Augsburg, Heidelberg i Mannheim – drugi dan

2. dan (15. ožujka 2017.): Augsburg – centar grada

Autor: Ivan Arapović

Od centra Augsburga imao sam nešto veća očekivanja kada su u pitanju turističke atrakcije i znamenitosti. U tome i jest kontrast između centra i periferije ne samo u Augsburgu, već i u mnogim svjetskim gradovima: centar je taj koji sadržava većinu glavnih atrakcija, zanimljivosti i povijesno-kulturnih znamenitosti, a periferija je ta koja ima više zelenih površina za opuštanje i šetanje. Tako sam drugi dan razgledavanja započeo na jednom od glavnih trgova u Augsburgu – Konigsplatz. Trg je sve skupa lijepo uređen, jedino valja istaknuti jedan čimbenik koji tamo zna poprilično zbuniti mnoge, pa tako i mene – tramvajske stanice. U Zagrebu smo navikli, bez obzira na broj tramvajskih linija koji prolaze preko jedne stanice (pa čak i na Trgu bana Jelačića kao najprometnijoj stanici sa 7 tramvajskih linija), da postoji jedna tramvajska stanica za jedan smjer i jedna tramvajska stanica za drugi smjer. Međutim, u Augsburgu to nije slučaj. Koliko me sjećanje služi, postoji barem 4-5 perona na kojima prolaze mnogobrojne tramvajske linije u raznim smjerovima, te svakako pritom valja biti oprezan.

Sljedeće što sam posjetio bila je katedrala Svete Marije, koja datira iz 11. stoljeća, te je izgrađena u romaničkom stilu s gotičkim dodacima iz 14. stoljeća, iako se u nekim dokumentima spominje prvi puta već i u 9. stoljeću. Građevina je visoka oko 115 metara, a zanimljivo je svakako istaknuti da je bila oštećena prilikom provala Mađara tijekom 10.stoljeća. Upravo su se u blizini Augsburga odvile dvije važne bitke: prva 910. godine u kojoj su pobjedu odnijeli Mađari, a druga 955. godine, kada je Istočna Franačka uspjela uzvratiti za prijašnji pretrpljeni poraz. Katedrala Svete Marije, koja je drugi val oštećenja pretpjela za vrijeme protestantske reformacije (kada je uništena i većina umjetničkih djela unutar nje, iako su neka kasnije restaurirana), svakako je jedna od važnijih gradskih znamenitosti, uz baziliku Svetog Ulricha i Afre. Ispred katedrale nalaze se i kipovi, koji prikazuju tri važne ličnosti: svetu Afru, koja je bila mučenica u progonima za vrijeme rimskog cara Dioklecijana, te je jedan od svetaca zaštitnika grada Augsburga; zatim biskupa Simperta, kojeg je Karlo Veliki u 8. stoljeću postavio za biskupa Augsburga; te biskupa Ulricha, koji je bio jedna od prvih osoba koju nisu kanonizirali lokalni autoriteti, već papa, a zanimljivo je da je Ulrich služio čak i kao general u vrijeme kada je Bavarska bila izložena navalama Mađara.

Nakon katedrale odlazim do gradske vijećnice (Rathaus), koja je izgrađena u prvoj polovici 17. stoljeća, a renovirana 1980-ih. Po nekim navodima zgrada je po svojoj izgradnji bila prva u svijetu koja je imala više od šest katova. Vanjski dio zgrade djelomično je bio uništen tijekom britanskih bombardiranja 1942. i 1944. godine, da bi bio obnovljen nakon Drugog svjetskog rata. Odmah pored gradske vijećnice nalazi se i Perlach toranj (Perlachturm), na kojem postoji i vidikovac, do kojeg ima oko 250 stepenica. Ispred gradske vijećnice i Perlach tornja nalazi se još jedan od važnijih trgova u Augsburgu – Rathausplatz, na kojem se nalaze brojni kafići i restorani, jednako kao i kip jedne od važnijih osoba u povijesti Augsburga – Hansa Jakoba Fuggera, njemačkog bankara i mecene, za kojeg se smatralo da je autor „Istininog opisa austrijske i habsburške kuće“, koji je sadržavao oko 30.000 grbova, pečata, portreta i drugih slika.

