Imamo još jednog novog autora, blogericu koja mi je privukla pažnju neobičnim nazivom svog bloga: Twitterova družina. Kao stalna čitateljica časopisa Bug, zamijetila sam među pismima čitatelja isti naslov pisma kao i bloga. Poslije saznam da su oni (Bug) i kumovali nazivu bloga. Sad se pitate kakve veze imaju Putopisi s Twitterovom družinom? Arjana je […]
Kad sam dobila ovaj tekst, zastala sam: opet Tivoli? Pomislila sam na Kopenhagen, Ljubljanu. Pogledala sam slike – krasne. Osjećala sam kao da mi je autorica predala neku tajnu. Gledam ponovno slike, kao da su mi odnekud poznate te lokacije, a znam da nisam bila? Sjetim se: film Quo vadis. Vidim sebe kako šetam Tivolijem
Danas sam bila razdragana kao i djeca oko mene: u naš grad su stigli Dinosi ! Tko bi rekao da je takvo nešto moguće, pokretni dinosauri putuju iz grada u grad. I svi im se raduju, naročito djeca. Svakako i ja. Nema veze što bih gotovo mogla i unuke imati. Cijela ‘Arena’ je bila ispunjena
Ni okrenuli se nismo, a već se smiješi novi jubilej: 20.000 posjeta našeg bloga! Pokušavam sve posložiti u svojoj glavi, kad smo počeli raditi, kako je teklo, gdje smo sad. Kao da klizimo po zaleđenoj plohi i usput pravimo piruete, sve veće i ljepše piruete, a za ruke se uhvatilo mnoštvo razdraganih klizača, i svi
Dobijem danas jedan mail: novinski natpisi koji izazivaju pozornost. Kako se samo naslov može dvojako, čak višestruko shvatiti! Nekako kad čovjek u današnje doba pročita depresija, prva asocijacija mu je psihička klonulost, potištenost, a ne geomorfološki pojam koji označava ulekninu nižu od razine mora, suhu ili ispunjenu morem. Ovako je Hrvoje zapisao u svom putopisu
Ova godina je započela novim putopisima i čak dvije nove autorice. Ovaj put imamo Nedu, koja nam piše iz Londona, ali ne onog britanskog, nego kanadskog iz pokrajine Ontario. “Bilo je to putovanje u nepoznato. Nisam ni znala da postoji dok nisam doselila u njega. A onda sam ga upoznala i zavoljela. Ne samo ja