I ono malo mladih na skejtovima i biciklima, koji izvode mladalačke bravure na trgu, je skoro sve od naroda kojeg smo vidjeli u mjestu. Pronalazimo prigodan restoran i tu sumiramo dan uz večeru i pivo. Lijep osećaj. Malo blagog bola u leđima i zadovoljan osmijeh na licu svih.
Rezime dana: 289 km puta, sjajna vožnja, dva granična prijelaza, noćenje 60€ za 4 osobe.
Dunavska tura 2. dan, Keszthely (Balaton) – Brno
Razbuđujemo se lagano, doručak na terasi, pripreme za pokret, planiranje dnevne rute, pogledi ka nebu punom oblaka. Ona stara misao: ‘ajde barem da ne oblačimo kišna odijela odmah”. Nekako je bajkerima najteže krenuti po kiši!
Krećemo pravcem Keszthely – Sumeg – Sarvar – Sopron. Bilježimo imena tih gradova radi lakšeg pamćenja, ali prije nego se isključimo na put ka Sumegu, po preporuci Nedeljkovog druga, obilazimo malo banjsko mjesto Heviz. Veliki radovi po centralnim ulicama spriječili su nas da malo prošetamo. Okrećemo motore i pravac sjever.
Lokalni putevi ne dozvoljavaju prebrzu vožnju, uživamo u lijepoj prirodi, šumama, jezerima i nepreglednim obrađenim površinama pod raznim zasadima. Ma koliko god Mađarska velika bila i obilovala obradivim površinama, neobrađenih parcela nema. Veliki broj pčelinjih društava se nalazi na ivicama polja zasijanih suncokretom, repicom…
Malo mjesto Sumeg prolazimo i stajemo na nešto većem parkingu u predgrađu. Sjajan pogled na tvrđavu Sumegi Var. Kratka pauza i osvježenje.
Nastavljamo dalje, ali kiša nam pravi društvo. I tako sve do Brna. Nekih 8 sati kiše od ukupno 11 sati vožnje! 🙂 I nije neko uživanje, priznat ćete. Skoro svakih 30 km pravimo pauzu, brisanje kaciga, cigareta, po neki slatkiš, voda …
Beč samo prolazimo. Loše vrijeme nije dalo mogućnosti za bilo kakvo uživanje u ljepotama ovog drevnog grada.
Pred veče prelazimo odavno nepostojeću granicu između Austrije i Češke. Kratko dopuna gorivom i informiranje o vinjetama. One su i u Češkoj i Slovačkoj free za nas. Putevi sjajni, no prilično opterećeni. Popuna zaliha u prvom većem marketu pored puta. Sve su prilike da ćemo u Brno ući s velikim kašnjenjem i neće biti prilike za neku večeru. Znači, domaća kuhinja i druženje u sobi su zagarantirani.
Pod okriljem noći prolazimo pored nekih velikih vodenih površina. Odsjaj mnogobrojnih plovnih objekata i restorana na obali skreće nam pažnju, ali u 22h noću nema stajanja. Ulazimo u Brno. Grad odmah ostavlja utisak na nas. Bezbrojne zgrade “složene” jedna uz drugu, skoro identične, bez balkona i terasa, svaka s velikom kapijom za dvorište, mnogo mladih ljudi na ulicama grada i naselja u kojem smo smješteni. Pola sata je trebalo da sačekamo vlasnika smeštaja Bratislavska app.
Čekanje se isplatilo. Motori su parkirani u dvorištu i zauzimamo dva parkirna mesta. Sve sigurno i pod kamerama. Dodatna cijena za parkiranje je 2€/motor. Sobe vrlo prostrane i u potpunosti opremljene za udoban boravak. Sve je pod kamerama, ključem i daljinskim upravljanjem kapijama za dvorište. Opet će kolege bajkeri shvatiti o čemu pričam. Nakon par stotina kilometara napora i kiše ali i uživanja, najviše volimo kad su motori na sigurnom i da smo ostatak noći opušteni.
Moram ovdje dodati neplanirane troškove na ime penala od 5€ zbog kašnjenja prilikom ulaska u smještaj. Bio bi nešto veći da smo još kasnili. To nije bilo navedeno u booking ugovoru. No, nema nazad. Plaćaj, parkiraj, preuzmi ključeve i ulazi u smještaj! 🙂 Eto dodatne teme za zezanje i smijeh! 🙂
Rezime dana: 340 km, 11 sati vožnje, 8 sati pod kišom, sjajan smještaj, noćenje 60€ za 4osobe.