Nakon Rathausplatza prošao sam pokraj crkve sv. Ane (koju su 1321. sagradili karmelićani, a zanimljivo je dodati kako je Jakob Fugger tamo pokopan, te kako je Martin Luther 1518. godine boravio ondje dok se trebao sastati s papinskim izaslanikom; ta crkva je kasnije postala luteranska), Moritzkirche (Moritz crkva) i šarolike Weberhaus (koja je u stvari nekada bila sjedište tkalačkog ceha u Augsburgu), da bih zatim u samom centru ugledao i razne kuće i zgrade mnogobrojnih i raznolikih oblika, koje su se nalazile ispred Prachtbrunnena.

U blizini Prachtbrunnena nalaze se još dvije značajne atrakcije: Zeughaus, odnosno skladište oružja – na čijem se ulazu nalazi impresivan kip svetog Mihaela arkanđela, te spomenuta bazilika Svetog Ulricha i Afre (koliko sam shvatio, jedna je crkva katolička, druga luteranska, što je rezultat mira u Augsburgu iz 1555. godine). Inače je u Njemačkoj katolika više na jugu, odnosno u Baden-Wurttembergu i Bavarskoj, dok su u ostatku Njemačke relativna većina protestanti. I ovdje vrijedi istaknuti nekoliko zanimljivih detalja, poput onoga da je u spomenutoj crkvi Wolfgang Amadeus Mozart 1777. održao koncert (ipak je Mozartov otac rođen u Augsburgu), te da su ju posjetili 1782. papa Pio VI. i 1987. papa Ivan Pavao II. Koliko sam uspio vidjeti na google kartama, u blizini te bazilike nalaze se i dva vrtića St. Ulrich, jedan preko puta drugoga, jedan katolički, drugi evangelički.

Iduća znamenitost koju sam posjetio u Augsburgu bila je Rotes Tor – crvena vrata, koja su jedna od najljepših i najbolje utvrđenih povijesnih vrata grada Augsburga. Mene se ipak više dojmio park u blizini Rotes Tor te potok koji ondje teče, imajući u vidu da je to još jedna veća zelena površina u širem centru grada, u sklopu koje postoji još jedan manji botanički vrt, a u blizini se nastavlja i potok koji se od tamo počinje pružati kroz grad. Prateći potok, stiže se do još jednih gradskih vrata – Vogeltor. Zanimljivo djeluje rješenje prometa na tim vratima – ispod tornja na Vogeltoru prolazi jedna od traka za automobile.

Spomenuti potok pruža se i dalje od Vogeltora, a na neki način djeluje šarmantno, imajući u vidu brojne mostiće na njemu te dvorišta, balkone i terase privatnih stanova koji se pružaju uza nj. Na jednoj ogradi uz potok sam vidio i cijelu hrpu lokota svih mogućih raznih boja. Iako taj dio nije mogao imati svoj puni sjaj sredinom ožujka po prohladnom vremenu, mislim da malo zavidim onima koji imaju terase s pogledom na taj dio, jer se tamo zasigurno čini veoma lijepo u toplijim mjesecima, gdje se ljudi mogu družiti, objedovati i ispijati svoja pića u opuštenoj, prirodnoj atmosferi.

Posljednja postaja u Augsburgu bila je Fuggerei, najstarije postojeće socijalno naselje u svijetu. Osnovano je za tadašnje socijalno ugroženo stanovništvo Augsburga, dakle za beskućnike, siromašne, nezbrinute udovice i druge ljude koje su snašle razne životne nevolje. Stanovi su veličine 45 do 60 kvadratnih metara, a uvjeti koje morate ispunjavati da biste mogli tamo živjeti su i dalje isti kao i prije 450 godina, kada je naselje osnovano: katolička vjeroispovijest, nekažnjavanost i najmanje dvije godine života u Augsburgu.

Nakon toga slijedi odlazak natrag do ujakovog stana, kratko rekuperiranje, te zatim put prema autobusnom kolodvoru Augsburg (čitaj: jedva vidljiva autobusna stanica na periferiji grada). Na putu prema toj stanici vidio sam zanimljivu džamiju koja se isticala sa svijetlećom plavom bojom. Tijekom noći dolazim do Heidelberga gdje me dočekuje prijatelj Marin. Nakon relativno kraće šetnje do studentskog doma ide se na spavanac kako bi se skupilo malo energije za idući dan obilaska.

Početak serijala: Augsburg, Heidelberg i Mannheim – novi serijal

Sljedeći nastavak: Augsburg, Heidelberg i Mannheim – 3. dan