Možda ste pogledali film Moja grčka avantura, ali ne vjerujem da ste čitali nešto slično ovome:
“Moja portugalska avantura, godina gospodnja 1997, srpanj, moja prijateljica Katja i ja. Direktni let Zurich – Lisabon, nestrpljivo iščekujem slijetanje u lisabonsku zračnu luku Portela, koja se nalazi samo 13 km od centra grada. Kažem samo, jer u momentu kad je pilot započeo slijetanje shvatili smo da smo još uvijek iznad grada i da će slijetanje biti jako «strmo». Pilot je doslovno sunovratio avion pod oštrim kutom prema pisti i iskreno mogu reći da, iako sam u životu puno letjela, ovakvo slijetanje do tada još nisam iskusila. Nakon toga taxi i pravac u jedan lijepi mali pansion u centru Lisabona.”
Ovako počinje putopis nove autorice Aleksandre. Razveselim se svakom putopisu i svakom autoru, ali kad je u pitanju novi autor, sreća je još veća. Pogotovo kad vidim tako dobre slike i veseli, razigrani tekst. Obvezno pročitajte: Moja portugalska avantura
Zbilja sam mislio kako znam najvažnije o svim europskim metropolama pa i onima koje nisam posjetio. Koja samo zabluda i koje otkriće u ovom putopisu. Elevatori su mi navukli gricule da odmah krenem tamo. Jedino mi nije do kraja jasno kako se kreću. Idu li kao liftovi ili kao uspinjače? Je li možda riječ o kombinaciji jednog i drugog?
Davore,elevadori su više kao liftovi ali ne uvis nego ukoso uzbrdo samo je elevator st.justa kao klasiči lift. Ako tu i tamo na tv naletiš na reklamu u kojoj ekipa ima na mobitelu sistem za navođenje i kao traži ludi provod u momentu se pojave baš u Lisabonu ispred tog elevadora.