Slavili smo, malo se “počastili” i red je nastaviti s radom. U treću godinu ulazimo s novim autorom i novim putopisom. Pridružila nam se humanitarka, volonterka po domovima za nezbrinutu djecu i u UNICEF-u, Klaudija. Dobrodošla!
Sad naši Putopisi poprimaju novu dimenziju – humanitarnu. Klaudija nam je poslala opis i slike svog jednomjesečnog boravka u Africi, Tanzaniji. Naši putopisci govore dosta jezika, ali ona govori svahili. Ovaj putopis će vas dirnuti u dubinu duše i pomislit ćete: Zar mi imamo neke probleme?
“Oduvijek sam željela posjetiti Afriku – osjetiti život Afrikanaca, upoznati njihovu kulturu i običaje. Za takvo što morate se odvažiti na put mimo turističke agencije. Kako imam višegodišnje iskustvo u volontiranju po domovima za nezbrinutu djecu i u UNICEF-u, jedva sam čekala odlazak u sirotište (više volim riječ kuća) djeci čiji su roditelji umrli od malarije (točnije: side) u Songeu, Tanzanija. Iako je moje putovanje obuhvatilo tek djelić tog čarobnog kontinenta, dojmovi su takvi da ne znam kako tih mjesec dana smjestiti u jedan putopis. No, krenimo redom. Karibuni! Jina langu ni Klaudija (Dobrodošli! Moje ime je Klaudija)…”
Tamo gdje ne postoji četvrta dimenzija – vrijeme / PUTOPIS TANZANIJA
Pravo je zadovoljstvo uređivati ovako topao rad s nevjerojatno živim slikama. Klaudija, imala sam osjećaj kako će mi se ova djeca pojaviti u sobi. Toliko osmijeha i sreće na licima djece iz sirotišta. Njima kao da ne fali ni ljubavi, ni topline. Oni me pomalo podsjećaju na djecu iz Vijetnama – uvijek tiha i vesela.
Hvala na pravu za objavu ekskluzive!
P.S. Imam isti lak za nokte, mogle smo moja potomkica i ja pomoći u uljepšavanju malih curica.