Autor: Slobodan-Boba Ogrizović
1. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Matera u kamenu – 1. dio
2. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Matera u kamenu – 2. dio
3. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Matera u kamenu – 3. dio
Objavljeno 24. 5. 2026.
Sassi di Matera – Koncert za gitaru i kamen
proljeće 2023, tekst dovršen tijekom ljeta 2025. godine
Šetnja (uzbrdo) k Duomu
Ali dobro, vremena se mijenjaju, a zdrava hrana dobija na cijeni! Uglavnom, kada sve to lijepo pojedete, i popijete esspresso za kraj (možda je nekada i esspresso bio od cikorije!), možete nastaviti s usponom – već spomenutom širokom ulicom, ili već nekim od sporednih uličica. Svašta se tu može vidjeti – od stepenica kojima je neko pridodao po malo betona ne bi li napravio blage kosine, na dva mjesta po stepeništu, taman da se može proći autom ovuda, bez velikog truckanja, ili možete vidjeti neobično, ispisano stepenište, s točno 23 stepenice, i na svakoj od njih stoji po neki citat, mudra misao, što god… Evo – da izdvojimo ove dvije, na primjer:
Qualsiasi cosa tu faccia potrebbe non fare alcuna differenza, ma e molto importante che tu la faccia!
(Što god da uradite, možda neće napraviti nikakvu razliku, ali je vrlo važno da to uradite!)
Non mi nascondo dietro una tastiera, non resto in silenzio davanti a voi politici e funzionari senza nessuna morale. Voi codardi potete pure rimanere indifferenti, ma fino al mio ultimo respiro vi urlero ili mio disprezzo
(Ne krijem se iza tipkovnice, ne šutim pred vama, političarima i zvaničnicima bez ikakvog morala. Vi, kukavice, možete ostati čak i ravnodušni, ali ću ja do posljednjeg daha vikati koliko vas prezirem)
Poruke su zaista univerzalne prirode!
Duomo – Katedrala Madonne della Brune i Svetog Eustahija
Da se vratimo ponovno u Materu, tamo gdje smo stali – i da napokon došetamo i do Duoma!
Kojim god putem krenete, ne možete promašiti najveću crkvu – katedralu Madonne dellla Brune i Svetog Eustahija (cattedrale della Madonna della Bruna e di Sant’Eustachio), pogotovo zbog zvonika od 52 metra visine. Katedrala je nastala u davnom, 18.-om stoljeću, u već spomenutom dijelu Matere – Civita, koja dijeli gradić na dva, također spomenuta Sassija. Kako Wikipedija kaže, izgrađena je na mjestu nekadašnjeg normanskog dvorca, a to je ujedno bilo i mjesto druge bogomolje, mjesto drevnog benediktinskog samostana Svetog Eustahija, zaštitnika grada, gdje je boravio i papa Urban II osobno, krajem 11.-og stoljeća. A da bi se istakla veličina i važnost crkve i njena dominacija okolnim prostorom, stjenovita osnova je podignuta za šest metara (!) Prvobitno je bila posvećena Svetoj Bogorodici Materanskoj, a kasnije je preimenovana – prvo po Santa Maria della Bruna, da bi kasnije, početkom 17.-og stoljeća, dobila konačno ime.
U ovom tisućljeću obavljene su brojne rekonstrukcije, tako da Duomo iz Matere danas sija punim sjajem. Dovoljno je da pogledate prednju, romanesknu fasadu, s uobičajenom rozetom, i ništa više ne morate znati.
Ova centralna materanska crkva ima, osim vanjštine, i najimpresivniju unutrašnjost od svih do sada viđenih i opisanih u ovom tekstu. Umjetnici koji su sudjelovali u uređenju enterijera poigrali su se s mramorom, granitom, pa i brojnim zlatnim ukrasima, pa crkva djeluje bogato, ili čak prebogato – u odnosu na prethodno viđene. Strop je početkom 18.-og stoljeća prekriven drvenim, kako Wikipedija kaže – “lažnim” stropom, a ovaj lažnjak, opet, prekriven je pravim umjetničkim platnima, djelima Batiste Santora iz obližnje Kalabrije.
Da spomenemo još i bizantinsku fresku, iz 18.-og stoljeća, s likom Madonne della Bruna, i – da ne nabrajamo dalje o brodovima, apsidama, oltarskim rješenjima i orguljama – Duomo je svakako zaslužio da se ostavi za kraj i da bude šlag na torti ovog obilaska Matere. Uzgred, čitajući podatke o Duomu, zaista je nevjerojatno da su, poslije toliko stoljeća i toliko raznih osvajača, podaci o crkvi u toj mjeri sačuvani da se točno zna koji umjetnik je oslikao koji dio crkve u 16.-om stoljeću, a koji umjetnik-stolar je pravio rezbarije u 15.-om stoljeću!
