U trećem nastavku Marijanovog serijala o Finskoj saznajemo gdje i kako je nastao poznati ep Kalevala.
Komentari o losovima poklapaju se s mojim iskustvima iz Kanade. Losovi su ogromne životinje i bolje da ne znate kako izgleda sudar s jednim od njih pri brzini od 80 km/h. Morate dobro paziti kad vozite noću, kad je mogućnost nalijetanja na njih najveća. Uglavnom, dva su načina izbjegavanja sudara: prvi je da dobro pazite na obje strane ceste ne biste li im ugledali oči koje svijetle u mraku pod farovima. Drugi je mnogo efektivniji: vozite iza teškog teretnjaka.
Kad smo kod losova, možda će vas zanimati da su jestivi i vrlo ukusni. Par mojih prijatelja ide redovno u lov na losove u 10. mjesecu i to ide otprilike ovako: Zakupe brvnaru, dobiju licencu kakvu životinju smiju ustrijeliti (kravu ili bika), i voze na smjenu jedno 10-15 sati kroz kanadsku divljinu. Nekad na cesti ne sretnete nikoga i po sat-dva, a kuće nigdje u krugu od par stotina kilometara. Cesta zna biti pravac po stotinu kilometara. Onda naletite na mali zavoj, pa opet pravac. Nikad mi baš nije bilo jasno zašto prave te zavoje, ali sam došao do nekakve radne hipoteze da im je svrha otarasiti se onih koji spavaju za volanom. (Nekim čudom, ako prekoračite brzinu, policija će vam se zašas naći za leđima.)
I tako, kad se moji prijatelji konačno dočepaju brvnare, ide se u lov od zore do mraka. Svaki od njih zasebno. U to doba godine kiša je skoro garantirana, osim u slučaju kad padne snijeg. I tako se smrzavate cijeli dan i iščekujete. Zna se katkad desiti da se lovci zapiju, pa ustrijele jedan drugog, što je, naravno, kažnjivo, imali dozvolu ili ne.
Prema njihovim kriterijima, to je odmor. Mene osobno više doima Marijanov i Sandrin pristup: honda, šator i, naravno, pazite na oči losova koje svijetle u mraku. Možete unajmiti kajak te kliziti po jezeru Kyrsyänjärvi i povremeno se okupati. O ostalim avanturama čitajte u trećem nastavku: Karelija i Kalevala
