Nakon dugo vremena, javio mi se jedan kolega s fakulteta, Neven, želi biti prijatelj sa mnom na FB. Pogledam njegove fotografije, on posjećuje groblja. Malo mi je to izgledalo čudno, ali veoma zanimljivo. Sjećam se da je obožavao Doorse i Jima Morrisona. Slikao je “njega” na Pariškom groblju (James Douglas Morisson 1943-1971).
Kako sam od Nevena tražila prava na objavljivanje njegovih slika, on mi je malo proširio priču o Morrisonu. Napisao je kako je u Parizu bio s prijateljem 1986. i slikali su se obojica, ali slike bile mutne i nitko im nije vjerovao da su to njih dvojica. Odlučili su to nadoknaditi. Uspjeli su godinama kasnije, ali odvojeno.
Zatim, mladići odu u London i slikaju se pored biste Karla Marxa. Taj svoj album fotografija je nazvao Zaboravljeni asovi.
Naša Vera je također posjetila stanovnike tišine, ali u Zagrebu i opisala nam jedno od najljepših groblja u Europi.
“Da bismo uopće započeli šetnju tim veličanstvenim zdanjem, koje iza sebe skriva lagune za umorna tijela, moramo se dotaknuti jednog izuzetnog čovjeka, arhitekta Hermanna Bollea, koji se rodio 1845. u Koelnu, a od 1878. živio i svoj rad utjelovio u grad koji je volio. I grad je volio njega, kao osobu s neiscrpnim idejama koje je sprovodio, projektirajući zgrade u užem dijelu Zagreba, a najveći doseg je napravio sa projektom Mirogojske arkade, koje su predvorje jednog od najljepših groblja u Europi. Ponosna sam što je ta oaza mira baš dio moga grada. Treba se autobusom popeti nekoliko stanica od glavnog trga i pred vama će se pojaviti bedem arkada, koji svojom impresivnošću štiti stanovnike mira i tišine. Zamišljene su kao niz kompozicija arkada, paviljona i kupola. Izvana su građene od cigle, obrasle divljom lozom, koja se sada zeleni, a u jesen zablista bojama jeseni. Ako uđete na glavna vrata tu vas dočeka crkva Krista Kralja sva u mreži divlje loze, a arkade se pružaju lijevo i desno od nje…”
Nastavak -> Mirogojske arkade
Zastala sam kad sam vidjela koja je to tajanstvena Verina tema. Čitala sam, slagala slike, a onda su u meni proradile neke nove ideje, veze i post se povećavao.
Hvala Veri na buđenju inspiracije.
Treba zaviriti tamo gdje mnogi odlaze samo u odredjene dane,jer ovo mjesto ne daje samo mir onima koji tu pocivaju,to mjesto daje nama mir u dusi nama koji dolazimo iz potrebe da sve to dozivimo na jedan drugi nacin,umjetnost je zaista prisutna ovdje.Probudit cu ja u vama jos inspiracija,ideja imam.Cao i hvala na objavljivanju.
Vera, niste inspirirali samo mene, nego i Nevena. Objasnio mi je nastanak fotografije 🙂
Jedva čekam nove ideje!