Nastavljamo suradnju s Voyagerom. Nakon Irana, Vijetnama i Sjeverne Koreje, njegovih putopisa koji su objavljeni na ovom blogu i koji su vas veoma zainteresirali, trebalo je odabrati opet nešto intrigantno – mjesto gdje će rijetko netko od nas poći, a voljeli bismo bar poviriti. Odluka je pala na Uzbekistan, jednu od 15 država nastalih raspadom SSSR-a, glavna gospodarska grana im je poljoprivreda, a najrazvijeniji je uzgoj pamuka. Napredak im koči uplitanje države.
Voyager je obišao Uzbekistan početkom ove godine. Pročitajte na koji način se dolazi do vize:
“Neki dan je ruknulo 30cm snijega, temperatura pala s 10 na minus 15. Ne kužim kako organizam više izdrži, ali dobro, vrijeme je za prvi odmor…kuda? Uzbekistan! Zemlja drevnih gradova, Khiva, Buhara, Samarkand, kvalitetne hrane i prilično teškog režima. Gdje se to prvo vidi? Ispred ambasade u Almaty. No sve počinje puno ranije, jer da bih otputovao tamo, trebam pozivno pismo lokalne agencije potvrđeno od strane ministarstva nečega.
To sam dobio u zadnji čas (danas) i odmah krenuo u ambasadu, jer već sutra letim za Tashkent, glavni grad Uzbekistana. Ispred ambasade hrpa ljudi. Dva policajca rade raspored kojim će netko ući unutra, biraju po svom nahođenju. Ja, kao najviši tamo i očito stranac, dobivam privilegiju i policajac uzima moju putovnicu, zapisuje me na neku listu i čekam dalje. Očito nismo svi ovdje po istom poslu. Dosta Uzbekistanaca živi u Almaty i tu rješavaju papire, putovnicu i ostale formalnosti. Na kraju ispada da je od 50-tak ljudi ispred ambasade, viza potrebna samo meni i jednom Kinezu, pa smo dobili prioritet, no zato i plaćamo najviše. Kako mi je potrebna hitna viza, plaćam 90 dolara u cashu,naravno, ali čak dobivam i potvrdu. Kinez ne govori ruski, pa mu prevodim riječi od konzula. Tko bi rekao…
I konačno, viza u putovnici, 10 dana odmora, temperature oko 20 stupnjeva….naravno, bit će izvještaja!”
Nastavci uskoro …
