Kad sam dobila ovaj tekst, zastala sam: opet Tivoli? Pomislila sam na Kopenhagen, Ljubljanu. Pogledala sam slike – krasne. Osjećala sam kao da mi je autorica predala neku tajnu. Gledam ponovno slike, kao da su mi odnekud poznate te lokacije, a znam da nisam bila? Sjetim se: film Quo vadis. Vidim sebe kako šetam Tivolijem kao ligijska princeza Calina… Prvi put sam baš u tom filmu vidjela svoje ime i još prava princeza. Morala sam provjeriti – stvarno je film sniman na tim lokacijama, osim Rima.
Tako sam ja čuvala za sebe Tivoli kao malo dijete koje ne da svoju igračku. Ipak, šteta je da ovako lijep bude tajna. Odlučila sam: sad i vi možete pročitati Tivoli i nadam se, podijeliti moje mišljenje – pravi dragulj koji svakako treba posjetiti ako boravite u Rimu. I, citirat ću Slavicu: “Gledajući ozarena lica putnika u autobusu, razmišljala sam: dijele li i oni moje misli i dilemu: koji je od ova dva bisera ljepši ? Rim, ogroman razvikani antički grad, ili ovaj drugi daleko manji, ali nekako slađi gradić. Ni danas nisam razriješila tu dilemu, a vjerujem ni ostali putnici.”
Upravo sam dobila upit od stalne čitateljice zašto ne može doći do putopisa, kao i obično, na kraju uvodnog teksta. Vidim već smo uspjeli formirati i navike čitatelja. Evo dodala sam link i na kraju teksta.
Urednica