Kako nam je krenulo s neobičnim zgradama, izgleda da ovo neće biti posljednji nastavak s ovim naslovom. Slavica je u drugom dijelu opisala Beč, Graz, Kopenhagen, Malme i Istanbul. Naša suradnica, Maja, iz Prozora u dom, je također napisala zanimljiv post o Iskrivljenoj kući u Poljskoj, koja se svakako uklapa u naše neobične zgrade.
Klapa Mareta iz Dubrovnika osvojila je drugu nagradu publike SREBRNI LIPIN CVIT na Festivalu dalmatinskih klapa Omiš, večeri popularnih skladbi održanih u Blatu na Korčuli u subotu, 29.5.2010. Želimo čestitati Aleksandri, našoj autorici, koja je članica klape. Poslušajte: [youtube=http://www.youtube.com/watch?v=T6KM_d2N5mE&hl=en_US&fs=1&] Inače, Aleksandra je napisala putopise Portugal i Barcelonu. Toni mi šalje još jedan snimak klape Mareta
Naziv je dobila po austrijskom gradu Linzu, a po nekim kuharima recept za ovu tortu je najstariji na svijetu. Navodno bio je poznat još u Rimskom carstvu, a u pisanom obliku datira iz 1653.g. Umotan u ukrasni papir ili kutiju često se koristi kao poklon. Sastojci: Za tijesto: 200 g brašna, 100 g šećera, 2
“Na svojim putovanjima, osim posjeta uobičajenim turističkim atrakcijama, uživam obilazeći moderne građevine. Posebno me zanima kombinacija staro-novo, kako su to arhitekti ukomponirali, jer većinom su nove, high-tech građevine integrirane u stare jezgre gradova. To njihovim autorima predstavlja pravi izazov. Ovdje prikazujem neke od najzanimljivijih zgrada, koje su ostavile poseban dojam na mene.” Slavica je ovaj
“Postoje želje, postoje velike i male želje. One se ostvaruju ili ne. Postoje snovi, vode nas tlom i nebom. Ponekad, gle čuda, poistovjećuju se sa zbiljom i postaju stvarnost. Postoji mašta koja nas nosi u neisrpne izazove i čini zadovoljstvo trenutka. Želja koja pruža ruke snovima, obavijena maštom, svojom snagom ostvaruje se. Jedno sam jutro
U utorak, 18.5. je obilježen Međunarodni dan muzeja. Nisam mogla pronaći što je organizirano tim povodom u Dubrovniku. Odlučila sam istražiti! Napravila sam đir ulicama Starog grada. Sasvim slučajno ugledah renesansni ansambl „Plazarius”. Moj foto-aparat je bio pri ruci i napravila sam snimak. Dan poslije čitam u Dubrovačkom listu kako je u Domu Marina Držića