“Kao da sam jučer na drugom ili trećem satu engleskog u životu pjevala „London bridge is falling down, my fair lady“. Nakon prelaska brodom preko Sjevernog mora gdje sam, u skladu s pravim britanskim običajima, popila pola bočice džina, stigosmo u sasvim pristojan hostelčić čija je cijena noćenja 10 eura (dokaz da nije baš sve u Londonu skupo,samo 99% toga). Prvo jutarnje šetanje po kvartu bilo je obilježeno mahnitim traženjem kave i hrane ( ni stavka A ni stavka B u Londonu baš i nisu polučile zadovoljavajuće efekte ni na moj, ni na Vivin hedonistički pristup životu…doduše, ako volite pite od bubrega, ovo je idealno mjesto za vas). U sumanutom traženju gore navedenih proizvoda kao u iščekivanju Godota, na trenutke sam imala osjećaj kao da sam u nekoj luzofonskoj zemlji. Zašto? zapitali biste? Luzofonske zemlje obično imaju prizvuk juga i topline, a sada pričam o Londonu, a ne o faveli ili Portugalu. Iz razloga što je naš kvart bio kvart brazilskih doseljenika i praktički je 50% natpisa bilo na portugalskom…”
Obično razdvajamo gradove kad se radi o različitim državama, u ovom slučaju London i Pariz, ali u par situacija smo napravili iznimke. Ovaj putopis smo “svrstali” u kategoriju Velike Britanije, prema prvom gradu koji autorica opisuje, a prethodni putopis iz ovog serijala koji je obuhvaćao Tursku i Bugarsku je smješten u kategoriju Turske. Autorica Ivana je na veseo i pomalo sarkastičan način opisala prijestolnice Velike Britanije i Francuske. U poređenju s Istanbulom i raskošnim palačama, London je izgledao škrto.
“…Kako je Vivi došla na briljantnu ideju da se tematski maškaramo za put, koju sam ja, bez imalo razmišljanja objeručke prihvatila, London je morao biti grad gdje će se utjeloviti ni manje ni više nego – Mućke i Beatlesi. Svaki grad je trebao biti pozornica jedne uloge koja je trebala biti odigrana u kostimu.. .Kao da nije dovoljno bilo izaći iz vlastite države i napraviti turu po pola Europe, trebalo je izaći i iz vlastite kože. Strašno zabavno…”
Pariz je, izgleda, najviše “osjetila” kroz umjetnički kvart Monmartre.
Ono što je razlikuje od ostalih putopisaca su prave slike, koje je sama izradila.
Nasmijte se i pročitajte kako se na Ivanin način možete uključiti u život Britanaca. Jesu li je Britanci “doživjeli” u njenim performensima? Koliko se uživjela u ulogu Johna Lennona?