Koncert za gitaru i kamen
Plato ispred crkve, iako prilično okupiran automobilima, ima puno ljepšu namjenu. U blizini Duoma nalazi se glazbeni konzervatorij (Egicio Romualdo Duni, nazvan po talijanskom kompozitoru rođenom u Materi), pa je ovaj plato prilika za studente (a vjerojatno ponekad i profesore) da pokažu što su naučili. Tog dana je platoom vladala klasična gitara, čiji su se zvuci, preko ograde kojom je plato obrubljen, spuštali niz kameni amfiteatar, duž uličica, stepenica, sve do kanjona Gravine.
Pogled s ovog mjesta, sa zvukom gitare u pozadini, predstavlja još jednu nezaboravnu vinjetu iz Matere.
Od Duoma se možete spustiti ulicom Via Duomo, koja se nastavlja u Via delle Beccherie sve do Piazza Vittorio Veneto, a odatle već znate i sami. Naravno, šetajući tim širim, glavnim ulicama Matere, vidjet ćete okolo niz dućana, restorančića, osterija, luksuznih i manje luksuznih hotela, pa samo od vašeg vremena, i preostale energije, zavisi koliko puta ćete se još spustiti (ili popeti) stepenicama do nekog od tih objekata. Koliko god bili u formi, prebacivat ćete sebi što niste još više vježbali dok ste mogli, jer će vam noge, ipak, u jednom trenutku, otkazati poslušnost. A ako ste još svo ovo vrijeme preskakali odlazak u restoran, slijedi jedan brzi plenum mozga, srca, stomaka i nogu – gdje će se donijeti sve potrebne odluke za daljnji boravak u Materi, već ovisno o vremenu koje ovdje imate na raspolaganju.
Poslije obilaska Puglie, kao i Napulja i Pompeja, Matera je još jedan savršen dokaz koliko je i jug Italije zanimljiva turistička destinacija. Naravno, sva ova ljepota, neobična povijest i špiljski život prilagođen modernom dobu, neminovno će privući nove i nove turiste, pa će Matera sigurno prebaciti i brojku od milijun turista godišnje. A kad se to dogodi, i kad se na uskim stepenicama ne budete mogli mimoići s hordama turista, bit će već kasno za pravo uživanje u Materi. Otuda, valjda, putopisci – osim osjećaja iskonske sreće kada su u prilici da svoj doživljaj podijele s čitateljima, koje će taj doživljaj možda motivirati da se i sami zapute na istu stranu, sigurno imaju i osjećaj nelagode i blagog stida što su i osobno doveli do otkrivanja ovakvih, desetljećima i stoljećima skrivenih mjesta i proglasili otvoren lov na duševni mir Matere i njenih stanovnika.
Umjesto zaključka
U svakom slučaju, ukoliko se zateknete u ovoj ili nekoj susjednoj regiji, nemojte propustiti obilazak Matere. I, ako je moguće, isplanirajte barem dva-tri dana za ovaj gradić u kamenu, a i za brojna mjesta u okolini Matere koja (to sam, nažalost, samo pročitao ili prosurfovao po internetu) svakako imaju što za ponuditi. I, ako ste u prilici, iskoristite boravak ovdje da se iskupate u tri spomenuta mora!
Tako je Matera živi primjer da čuda još uvijek postoje, i koliko se neko mjesto i zajednica ljudi koja tu živi mogu promijeniti, za relativno kratko vrijeme, kada postoji ideja, jasan plan i kada iza toga stoji i ozbiljna država.
Za kraj ovoga teksta možemo iskoristiti još jednu rečenicu pisca s početka putopisa (Carlo Levi), ali napisanu poslije, očigledno, dosta vremena provedenog u Materi, u trenutku kada je pisac već zavolio ovo mjesto:
“Chiunque veda Matera non può non restarne colpito, tanto è espressiva e toccante la sua dolente bellezza.” tj. “Svatko tko vidi Materu ne može ne biti impresioniran njome, toliko je izražajna i dirljiva njena tužna ljepota.”
Uzgred, njegova knjiga može se pronaći (barem na talijanskom jeziku) i na internetu (besplatno), ali – srećom za vas, dragi čitatelji – vaš putopisac je još uvijek nije pročitao, inače bi ovaj putopis imao duplo više strana.
Po Levijevom romanu kasnije je producent Francesco Rossi snimio i film, s Gian Mariom Volonteom u glavnoj ulozi, što još jednom potvrđuje da je Matera, osobno i personalno, trebala odavno dobiti svoju filmsko-glumačku zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih u Los Angelesu!