“Sve novo treba proći određeni period razrade. Za vozila je neko nepisano pravilo tisuću kilometara…za lijevi kofer marke Yamaha je to strogo definirano 728 kilometara. *ebi ga…propisi su propisi.
U petak smo ga zakačili. Otvara se svojim ključem. I malo zapinje. Treba ta razrada…nije to ni za šta. U njega smo stavili njene stvari. Osim svega i malo peglo za kosu. Je, i mene je začudilo…al sam šutio. Sreća pa su haube izašle iz mode. “
Razrada kofera
Svuda putujemo u Putopisima, pa malo da se “doma” vratimo i prikažemo ljepote Jadrana. Na duhovit način, uz sjajne fotografije, motorist Anton sa svojom družicom kreće u razradu lijevog kofera marke Yamaha. E stvarno me nasmijao sa svojim asocijacijama i gdje nađe baš 728 km za razradu kofera 🙂 🙂
Tako otkačene ideje je imao Sam dok je studirao. Ode u knjižaru i pita prodavačicu: “Imate li gumicu za popodnevnu smjenu?” ili : “Imate li trokut za 5. razred osnovne škole?”
Neke bi se snašle i ponudile bi mu uz osmijeh artikle, a druge bi ga pogledale s oblačićem iznad glave s upitnikom. Bit će mislile da nisu dobro čule pitanje ili je mladić lud.
E takav smisao za humor rijetko tko ima, stoga Antonu dižem kapu na zabavi koju je ponudio u sljedećem putopisu. A pošto je ovaj put opisao Dubrovačko – nertvansku županiju, često pomislim kad se vozim i pored mene prozuje motori, da je to možda netko od putopisaca – Anton ili Darko, koje još osobno ne poznajem.
