Rim i Vatikan

Italija, prva epizoda: Rim i Vatikan

Autor: Ehli

Bez obzira koliko vremena čovjek provede planirajući putovanje, neke stvari se jednostavno ne mogu predvidjeti.  Zato se nisam puno nervirala kada je naš let iz Grand Rapidsa za Chicago otkazan zbog vremenskih neprilika, posljedica čega je bio izgubljen let iz Chicaga za Rim. Na kraju se sve svelo na iskustvo tipa jedna dobra/ jedna loša vijest. Dobra – sutradan smo prebačene na direktan let za Rim (originalno smo trebale presjedati u Njemačkoj), loša – izgubile smo jednu noć u Rimu (hotel već plaćen unaprijed, bez mogućnosti refundiranja jer smo dobile discount).

Panorama Rima
Panorama Rima

Za osam i pol sati koliko je trajao let do Rima, imala sam više nego dovoljno vremena napraviti izmjene u prvobitnim planovima.  Sve što se planiralo vidjeti za tri dana, sada se trebalo zbiti u dva. Srećom, već bukirani tour za vatikanske muzeje  je predviđen za zadnji dan, baš bi mi bilo žao da nam je to propalo. Zadnjih pola sata leta uživamo gledajući kroz prozor, prepoznajući  mjesta iznad kojih letimo:  Azurna obala, Monako, Korzika… Lea je oduševljena kada je ispod nas prepoznala Baziliku Sv. Petra i Koloseum.

Na rimski aerodrom Fiumicino slijećemo ujutro oko deset sati.  Do stanice Termini uzimamo SITBus shuttle, sa stanice taxi do hotela. Iako je hotel veoma blizu (da nemamo kofere, petnaestak  minuta laganom šetnjom) taksist, naravno, ide zaobilaznim putem, misleći da nemam pojma. Ne bunim se, samo da mi se dokopati tuša, ali zato mu ne ostavljam tip.

Hotel Ivanhoe je butik hotel u starom dijelu Rima  koji se zove Monti, pet minuta šetnjom do Koloseuma. Na recepciji nas ljubazno pitaju kako smo putovale, žao im je što smo imale problema u polasku. Nude nam da produžimo boravak i iskoristimo tu jednu izgubljenu noć koja je već plaćena. Ljubazno se zahvaljujem i kažem da ne možemo jer već imamo bukiran let za Dubrovnik i kako s nestrpljenjem očekujemo vidjeti familiju i prijatelje.

Kupatilo
Kupatilo

Upoznajemo spremačicu Ginu koja nas vodi do sobe i pomaže oko kofera. Još mi nije jasno kojom vještinom je uspjela ubaciti kofere, plus nas, u onako minijaturni lift. Soba je mala, ali sasvim dovoljna za vrijeme koje u njoj planiramo provesti. Kupatilo još minijaturnije. Lea se smije – dijete naviklo na američke standarde, što veće to bolje, pa čak iako ti toliko uopće ne treba. Ja sam zadovoljna jer su moji kriteriji ispunjeni – sve blista od čistoce i jako je lijepo i ukusno namješteno.

Nakon brzinskog osvježenja, spremne smo za avanturu. Još uvijek ne osjećamo jetleg, energije koliko hoćeš. “Rome, here we come” 🙂

Na recepciji ostavljamo ključ (pravilo) i dobijamo nazad putovnice, plus mapu grada. Na putu do obližnje metro stanice u Ulici Via Urbana  zaključujemo kako bismo mogle nešto i pojesti. Monti je poznat po dobrim restoranima s pristojnim cijenama. Držimo se savjeta: ako tu jede lokalna raja, znači da je dobro.  Izbor je bio pun pogodak – evo i sada mi ide voda na usta pri pomisli na brushettu, frigane lignje i škampe što smo tu probale.

Piazza di Spagna
Piazza di Spagna

Kupujemo karte za metro i nakon kraće vožnje silazimo na stanici Spagna. Po Leinoj želji, Španjolsko stepenište (Piazza di Spagna) nam je prvo odredište. Lea je ushićena, kaže još ne može vjerovati da je u Rimu 🙂 Penjemo se stepeništem do crkve na vrhu, pokušavamo napraviti bar nekoliko fotografija bez nepoznatih faca pored nas u kadru. To malo teže ide, sve vrvi od turista. Pored toga, svako malo nam prilazi neko i nudi crvenu ružu. Ne traže novac direktno, ali to naravno očekuju. Strpljivo i ljubazno odbijamo, ne znam ni sta bih sa ružom dok obilazimo grad na temperaturi od 35°C. Osim tih ruža, još jedna stvar mi je bila neobična na Piazza di Spagna – ulični prodavač kestenja. Otkud kestenje u srpnju?

