Čitajući Ivanov treći nastavak, nekoliko ideja mi je palo na pamet za uvod: o čokoladama, vodičima, saksofonu… I tako sam se odlučio za čokolade.
U mojoj prethodnoj firmi u Kanadi povremeno smo organizirali degustiranje čokolada. I tako bismo odabrali neku marku, bilo neko poznato ime ili nekog malog proizvođača. Kupili bismo sve vrste koje su se mogle nabaviti. I tako je nas 10-ak pred sobom znalo imati i po 30-ak čokolada. Dojmovi su bili podijeljeni, naravno. Neki su padali u trans jedući Lindt, drugi Ritter itd. Jedino nam je svima bilo zajedničko da smo svi padali u trans – potpuno ošamućeni, u zoni sumraka, nakon što za vrijeme pauze za ručak pojedemo po 3 čokolade od 50-100g. Nije mi jasno kako smo preživjeli. Vjerojatno zato što nitko od nas nije bio normalan, jer samo takvi mogu raditi u tako opasnoj industriji kao što je naftna. Ne znam nameće li vam se kakva pouka iz ove pričice.
Ivan nije išao u takve ekstreme. U trećem nastavku serijala je opisao svoje dojmove o belgijskoj čokoladi, kao i mnogo čemu drugome. Mislim da je čak i oborio rekord s putopisom s najvećim brojem slika – čak 55! Pogledajte na poveznici: Ljetna tura 2022 – 3. dio – Bruges-Ghent, Dinant i Bruxelles
