Nakon Alandskog otočja koje (zasad) nije ni tamo ni ovamo, Marijan i Sandra su se trajektom zaputili prema jugu Finske.
“Ni na ovom trajektu ničega ne manjka. Tisuće putnika treba najesti, napiti i zabaviti. Na jednoj palubi karaoke. Na drugoj sva sila restorana i kafića. Mi smo valjda jedini putnici koji na brodu ne jedu. Malo dalje – noćni klub (usred toplog ljetnog dana) s bandom i pjevačicom u mrežastima čarapama. Zamračeni prostor, podij i galerija, disko-kugle se vrte, ekipa pleše. Na nadrealne scene nadovezuje se još nešto u što je teško povjerovati – finale Svjetskog nogometnog prvenstva u kojem igra Hrvatska, koje nas zatječe upravo na ovoj dionici puta. Lijepimo se uz jedini ekran koji prenosi utakmicu i guramo u masi Finaca, koji mahom navijaju za hrvatsku reprezentaciju. Skačemo, urlamo, hvalimo se. Gubimo. Nema veze. Rezultat je fenomenalan.”
Nekad davno sam slušao priču kako su se Skandinavci i Finci često znali uputiti trajektom u susjedne države vikendom jer je u duty-free zoni alkohol bio znatno jeftiniji. Krenu u petak navečer iz Helsinkija u Copenhagen i naliju se dok se ne onesvijeste. Hitna ih pokupi po dolasku u Copenhagen i oživi, te ih nekako utovari u subotu navečer u povratni trajekt, gdje se opet naliju. Mamuraju cijelu nedjelju, te u ponedjeljak idu na posao.
Iz drugog nastavka putopisa dobio sam dojam da to su neka davno prošla vremena, pa čak mislim da bi i to mogao biti jedan od razloga zašto su osnovali Europsku Uniju – da im slučajno ne bi promakao koji Euro koji bi mogli pobrati na alkoholu.
Od Marijana dalje saznajemo zašto ne biste trebali otezati s putem ako namjeravate posjetiti Finsku: nakon otapanja ledenog pokrova nakon posljednjeg ledenog doba, dno mora će se za svega nekoliko tisuća godina toliko podići da će se Finska i Švedska spojiti. Nemojte sad reći da vas nismo upozorili.
Putovanje se nastavlja kroz bivšu i sadašnju prijestolnicu Finske – Turku i Helsinki s neizbježnim katedralama i tvrđavama: Južna Finska