Kestenje
Kestenje

Krećemo u pravcu fontane Trevi.  Lea pita je li vrijeme za gelato 🙂  Do fontane idemo ulicama Via del Condotti i Via del Corso, da malo parimo oči u izlozima. U Via del Condotti  su uglavnom napucana dizajnerska imena , dok Via del Corso ima ponudu i za nas obične smrtnike. Vrlo brzo zaključujemo kako neće biti ništa od shoppinga čak i da imamo vremena (a nemamo) jer su cijene u Americi daleko prihvatljivije.

Fontana di Trevi
Fontana di Trevi

Fontana Trevi je preplavljena turistima. Malo sam razočarana, jer u silnoj gužvi ne mogu u cijelosti ni da je vidim. Sa kovanicama u ruci guramo se polako ali sigurno. Sve više mi se čini da će moja želja kada bacim novčić biti : imati fontanu samo za nas bar 5 minuta 🙂

Gelato

Tješimo se gelatom preko puta fontane. Jedva smo se odlučile, izbor je bio praznik za oči. A tek okus! Čak ni cijena od 2 eura po kugli nas ne obeshrabruje,  u sebi mislim: kako se sada ponovo vratiti onom što Amerikanci zovu sladoledom 🙂

Gledam na sat, vrijeme je uputiti se ka metrou ako mislimo vidjeti Forum i Koloseum prije mraka. Još uvijek je užasno vruće, kupamo se u znoju, moramo svratiti na kratko do hotela samo se presvući  i malo osvježiti.

Forum
Forum
Forum
Forum
Arcus Constantini
Arcus Constantini
Arco di Settimio Severo
Arco di Settimio Severo

Ulicom Via Cavour idemo od hotela prema Forumu i Koloseumu. Lea je fascinirana vespama. Ja malo manje, zbog brzine kojom prolaze pored nas, uvijek u strahu hoće li stvarno stati kada stupimo na pješački prijelaz. Koloseum izgleda impozantno.  Nakon nekoliko pješačkih prijelaza konačno dolazimo na stranu Koloseuma na kojoj su  Konstantinov slavoluk i ulaz u Forum. Ta strana je pješačka zona, za razliku od sjeverne strane pored koje je jako prometna ulica. Pitam se jesu li mogli to nekako drugačije riješiti, mada pretpostavljam da je jako teško regulirati promet u gradu sa toliko kulturne baštine.

Koloseum
Koloseum

Zbog nedostatka vremena (jedan dan više puno znači) Koloseum i Forum obilazimo bez vodiča, sa Frommer’s Rome izdanjem u ruci. Pokušavam zainteresirati Leu s informacijama iz vodiča, jer na jesen polazi u srednju školu i uzela je latinski kao izborni predmet.

Stari Rimljani sa Kleopatrom
Stari Rimljani sa Kleopatrom

Lei prilazi par momaka obučenih kao stari Rimljani. Pitaju hoće li se slikati s njima. Nasmijali su je predloživši da pozira kao Kleopatra, a oni da joj drže nož ispod vrata. Dajem im 2 eura tip za poziranje, čini mi se na kraju – očekivali su više.

Polako pada mrak dok se penjemo na Kapitol. Piazza del Campidoglio, Michelangelov rad, baš onakva kakvu sam je zamišljala. Na sredini trga brončani kip Marka Aurelija. Sa južnih terasa predivan pogled na Forum, posebno u mraku sa diskretnim reflektorima.

Koloseum noću
Koloseum noću

Ostajemo u istoj četvrti za večeru kao i za ručak, samo drugi restoran. Vrijeme je za pizzu, obje uzimamo capricciosu, ne dišemo dok jedemo.  Mi smo željne prave talijanske pizze, o talijanskom pršutu na pizzi da i ne pričam. Pored kafe, moje najveće razočarenje Amerikom je bila upravo pizza. Problem s kafom sam riješila kada sam otkrila Starbucks, još uvijek i nakon 16 godina, mrzim američku pizzu. Lea, iako je rođena u Americi, dijeli mamino mišljenje kada je pizza u pitanju 🙂

Sutradan se budimo oko 6 ujutro, naspavane.  Naravno, kada je u Michiganu podne 🙂  Među prvima smo kod Gine na doručku. Cappucchino joj je odličan.

