Autor: Ivan A.
1. dio: pročitajte ovdje –> Nin – Zadar – Senj
- 14.8. Nin – Zadar
- 15.8. Zadar – Senj
2. dio: Senj – Poreč – Buzet – Brijuni – Fažana
- 16.8. Senj – Poreč – Buzet
- 17.8. Buzet – Brijuni – Fažana – Pula
Ponedjeljak započinjemo obilaskom Katedrale i Gradskog muzeja Senj, a Dora nam je skrenula pozornost na činjenicu da su u travnju u Senju otkrivene i katakombe, pa nismo htjeli propustiti mogućnost da, kad smo već tamo, i njih posjetimo. Da podsjetimo, osim namjene čuvanja relikvija ranokršćanskih mučenika, katakombe su bile i mjesta obavljanja bogoslužja.
Kada je riječ o katedrali, zanimljiva je stvar što je na početku svake klupe oslikano po jedno slovo na glagoljici. Kada je gradski muzej u pitanju, može se reći da je zanimljivo uređen, te u njemu možete doznati velik broj podataka o autohtonom i doseljenom stanovništvu na području Like, Gorskog kotra i Primorja. Također vrijedi istaknuti da su dobar dio prostora posvetili svojim znamenitim osobama – Silvije Strahimir Kranjčević, Vjenceslav Novak, Ivan Lenković, Pavao Vitezović, Nikola Jurišić, Milan Ogrizović i drugi. Vojno-umjetnička ekipa dostojna svake pohvale. Tada shvatite kako je senjska povijest krcata hrvatskim junacima. Nadalje, dobar dio postava posvećen je i Bunjevcima, kao i uskocima. Vrijedi istaknuti i podatak da je senjska glagoljska tiskara jedna od najstarijih tiskara u Hrvatskoj (valja se prisjetiti i one u Kosinju!), a djelovala je od 1494. do 1508. godine. Jedna od poznatijih knjiga koju je ta tiskara izdala je Senjski glagoljski misal (1494. godine).
Kasnije krećemo put Poreča, gdje je najvažnija znamenitost Eufrazijeva bazilika, ranokršćanski spomenik. Radi se o ogromnom kompleksu, i preporučam, ako već želite posjetiti baziliku, da izdvojite minimalno sat i pol ili dva sata kako biste komotno i u miru mogli sve obići, s obzirom da je velik broj prostorija u pitanju. U svakom slučaju, bazilika je jedan od najznačajnijih povijesnih spomenika u Hrvatskoj, i to ne samo zato što je na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske baštine, već i zato što ima predivnu crkvu, atrij, krstionicu, zvonik, biskupsku palaču, lapidarij, arheološko nalazište, vidikovac i staru sakristiju. Inače, grad Poreč ima jednu od najbolje očuvanih struktura glavnih ulica iz rimskog razdoblja – Cardo (koja se pruža u smjeru sjever – jug) i Decumanus (koja se pruža u smjeru istok – zapad). Od parkova se u gradu može istaknuti park Jurja Dobrile, poznatog hrvatskog biskupa, kojeg se, naravno, sjećate s jedne od naših novčanica. U Poreču također odlazimo na kupanje, nakon čega slijedi odlazak u Buzet na noćenje. Inače, ugodno me iznenadila unutrašnjost Istre, koja je znatno zelenija i šumovitija nego što sam zamišljao. Dok se vozite po cesti od Poreča prema Buzetu shvatite kako Istra ima velik broj simpatičnih naselja koja vas sa svojih brijegova dozivaju da ih posjetite, a samo neki od primjera su Vižinada i Motovun.
Inače, dan prije smo doznali od prijateljice da nažalost nećemo moći prenoćiti kod nje u Puli, tako da je hotel u Buzetu bio improvizirano rješenje u zadnji tren. Kako smo brzo trošili gotovinu, već sam neko vrijeme bio razmišljao o tome kako trebam otići na bankomat. I tako nakon prijave u hotel u Buzetu natjeram Marka na 20-minutnu šetnju do Plodina u sklopu kojih se, prema google kartama, treba nalaziti bankomat moje banke (da ne ispadne sad još da ju reklamiram, izostavit ću ime banke). Dođem tamo taman u vrijeme zaključavanja, nekako uspijem nagovoriti zaposlenicu Plodina da me pusti unutra kao zadnjeg kupca, da bi se ispostavilo da unutra uopće nema bankomata koji trebam. U razgovoru sa zaposlenicom doznajem da se bankomat koji trebam nalazi ni više ni manje nego – u podnožju hotela u kojem ćemo prenoćiti. Savršen primjer kako ne trebamo uvijek slijepo slijediti moderna tehnološka i internetska rješenja, već da se trebamo barem malo češće osloniti na ljude, poznanike i komunikaciju i interakciju s njima. Tako sam Marka nepotrebno zagnjavio s tom šetnjom.
