Uskrs u Beču

BEČ U USKRŠNJEM RUHU

Autor: Slavica D.

  • Cvjetna uskršnja jaja
  • Cvijeće u Karntner strasse
  • Crno-bijeli dezeni
  • Uskršnji kolači

Svima nam je poznata svečarska atmosfera u Beču za vrijeme Božića. Tad mnogobrojni turisti hrle u ovaj glavni grad sjeverne nam države, jer je atmosfera u to doba čarobna. Ali ništa manje zanimljivo nije vrijeme oko Uskrsa, kada miris proljeća i kolača  obuzme njegove trgove. Tad se probude životne radosti, pojačane u vrijeme približavanja velikog katoličkog blagdana.

Ovaj prelijepi grad sam posjetila u više navrata, zadnji put jednog rujna, udahnula njegove kolorite i pokušala to prenijeti u ranijem putopisu. Evo sad sam ga osjetila po drugi put u vrijeme kad se polako budi iz zimskog sna, i priprema za punu proljetnu radost, otvarajući svoja vrata brojnim posjetiocima iz cijelog svijeta. Čini mi se kako je grad Habsburgovaca predivan u svako godišnje doba i teško je izdvojiti koji doživljaj je ugodniji.

Imala sam sreću da sam ovo putovanje dobila na dar, koje je bilo kratko ali vrlo slatko, no uživala sam u lijepom vremenu i otkrivenim bojama uvijek živog grada.

  • Ispred Schoenbrunna
  • Sajam ispred Schoenbrunna
  • Schoenbrunn u duhu Uskrsa
  • Odmor od šetnje po dvorcu
  • Orkestar u Schoenbrunnu

U njemu postoji nekoliko lokacija gdje se održavaju tradicionalni uskršnji sajmovi. Jedna od njih je dvorac Schoenbrunn,  u velikom dvorištu.  S lijeve strane od ulaza postavljeni su štandovi, kiosci, visoki barski stolovi na kojima se ispijaju litre piva, kuhanog vina, na otvorenoj pozornici sviraju djela poznatih austrijskih kompozitora. Svukuda se čuju veseli glasovi trgovaca i posjetitelja, a i sami iznenađeni prolaznici, koji su došli u posjetu dvorcu i njegovim čarobnim vrtovima, svakako zavire u ovaj šareni kutak i barem na jednom štandu kupe neku sitnicu. Svidjele su mi se dječje radionice gdje mališani, uz stručnu pomoć, izrađuju uskršnje ukrase i slikaju na papirima svoje maštovite kreacije, dok za drugim stolom učitelj podučava male ruke sviranju po zanimljivim instrumentima. Dječjoj radosti nigdje kraja.

Po gradu smo šetali baš na nedjelju Cvjetnicu. Iz čuvene Karlove crkve izlazili su vjernici noseći blagoslovene maslinove grančice, palmine grane i cvjetove vrbe. U svečanoj odori djelovali su kao viši stalež pored nas turista u ležernoj sportskoj odjeći i obući. Željeli smo poviriti u crkvu i osjetiti djelić atmosfere, ali ogromna masa ljudi koja je napunila crkvu te stajala i vani, bila je znak da se ne trudimo uzalud. Produžili smo dalje svojim putem.

Mene se najviše dojmio Freyung, mali trg u starom gradu, neposredno pored Schottenkirche, na kojem je vladala ugodna svečarska atmosfera. Stolovi prepuni maštovitih uskršnjih ukrasa, od raznobojnih jaja prodavanih na kartone, mnogi od njih pažljivo ručno bojeni, pa do cvjetnih grana, knjiga, vjerskih relikvija, kolača, staklenih, keramičkih ukrasa, umjetničkih rukotvorina …

Svakako se šire opojni mirisi kulinarskih delicija, meni najprivlačnijih uskršnjih kolača, uz neizostavne Sacher torte. Na ovom trgu se redovito organiziraju i božićni sajmovi, a na njemu je prvi takav sajam održan davne 1772.g. Zadivljena viđenim, pratila sam prodavce i kupce, vidjela njihov žar u očima i uživanje koje ih prožima u tom trenutku. U pozadini su se čuli zvuci violine. Kao da je ovo bio njihov cijeli svijet, najvažniji događaj kojem su posvetili svu pažnju. Turiste nisam vidjela, ovo se ne nalazi na njihovim uobičajenim rutama.

Novijeg datuma je sajam na trgu Spittelberg, u bečkom sedmom Bezirku, iza modernog MQ. Smješten u samom centru grada, ipak djeluje nekako izdvojeno, pomalo boemski, kao jedna prijatna površina daleko od gradske vreve, s malim uskim pješačkim ulicama, poznatim samo domaćem stanovništvu. Kao i na drugim mjestima, nude se prigodni uskršnji predmeti, razne rukotvorine, ali i mnogi proizvodi koji baš i ne spadaju u pravu uskršnju ponudu, no trgovci su ih ovdje uklopili, osobito hrana i piće.

Tu su i galerije, antikvarnice, restorani, kavane, pivnice … Mnogi stolovi su postavljeni na otvorenom, sjedi se na visokim stolicama, jede čak i s nogu. Spittelberg još nije postao poznat turistima, pa se Bečani ovdje osjećaju ugodno i slobodno. Iako je mali prostor pa je i gužva poprilična, domaći stanovnici se ovdje osjećaju ugodnije sa ‘svojima’ nego da se guraju među brojnim znatiželjnim turistima kao što je u Schonbrunnu. Baš zbog toga osjećala sam se kao uljez, jer sam otkrila njihovu tajnu lokaciju.

