“Stigosmo mi tako parahotkom “Atlantic Hero” na sidrište broj 146 pred crnomorsku luku Novorossiysk. Vlasti su došle na brod. Agent, harbour master, port state control, jedan uniformirani iz imigracije i tri “ženskinje” iz carine. Uzeše petnaestak kartona cigara, četiri kokoši, nešto kave i još po koju sitnicu. Nisu agresivni kao u Arabiji ili Gruziji. Uđu sa mnom u store i onda, prije nego će upitati mogu li to uzeti, dugo tu stvar prevrću po rukama i na kraju ispod glasa upitaju: “možno?”. ‘Ajde sad ti budi faca, pa reci: “ne možno».
Dobio sam informaciju od agenta da ćemo morati čekati par dana na sidru, što nam nije teško palo. Agent, dugokosi Rujo u bijelim hlačama i havajskoj košulji ručne izrade, kao da je ispao iz kakvog filma snimljenog kasnih šezdesetih. Tu sam, a sve zbog njega, počeo sticati pogrešan dojam o luci i stanovnicima. Doduše, na kraju se ispostavilo da je muški dio populacije njemu sličan. Uglavnom, na tu vijest zamolih ga da sutra organizira lanciu i shore leave za posadu. I za mene, naravno. Moj ga je zahtjev full iznenadio, jer kaže da sa sidra nema izlaza zbog nekakvih komplikacija u vezi sa imigracijom i slično. Tu sam ja malo taktički promijenio ton i nastup…”
Ovo je samo početak kazivanja našeg morskog vuka. Što će sve doživjeti posada broda, a posebno Kapetan, na obali Crnog mora, saznat ćete ako pročitate cijeli putopis (kraj je najsmješniji, ali Sam nemoj čitati unatrag, molim te!” :))
Napomena: Ovaj put nema slika; posudila sam jednu iz već objavljenog putopisa (Od Paname do Meksika)