Dalmacija kakva je nekad bila – Vrlika i Perućko jezero

 

Vrlika i Perućko jezero – Dalmacija kakva je nekad bila

Autor: Ivo Mišur

Talijanski putopisac Alberto Fortis posjetio je u 18. stoljeću Dalmatinsku Zagoru. Napisao je knjigu Put po Dalmaciji koja je postala hit u Europi. U njoj su stanovnici opisani kao miroljubivi, plemeniti, pošteni i gostoljubivi, te su cijeli kraj i društvo tadašnjim zapadnim Europljanima izgledali kao neka pastirska utopija. Fortis je posjetio i Vrliku, a bio bi još više oduševljen da danas vidi Perućko jezero.

Perućko jezero

Perućko jezero

Peruća je umjetno jezero izgrađeno 1950-ih te je prilikom njegove izgradnje potopljeno nekoliko sela čije je stanovništvo preseljeno, a pod vodom se nalazi i pravoslavni manastir Dragović. Za niskih vodostaja izrone ostaci ovih sela, manastira i starog mosta. Zimi se na jezeru održavaju veslačke regate. Jezero je lijepe, primamljive, plave boje.

Preko Booking.com rezervirali smo apartman u Ježeviću kraj Vrlike na obali Perućkog jezera. Tamo smo proboravili dva dana krajem srpnja.

Vođeni navigacijom nije bilo teško pronaći zaselak Ćorići u kojem smo bili smješteni. Apartman u kojem smo bili smješteni nismo mogli upisati na navigaciju jer nije bilo upisanih brojeva. Ovo nam nije bio veliki problem jer smo dolaskom shvatili da naselje ima desetak kuća i da se i da hoćemo ne možemo izgubiti. Domaćin nas je čekao iako se žurio na lovačku večer te nam je telefonski predlagao da nam ključ ostavi ispod otirača. Pohvalio se da su u apartmanu prije nas boravile četiri Francuskinje, a poslije nas su svoj boravak zakazali Englezi. Mi smo mu bili prvi domaći gosti. Da ovaj kraj nije nepoznat stranim turistima uvjerili smo se na putu od Vrlike do Ježevića kada smo vidjeli stranca (izgorena crvena koža i specifičan stil odijevanja) s ruksakom na leđima, očito backpacker. Mjesec dana prije našeg dolaska poslom sam prolazio kroz Vrliku i u maloj sporednoj ulici zatekao troje stranih turista usred najvećeg zvizdana. Ponašanje domaćih (nisu ih niti zamjećivali) mi je dalo naslutiti da su im strani turisti iako ne u velikom broju normalna pojava.

Pogled iz apartamana

Pogled iz apartamana

Pogled na plažu

Pogled na plažu

U apartmanu je hladnjak bio pun žestokog pića i vrlo dobrog domaćeg vina. Odmah smo se odlučili spustiti do plaže. Ako pod plažom mislite na gužve te mukotrpnu potragu za dobrim mjestom, tada ovo nije klasična plaža.

Koke na putu do plaže

Koke na putu do plaže

Na ovoj plaži smo jedini kupači bili mi. Ni na susjednim plažama nije bilo žive duše. U obližnjem Garjaku postoji uređena plaža s pontonom za skakanje te igranje odbojke. Ovo je bilo moje prvo kupanje u jezeru te sam ugodno iznenađen ovim osvježavajućim iskustvom. Iako nam je domaćin ponudio svoj kajak na korištenje, nismo ga uzeli.

Prizor pitoresknog života

Prizor pitoresknog života

U cijeloj vrličkoj krajini živi većinom starije stanovništvo. Ljeti, međutim, kraj živne jer su prisutne obitelji s malom djecom koje se vrate u rodni kraj na godišnji odmor. Ujutro ne trebate navijati alarm ako se planirate probuditi oko devet sati. Budi vas zvonjava zvona oko vrata krava koje na ispašu goni jedan starac. U predvečerje čujete isti zvuk jer se krave vraćaju s ispaše.  Ljeti svi večeraju na otvorenom tako da, inače pustim selom, odjekuju glasovi i vrlo je živo.

Perućko jezero 2

Perućko jezero 2

Najveće naselje u cijelom kraju je Vrlika gdje ima nekoliko kafića, pekara, trgovina i restoran. Iznad Vrlike se nalazi utvrda Gradina na koju se možete dovesti autom. Pogled s nje puca na čitavi kraj i samo Perućko jezero. U ljetnim vrućinama osim na jezeru možete se rashladiti na česmi u Vrlici. Česma je izgrađena krajem 19. stoljeća te na njoj i danas teče voda. Smještena je usred šume pet minuta od centra Vrlike te su temperature kraj nje sedam-osam stupnjeva niže nego u okolici što je pravo osvježenje u ljetnim danima. U svim pitoresknim romanima postoji izvor čiste vode.

Ispred tisućgodišnje crkve Sv. Spasa

Ispred tisućgodišnje crkve Sv. Spasa

U vrličkoj krajini to je izvor Cetine. Pogled na njega s uzvišenog mjesta je fantastičan. Tu su i crkva sv. Spasa iz 9. stoljeća te zanimljivi most izgrađen od kamenih ploča-stećaka.

Most izgraden od stećaka

Most izgraden od stećaka

Čini se da je Zagora sa svojim Morlacima, danas Vlajima, i dvjesto godina poslije De Fortisa ostala egzotična zemlja u koju se zapute avanturisti željni autentičnog doživljaja. Ovo je miran kraj i najgore što vam se ovdje može dogoditi je da ugazite na životinjski izmet. Izvor Cetine, kameni most od stećaka, crkva sv. Spasa, pogled s Gradine, vrlička česma, koze i ovce na lokalnim cestama, starci koji gone krave na ispašu, kokoši na putu do plaže su nešto što zasigurno nećete zaboraviti. Ovo je Dalmacija kao što je nekad bila, neiskvarena i netaknuta. Perućko jezero je mjesto koje pruža mir.

Šetnja u predvečerje

Šetnja u predvečerje

Stranci su to prepoznali te pojedinačno i u manjim grupama dolaze. Jedino što ih sprječava u masovnijem dolasku je nedostatak smještaja. Želite li se odmoriti, napuniti baterije i nauživati se lijepih prizora pastirskog života te susreta s plemenitim domaćinima, Perućko jezero je mjesto za vaš odmor.

 

 

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: