Među velikim putopiscima se pojavi i poneki mali autor. Ovaj put nije u pitanju visina, nego godine. Prije par mjeseci mi se javila Sara i poslala mi svoju Barcelonu. Djevojčica je tako lijepo opisala grad, da je stavljam uz bok našim već poznatim putopiscima. Neka se ne ljute druga djeca koju sam pomalo zanemarila u zadnje vrijeme, ova djevojčica je zamalo završila na državnom Lidranu. Cijelo vrijeme sam je bodrila nadajući se, zajedno s njom, pravom uspjehu – državnom natjecanju, ali to je kao sport – ni najbolji uvijek ne uspiju osvojiti medalju. Mi smo čekale na objavu upravo zbog toga, a onda je u međuvremeno došlo tako mnogo putopisa, da je sad Sara morala pričekati druge. Kako ona upravo završava osnovnu školu, četrnaestogodišnjakinja je i sad sigurno razmišlja koju srednju školu upisati, želimo joj dati jedan naš bod za uspješnost, iako se još ne računa u ukupnom broju bodova za upis 🙂 . Ovo je više zbog toga da joj izmami osmijeh na lice i da “vjetar u leđa”. Prema par mailova koje smo razmijenile, čini mi se da je Sara svestrana djevojčica i da će ona sama otkriti što joj najbolje ide. Pisanje je sigurno jedan od favorita. U samom putopisu ćete pročitati i da je sportašica, jer je uspjela pobijediti svog tatu u trčanju.
Dobro došla, mlada autorice! Želimo ti još mnogo putovanja, fotografiranja i pisanja 🙂