Krećemo pješice prema Vatikanu. Ulazak u muzeje nam je zakazan za 14:00, tako da imamo vremena usput svratiti na još nekoliko planiranih mjesta. Obje smo u dugim hlačama, jer ne možemo ući u Baziliku otkrivenih koljena. Dok smo to jutro kontale šta imamo prikladno za obući, Lea je zaključila da definitivno nismo “church girls” 🙂  Bit će nam veselo po ovoj vrućini!

Prolazimo pored Vittoriano spomenika i apsolutno se slažem s onima koji su mišljenja da se nikako ne uklapa u okolinu. Odudara i bojom (mramorno bijela) i veličinom. Po meni nije vrijedan ni našeg usputnog petominutnog zadržavanja.

Ulazni stupovi Pantheona
Ulazni stupovi Pantheona
Rafaelova grobnica
Rafaelova grobnica
Pantheon
Pantheon

Stižemo na Piazza della Rotonda gdje se nalazi Pantheon. Restauriraju ulaznu fasadu, pa smo malo razočarane. Prilično je rano pa nam se u prvi mah učinilo da je zatvoren ali raspoloženje se vraća kada kroz masu zaštitnog najlona među ulaznim stubovima ugledamo otvorena vrata. Ulaz je besplatan, jer je Pantheon u sedmom stoljeću pretvoren u crkvu (Santa Maria Rotonda). Impresionirana sam okulusom i kako svjetlost kroz njega pada u rano jutro. Čula sam da je jako interesantno i kada pada kiša, koja bi sada dobro došla za osvježenje. Ja, veliki obožavatelj fikcije Dan Browna, naravno prvo tražim Rafaelovu grobnicu. Oni koji su čitali “Anđeli i Demoni” znaju i zašto 🙂

Piazza Navona
Piazza Navona
Fontana Quattro Fiumi
Fontana Quattro Fiumi
PiazzaNavona-LiveSculpture

Slijedi prekrasna Piazza Navona, kojom dominira Berninijeva fontana Quattro Fiumi sa obeliskom starih Egipćana. Srećom još uvijek je rano za rijeku turista koja će za par sati preplaviti trg, tako da u miru uživamo u ljepoti koja nas okružuje. Uz neizbježni gelato za koji nikada nije rano niti kasno 🙂 Posmatramo sa zanimanjem i nekoliko živih skulptura na piazzi. Stvarno su vješti!

Ponte Sant'Angelo
Ponte Sant’Angelo
Berninijev anđeo
Berninijev anđeo
Castel Sant'Angelo
Castel Sant’Angelo

Rijeku Tiber prelazimo preko mosta Ponte Sant’Angelo kojeg krase Berninijevi anđeli.  Na drugom kraju je tvrđava Castel Sant’Angelo (nekada mauzolej cara Hadrijana) ispod koje je Passeto di Borgo, skriveni prolaz u Vatikan.

Trg Sv. Petra
Trg Sv. Petra

I konačno Trg Sv. Petra. Puno je veći nego što sam zamišljala  i već prepun posjetitelja koji se kao i mi dive bazilici, obelisku i kolonadama. Dok se šetamo trgom pokazujem Lei gdje je Sikstinska kapela i papina rezidencija.

Vatikanski muzeji: The Pigna
Vatikanski muzeji: The Pigna
Vatikanski muzeji: Sfera con Sfera
Vatikanski muzeji: Sfera con Sfera
Vatikanski muzeji
Vatikanski muzeji

Približava se 2 sata, polako se upućujemo prema ulazu u Muzeje. Kada smo vidjele koliki je red, ne prestajem se diviti  samoj sebi što sam bila dovoljno pametna unaprijed nam rezervirati karte preko Interneta. S voucherima idemo direktno na ulaz, tamo nas usmjeravaju prema mjestu gdje nas čeka vodič. Prije polaska vodič nam daje audio opremu. Sve što treba saznati o Sikstinskoj kapeli objašnjava nam prije polaska, jer u samoj kapeli, kao svetom mjestu, nije pristojno razgovarati. Naglašava nam i kako  je u kapeli strogo zabranjeno fotografiranje.

West Ponente Marker - Angels & Demons
West Ponente Marker – Angels & Demons
Vatikanski muzeji
Vatikanski muzeji

Vodič mi se sviđa. Svojim poznavanjem vatikanske povijesti, kombiniranim sa smislom za humor, uspijeva do kraja održati pažnju nekolicine tinejdžera u grupi, uključujući i Leu. Slijedi dvorana za dvoranom, galerija za galerijom, svaka sa svojim veličanstvenim umjetničkim blagom jedinstvenim u svijetu. Svaka od njih jednako krcata ljudima. Lea se žali kako ponekad ima problema vidjet ono o čemu sluša iz slušalica. Rafaelove odaje najviše plijene moju pozornost. Konačno, na samom kraju nakon dva sata, Sikstinska kapela sa svojim velebnim freskama. Šutke se divimo vrhuncu Michelangelovog slikarskog djela. U središnjem dijelu stropa najljepši detalj, božja ruka daje život Adamu. Gledam kako Lea pomno analizira Posljednji sud, tražeći intrigantni skriveni detalj na koji nam je vodič skrenuo pažnju – Michelangelov “poklon” novom papi  s kojim se kako se misli bas nije najbolje slagao.

