Åland  – (n)i Švedska (n)i Finska

Na putu prema Finskoj – početak serijala

Autor: Marijan Miloš

Fotografije: Sandra Šipka

Toplo ljeto u sjevernim šumama – Finska 2018.

Trebalo je to biti osvježenje – tri tjedna u Skandinaviji. Autom i šatorom. Dvoje ljudi. Srpanj 2018. Ruta: tamo kroz Njemačku, Dansku i Švedsku, pa trajektom preko Baltika u Finsku. Desetak dana kroz Finsku, od juga prema sjeveru. Natrag iz finske Laponije, kroz norveški Finnmark, cijelom duljinom Švedske pa opet Danska, Njemačka i dalje na jug. Ispalo je –najtoplije skandinavsko ljeto otkad postoje mjerenja.

Kako je glavni cilj putovanja bila upravo Finska, priču i počinjemo šestog dana puta, odlaskom iz Švedske prema Ålandskim otocima.

Åland — (n)i Švedska (n)i Finska

Veliki trajekt iz švedskog Kapellskära, luke nekih sat vremena vožnje od Stockholma, nježno se uvlači među bezbrojne otoke i otočiće na putu prema glavnoj luci i središtu Ålandskog otočja, Mariehamnu. Prolazi nevjerojatno blizu tim razbacanim pločama od crvenog granita napola prekrivenim sjevernom vegetacijom, mahovinom, grmljem, borovima, najčešće premalenim da bi se na njima smjestila i obična crvena ljetna koliba. Otoka je bezbroj i nemoguće ih je razlikovati. Na brodu se uredno jede, pije, kupuje i kocka. U duty-free zoni smo.

Ålandsko otočje geopolitička je anomalija. Švedski teritorij do 1809. godine, kada je, zajedno s Finskom, pripojen Ruskom carstvu, ostao je u sastavu Finske i nakon što je ta zemlja 1918. proglasila nezavisnost. Ali ne olako. Na otocima je i nakon Oktobarske revolucije ostao stacioniran ruski garnizon, švedska vojska je intervenirala, navodno u mirotovornoj misiji, “Crveni” i “Bijeli” protivnici u Finskom građanskom ratu dojurili su na otoke preko zaleđenog mora, da bi na koncu kontrolu na Ålandom uspostavila njemačka vojska i otočje predala Finskom senatu. Preko 95 posto stanovništva Ålanda potpisalo je 1919. peticiju za odvajanje od Finske i priključenje Švedskoj, a čvor je napokon raspetljala tadašnja Liga naroda. Åland je tako postao autonomna pokrajina Finske, ali sa zajamčenim jezičnim i kulturnim pravima, pa se i dandanas navodi kao primjer zaštite manjina. Međunarodnim sporazumima otočje je dobilo neutralnost i demilitarizirano, tako da je trgovačka flota Ålanda u Drugom svjetskom ratu plovila i za Saveznike i Sile osovine.

Svuda po Ålandu sve je na švedskom. Neupućenom nekome na pamet ne bi palo da se nalazi u Finskoj. Drugačije su i automobilske registracije, kao i internet domena. Dok je finska .fi, ålandska je .ax. Od preko 6000 otoka, otočića i hridi (skär) 80 je naseljeno. Jedan je veliki otok, Fasta Åland, a manji su povezani mostovima i trajektima. Åland je, kaže meteorologija, najsunčanija točka sjeverne Europe.

Na kraju malog otoka Vårdöa, u plitkoj uvali okruženoj borovom šumom, nailazimo na divan kamp. (Kroz Finsku i na ostatku puta kampiramo. Skandinavski kampovi su prostrani i jednostavni, ali tu je sve što treba. Recimo i to da su u pravilu duplo jeftiniji od onih u Hrvatskoj.) Vlasnik Olof nudi bicikle i kajake za najam. Naravno, tu je i neizbježna sauna. Jedino što je ljeto 2018. najtoplije u 260 godina otkad tamo postoje meteorološka mjerenja. Ne, sauna nema smisla. Drugi dan uzimamo bicikle i vozamo se po otocima. U teoriji, trebali bi biti ravni. Međutim, to je više niz niskih uglačanih brežuljaka. Svuda su crvene granitne stijene, a po njima mahovina, lišajevi, nisko grmlje i – borovi. Bezbroj borova. Ali ne mogu čovjeku dosaditi, odišu nekim svojim sjevernim spokojem i elegancijom. Dan je dug, vožnja beskrajna. Ručamo u lokalnoj craft pivovari Stallhagen i nakon 80 km se vraćamo u kamp. Nema veze što je 11 sati navečer. Sunce je još uvijek na sjeverozapadnom nebu i pitamo se kako ćemo zaspati.