Nakon što sam riješio bankomat, jedina želja koja nam je preostala za tu večer bila je popit makar koje pivo prije spavanja. Neko vrijeme lutamo ulicama Buzeta, i na kraju izbor pada na slastičarnicu s terasom koja se nalazi, a gdje drugdje nego li – preko puta našeg hotela. Sjedamo na terasu i pitamo konobara, neodlučni kakvi znamo biti – kojih sve piva ima. Konobar kao iz topa ispali: „Nema ništa – samo buzetsko“. Za to „buzetsko“ pivo na kraju se ispostavilo da je u stvari Istarsko pivo. Utaživši želju za pivom, mirne glave odlazimo na spavanje.
4. dan, 17.8. (Buzet – Brijuni – Fažana – Pula)
Utorak počinje obilnim doručkom u hotelu (kajgana, pečena kobasica, pečeni špek, sir narezak, špek narezak, kruh, voda, sok, čaj (s malinom i mangostinom ?! – nisam bio točno siguran što je to uopće mangostin, ali zvučalo je egzotično, što mi je bio dovoljan razlog da uzmem upravo taj, inače čaj je bio veoma dobar), forneti s marmeladom i forneti s čokoladom (koji su mi bili jedni od najboljih koje sam imao priliku probati). Neki će reći da smo pretjerali s doručkom ali kada smo morali izdvojiti koju kunu više za noćenje u hotelu zadali smo si misiju da nadoknadimo to kroz obilno konzumiranje njihove hrane, koja će nam itekako biti potrebna da dobijemo energiju za dugačak dan, s obzirom da je u planu za taj dan bilo posjetiti stari grad Buzet na uzvisini, nacionalni park Brijune i Fažanu, nakon koje smo trebali doći do Pule na noćenje. Tako najprije odlazimo u posjet starom gradu Buzetu. Iako se stari grad Buzet sa svojom crkvom, muzejom i starim zgradama čini veoma simpatičnim, dojam je donekle pokvario relativno jak vjetar (ako se dobro sjećam kojih 30-ak/40-ak km/h), koji nas je bome solidno oprao. Gore postoji i vidikovac koji pruža jako lijep pogled na cijeli grad. Međutim, kako je vjetar poprilično snažno puhao, počeo sam se brinut da mi mobitel ne ispadne iz ruku preko ograde dok snimam panoramu grada. Kasnije sam se počeo brinuti da netko od nas ne ispadne preko ograde.
Osvježeni jakim vjetrom nastavljamo put prema Fažani, iz koje polaze brodovi za Brijune i koja nam se samim time logično nametnula kao iduća postaja. Sjećam se dok smo u jednoj agenciji tražili karte za Brijune da se voditeljici agencije nije dalo uopće ni otvoriti vrata agencije za nas kako bi nam prodala karte, nego nas je uputila na drugu lokaciju i rekla da tamo kupimo karte. Kao da joj uopće nije bilo stalo i kao da se radilo o listopadu ili studenom, a ne o sezoni kad svi nastoje zgrabiti koju kunu više. Valjda je u tom trenutku više bila u nekom svom filmu, opuštenom ljenčarenju i slično. Njena odluka. Skoro pa i cijenim što je išla tako “protiv struje”. Kada je u pitanju Fažana, mogu reći da se radi o malom ali simpatičnom mjestu s brojnim i lijepim plažama, kao i lijepo uređenim parkovima i pješačkim stazama u njihovoj pozadini. Ukrcavamo se na brod za Brijune i čekamo polazak, što je potrajalo. Imao sam dojam da se red ljudi koji čekaju na ukrcaj uopće ne smanjuje, nego kao da se još više povećava. Kad sam još vidio i jednog psa kako čeka na red za brod na Brijune, pomislio sam: „Kakve sam sreće, pas će se još na mene htjet sjest“. Nisam bio daleko od istine, s obzirom da se peso u početku pozicionirao a gdje drugdje nego odmah do mene. Čitao mi je misli, nema sumnje oko toga.