Bazilika Sv. Petra
Bazilika Sv. Petra
Pieta
Pieta

U Baziliku ulazimo iz Sikstinske kapele. Na samim vratima se uvjeravam da se striktno drže odjevnog kodeksa. Vratili su nazad jednu gospođu iz naše grupe, vrlo elegantno obučenu, ali nažalost sa suknjom iznad koljena.

Kupola - pogled iz Bazilike
Kupola – pogled iz Bazilike
Kupola
Kupola

Moram naglasiti  kako naši razlozi posjeta Vatikanu nisu religiozni. Tu smo  isključivo zbog zainteresiranosti za povijest religije i umjetnička djela unutar muzeja.  Ali mogu  zamisliti kako se tek osjeća vjernik kada stupi u baziliku Sv. Petra, ako je mene tako dojmila. Raskoš oltara i Michelangelova Pieta posebice.

Trg Sv. Petra - pogled s kupole Bazilike
Trg Sv. Petra – pogled s kupole Bazilike
Vatikanski vrtovi
Vatikanski vrtovi

Penjanjem na kupolu Bazilike se opraštamo s Vatikanom. Umorne smo pa dio uspona prelazimo liftom. Moja klaustrofobičnost kvari cijeli doživljaj, stepenište je usko, unutra je jako vruće i zagušljivo. Zastajemo na pola puta da uhvatim daha, nažalost i boca s vodom nam je pri kraju. Konačno svjež zrak na vrhu, ali i ogromna gužva. Ograda zakrčena, svi pokušavaju foto-aparatima što bolje ovjekovječiti pogled. Naslanjamo se uza zid i čekamo priliku progurati se bliže ogradi. Rim se vidi kao na dlanu. Pokušavam uživati u trenutku i ne mislim kako ću nazad istim putem.

Vraćamo se metroom, jedva gledamo koliko smo umorne. Slijedi večera u istom restoranu kao prethodnu večer, previše smo umorne tražiti nešto novo. Lea opet hoće pizzu, ja uzimam mušule u marinara sosu. Nakon večere idemo odmah nazad u hotel.  Za Dubrovnik letimo ujutro u 7, a shuttle koji nas vozi na aerodrom dolazi u hotel u 4. Za svaki slučaj naručujemo buđenje na recepciji. Ne osjećamo noge od umora, ali od uzbuđenja što ćemo sutra vidjeti naše najmilije, ne možemo spavati. Još malo pa je vrijeme za reći: Arrivederci Roma! Vidjećemo se opet za dva tjedna, ali na žalost samo u prolazu.

23 thoughts on “Rim i Vatikan”

  1. Moram priznati da su me iznenadili kesteni – u životu nisam vidjela da u jednoj “čahuri” imaju 3 ploda. I to u srpnju. Mora da je neka posebna vrsta. Mislila sam da su plastični, kad vidim – peku ih ispod ?

    Gelato tako dobro izgleda i ja bih ga porbala, Lea

    Veoma su neobične žive skulpture.

    Nikad nismo imali toliko osmijeha u jednom putopisu, čestitke na vedrini. Vjerno si nam dočarala vaše uživanje u dvodnevnom razgledanju.

    1. Jos uvijek nisam otkrila misteriju s kestenjem, a bas me interesira gdje uspijeva u to doba. A svidjelo mi se i kako je tezga ukrasena, sa vijencem od cahura.
      A gelato – sjecamo ga se sa uzdasima uz Ben & Jerry, ni nalik ali daj sta das kada nam padne secer 🙂
      Moram reci da je i onaj vas na Stradunu prva liga, gdje nas je Nika odvela – parirate Rimu po kvaliteti a skoro i po cijeni 🙂
      Zivi grm je djelovao tako stvarno, zamalo sam ga htjela zaliti vodom, sav se sparusio na onoj vrucini 🙂

  2. Istina je kako je pogled s vrha kupole sv. Petra nezaboravan i ne može ga baš ništa zamijeniti. Sve ostale “visoke točke” su na rubovima grada dok je ovo u samom središtu. Središtu u svakom smislu, pa čak i fizičkom. Pored Eiffelovog tornja jedino mjesto na svijetu (valjda) koje ima podjednako atraktivan pogled (i puni “kadar”) na sve četiri strane svijeta.
    Što se pak tiče stubišta do gore i drugog natrag slažem se kako je jedna klaustrofobična patnja u životu sasvim dovoljno.