Imala sam dojam kako se ovdje mogu naći samo pomno probrani proizvodi domaće radinosti, da nema mjesta bezvrijednim šarenim lažama iz tko-zna-kakvih tvornica s dalekog istoka. Vjerojatno i gradske vlasti daju dozvolu za strogo provjerenu ponudu. Takav je barem moj dojam. Svakako da dozvolu dobijaju i vlasnici kavana koji vam uvijek ponude dobru kapljicu da ne ostanete žedni, a mnogi topli i manje topli napici, sa više ili manje alkohola u sebi, vas osvježavaju u ovim ranim proljetnim, još uvijek prohladnim danima.

Kao i u drugim sličnim prigodama i ovdje važi pravilo: kad kupujete piće, dobijete ga u prikladnoj šalici ili čaši, za koju plaćate kauciju od 2 eura. Sa njom možete činiti što hoćete, možete je slobodno zadržati kao suvenir, nitko vas neće loviti zbog toga. A ako je želite vratiti, možete to učiniti na bilo kojem štandu i dobit ćete nazad svoja uložena 2 eura. Dobra fora, sviđa mi se.

Zadovoljna sam se vratila iz preduskršnjeg Beča, odjenutog u žuto-zelene boje, iz kojeg su me ispratili brojni čokoladni pilići i zečići. Svakako mu se namjeravam  vratiti u vrijeme nekog sljedećeg blagdana.

15 thoughts on “Uskrs u Beču”

  1. Kako su im dobra ona velika jaja! Od čega su ih napravili?
    Još nešto: koje je ono voće pored lubenice? Nikad vidjela!

  2. Nima, nisam imala vremena detaljno pogledati velika jaja, ali mislim da su keramička. Inače keramika im je omiljeni i često korišteni materijal za mnoge ukrase. Ta jaja su bila na istom mjestu i prije 3 g. kad sam obilazila Schoenbrunn.

    I mene je jako zanimalo ono voće, zato sam ga i slikala. Gledala sam na tražilici, ali nisam našla. Voljela bih da se javi onaj tko zna.
    Možda znaju naše blogerice-kuharice.

    1. Halo Slavice evo ja cu ti opisati ono voce pored Lubenice
      Mi ga isto uvozimo i jako je skupo.
      To voce se zove Dragon Fruit ili Pitaya raste u Aziji Mexicu, South Amerika i Izrael. Prelijepo je to voce raste na nekim vrstama kaktusa i cvjeta samo nocu , cvijet im je bijele boje i lijepo mirise.Ima ga u tri boje crvenkasta , zuta i roza boja, ukusno je za jesti ja sam ga probala i ukus je nestio izmedju kivia i kruske. Kaloricno je sa vitaminima nutrients, calciumi idrugim vitaminima. Uglavnom moze se jesti posebno ili mijesati sa drugim vrstama voca kao vocna salata. A sada cu ti poslati na tvoj E- mail malo slika da bolje vidis kako to izgleda.

  3. Sve se mislim koliko im je trebalo da oboje ono divovsko jaje. Da bih ga pojela trebalo bi mi tri mjeseca, a onda bi mi jaja dosadila i u životu ih više ne bih okusila.

  4. Slavice, A ono zuckasto voce pored lubenice zove se Cherimoya, raste u Mexicu i Equadoru, Tropical fruits raste na drvetu .Uglavnom se puno sluzi i miksaju kreme za pica i stavlja se u neka alkoholna pica , vjerovatno zbog okusa Ubire se kada je samo malo zreo i drzi se na sobnoj temperaturi da dobije svoju mekocu (nesto kao Avokado) Okus mu je kao Banana (slicno) .Kada je zeleno jako je tvrdo za jesti.

    1. Dragon fruit ili Pitaya to je jedno te isto , samo sto ga razlicito nazivaju . U Filipinima , Cambodia , Vijetnam i druge Azijske zemlje ga nazivaju Dragon fruit zato sto to voce jedu zivotinje Dragoni sigurno ga vole , pa je vjerovatno po tome i nazvano ime. U South Americi ga nazivaju po imenu Cactusa Pitaya, zato ovo voce ima dva imena.

  5. Napisano sa posvetom detaljima,a oni cine globalno.Jako mi se dopalo to opisivanje i primjecivanje detalja,pogotovo zato sto sam osjetila neke stvari,miris ,okus.Kolorit jaja čini ispiracija na dugu,jer duga je osnova svih boja.Cestitam Slavice!

  6. Nedo, ti si naša enciklopedija. Vrlo detaljne informacije, hvala ti.

    U Beču su pitayu zvali i pitahaya, dakle ima više naziva. Sad mi je žao što nisam stigla kupiti ništa od tog tako ukusnog voća, samo smo nabrzinu prošetali kroz Naschmarkt.

    Nima, prihvatit ću i tvoj odgovor, mada mi se čini da si ‘prepisivala’. Uostalom, odgovor na pitanje je bio ponuđen na slici, samo ga je trebalo potražiti. 😉

  7. Jako sam uzivao citajuci i gledajuci ovaj putopis, ne znam zasto, potsjetio me na putopise Evlije Celebije, mozda, jer sam osjetio isto davno (gimnazijsko) zadovoljstvo prilikom citanja! Hvala!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Scroll to Top