Što se tiče Brijuna, sadržaja je pregršt: vožnja vlakićem (safari) koja traje oko sat vremena, šetnja Kochovom stazom, brojni vrtovi, vile, crkve, golf igrališta i parkovi. Dok je Marko prije puta relativno detaljno istražio što sve ima na Brijunima, ja uopće nisam htio ništa istraživati prije samog puta, tako da mi sve što ondje vidim i čujem bude iznenađenje, odnosno novost. Tako sam u stvari htio ostaviti više prostora za stjecanje svježih dojmova. Čim s broda stupite nogom na brijunsko tlo, dočekuje vas „otisak stopala dinosaura“ (starost oko 100 milijuna godina). Ne čini mi se da je danas ostalo puno od tog otiska, ali ako oni kažu da je to taj otisak, onda nećemo propitivati. Mogu reći da mi je već i sama vožnja vlakićem i safari bila i više nego dovoljna da budem zadovoljan posjetom tom nacionalnom parku. U okviru safarija možete vidjeti uistinu brojne i raznolike životinje: konje, magarce, nojeve, zebre, slonove, boškarine, ljame i razne druge. Radimo tako 10-minutnu stanku kod slona po imenu Lanka, koja je rođena 1972. godine u Indiji, a stigla je kao poklon od indijske premijerke Indire Gandhi. Iako je 2010. godine preminuo Sony, mužjak u čijem je društvu provela većinu života, Lanka nije usamljena, s obzirom na to da se s njom u nastambu povremeno „usele“ i drugi stanovnici zoološkog vrta, a to su najčešće purani i paunovi. Na jednom od natpisa ispred Lankine nastambe može se iščitati smiješan i zanimljiv podatak. Naime, kako piše na natpisu, „Lanka je posebno draga, miroljubiva i prijateljski raspoložena slonica koja voli njihovo društvo (timaritelja), hranjenje iz ruku i češkanje po jeziku“. Naknadno sam htio dodatno istražiti podatke o slonovima na stranicama nacionalnog parka, a onaj koji mi je najviše zapeo za oči je taj da slonovi mogu jednim srkom rila upiti 5 – 10 litara vode. Zanimljivo, oni jednim srkom rila mogu popiti koliko mi ljudi u 2 – 3 dana. Također, u sklopu nacionalnog parka djeluje i jedan kafić naziva „Sony i Lanka“, pa je očito da su slonovi bili i ostali zaštitni znak parka.
Od crkvi koje smo posjetili najbolje smo se upoznali s crkvom Svetog Germana koja je sagrađena 1481. godine, a u kojoj možete vidjeti ostatke mozaika, kao i veoma dojmljive freske. Crkva je posvećena pulskom mučeniku koji je pogubljen krajem 3. stoljeća, jer se usudio prigovoriti gradskim vlastima zbog nesnošljivosti prema kršćanima. Inače, svečanom posvećenju obnovljene crkve u travnju 1911. godine prisustvovao je i austrougarski prijestolonasljednik, nadvojvoda Franjo Ferdinand. Što se tiče istarskih freski, tim „velikim svetim stripovima“ puku se nadomještala tada nedostupna knjiga te se tako omogućavalo ‘čitanje’ i učenje od crkve odabranih poruka. Od crkvi se također može spomenuti i crkva Sv. Roka iz 1504. godine, koja isto tako ima svoju izložbu umjetničkih djela. Kao važan dio na Brijunima potrebno je istaknuti i Kochovu stazu. Radi se o brižljivo uređenom kamenolomu, koji je nazvan u znak zahvalnosti dr. Robertu Kochu, poznatom znanstveniku, bakteriologu i nobelovcu koji je početkom 20. stoljeća pomogao otočju da se oslobodi od malarije. Na spomenutoj stazi možete vidjeti reljef u stijeni, koji prikazuje mladu djevojku kako lovorovim vijencem kiti Kochovu bistu. Inače, vodič je ogromnu većinu vremena pričao o Brijunima u vrijeme druge Jugoslavije. S obzirom da su Brijuni postojali i prije i poslije tog režima, odlučio sam vodiču postaviti barem pokoje pitanje iz novije hrvatske povijesti. Primjerice, iz razdoblja hrvatske neovisnosti poznati su nam moratorij (odgoda) odluke o neovisnosti koju su Hrvatska i Slovenija potpisale upravo na Brijunima u srpnju 1991. godine, a također se ondje odvio i sastanak u srpnju 1995. godine prije oslobodilačke operacije Oluja. Tako sam pitao vodiča u kojim zgradama je predsjednik Tuđman ugošćivao domaće i strane uzvanike, pa je odgovorio da je to većinom bilo u Bijeloj vili. Naposljetku obilazimo Mediteranski vrt na Brijunima, u sklopu kojega možete vidjeti raznolike predstavnike biljnoga svijeta, poput parcifore, japanske šljive i brojnih drugih. Iznenadilo me da se od japanske šljive ne radi rakija, već – vino! Zanimljiva ideja u svakom slučaju.
Nakon sadržajnog dana na Brijunima i kupanja u simpatičnoj Fažani, navečer dolazimo u Pulu, ali smo tu večer odlučili samo nešto pojesti i popiti, dok ćemo znamenitosti obilaziti idući dan nakon dobrog odmora. Odsjedamo u Antique hostelu, gdje nas je zaposlenica odvela do sobe u kojoj se ispostavilo da svjetlo ne radi, a na čijem drugom nego li na mojem krevetu. Međutim, već dok smo se vratili kasno navečer iz grada, žarulja je bila zamijenjena tako da stvarno mogu reći da su bili dosta ažurni i pažljivi po tom pitanju. Ono što mi se svidjelo je jedna sličnost s Boutique hostelom u Zadru – također možete navući zastore na krevet tako da na taj način gost može na svakom od 8 kreveta u sobi dobiti malo više privatnosti, a također postoji utičnica kod svakog kreveta. Što se tiče sadržaja – čisto pristojno.
3. dio: pročitajte ovdje –> Putopis Pula
- 18.8. Pula