    1. Ja nisam kao Vi Davore sve to znala prije same odluke da se penjemo na kupolu. Htjela sam sto ljepsi pogled na grad i neki su mi savjetovali lift u Vittorianu. Drago mi je da ih nisam poslusala 🙂
      Ako mi se ikada pruzi prilika za slicno iskustvo sa Eiffelovog tornja, nadam se da cu do tada zaboraviti dio prije i poslije, te se sjecati samo pogleda i fantasticnog osjecaja 🙂

  3. Ehli, vratila si me u dane kad sam i sama koračala ovim predivnim antičkim gradom, kojeg mnogi proglašavaju najljepšim na svijetu. Kroz slike sam opet zaplovila u njegov zagrljaj, osobito u Vatikanske muzeje.
    Nasmijala me slika kupaonice u hotelu! Mogu ti reći: dobro si prošla, mogla si dobiti tuš na sredini, bez ikakvog zastora, pa se misli kako ćeš se tuširati i sve okolo isprskati. To je česta pojava u Italiji.

  4. Slavice, ja sam tek ovih dana procitala Vase rimsko iskustvo. Vi ste sretnica koja je imala puno vise vremena na raspolaganju da uziva u svoj onoj ljepoti! S Vama sam dozivjela ono sto sam ja propustila…
    Kupatilo je odlicno posluzilo svrsi – sreca pa smo mi prilicno sitne cure 🙂

  5. Ma kakvo znanje. Ni “Z” od nekog znanja unaprijed na tu temu. Moram priznati kako mi je na putovanjima baš strast osvajati najvišlje točke i redovito to činim. Nisam ni razmišljao ni pomišljao kako su te stube klaustrofobične prije negoli sam “zaglavio” u njima. U jednom smo se trenu htjeli i vratiti, ali kako su jednosmjerne nije bilo povratka, nego na vrh i istom mukom natrag.
    Što se pak Eiffelovog tornja tiče, nema brige. Lift do samog vrha i to stakleni lift pa u njemu nema nikakvih napadaja.

  6. Jako lijep i detaljan putopis. Sviđa mi se opis Vatikana koji je i meni bio inspiracija za pisanje. Samo nastavite ovako i dalje, jedva čekam sljedeću epizodu Italije.

    1. Druga epizoda iz Italije slijedi uskoro – dozivjeli smo Vatikan na slican nacin, nadam se da cu i sa ostatkom opravdati Vase povjerenje!

  7. …Kazu “Videti Rim i umrijeti”,a ja bih rekla “Vidjeti Rim i opet doci”,jer toliko kulturno bogatstvo smjesteno u jednom gradu zaista izaziva povratak,ma koliko puta on trebao biti.Pisano je lijepo,vedro,poletno i ostavljalo dojam istinskog uzitka,i nadasve sve se to prenjelo na moj dozivljaj grada i stvorilo mi kroz citanje veliku ugodu i zadovoljstvo.Steta sto se u Sikstinskoj kapeli nije smjelo fotografirati,a i to je jedan od razloga da se vraca svaki ponaosob u Rim.

    1. Ja mislim da sam vec rekla kako je fotografija moja strast i malo sam bila razocarana u pocetku kada sam saznala da necu moci ponijeti foto uspomenu iz Sikstinske kapele… nakon sto sam dozivjela kapelu, sve to mi je apsolutno imalo smisla – nijedna fotografija ne moze opisati taj osjecaj!

  8. Uz Slavicin, Vedranov i tvoj putopis smo bar u mislima posjetili “komad” Italije i njenih povijesnih i likovnih
    znamenitosti.
    Hvala vam!

  9. Ehli, moram ti se pohvaliti da smo mi uspjeli fotkati u Sikstinskoj kapeli 😉
    Izgleda da naši čuvari nisu bili toliko strogi, pa smo se provukli. Jednu od slika objavio @veki na svom ‘Vatikanu’.

  10. Dugo mi je trebalo da dođem do Brownovih Anđela i demona. Sad ponovo čitam putopis i gledam lokacije o kojim piše. Kako li se samo Robert Langdom uspio popeti na obelisk na fontani Quattro Fiumi? Tvrđava Sant’ Angel mi djeluje mračno, jesu li tuneli dostupni turistima? Berninijeva djela su fantastična!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Scroll to Top