Autor: Sam
Prva stvar po dolasku u Singapur s kojom ćete se sresti je imigracijski karton, na čijoj poleđini piše “Upozorenje: smrtna kazna trgovcima droge po zakonu Singapura”.
Nakon prolaska kroz imigraciju produžio sam prema mjestu gdje me čekao vozač unaprijed ugovorene limuzine. Čovjek me odveo u hodnik sa ostakljenim zidovima prema cesti i rekao da ga čekam koji minut. Sjednem na klupu nasuprot kliznih staklenih vrata broj taj i taj. U tom se pojavi crni Mercedes, vrata se otvoraju i ulazim. Kad je bal, nek’ je maskenbal. Što da se gužvam s jednakima sebi u metrou, kad mogu izigravati pripadnika onih 1%, pa makar i na par dana.
Naravno, hotel sam bukirao mjesec dana unaprijed. Kao i sve drugo, smještaj u Singapuru je iznimno skup, pa ćete se morati osloniti na razne trikove i promocije. Tako sam ja prolazio sa ispod $100 za hotele koji normalno koštaju preko $300.
Stigao sam u hotel oko 22h, nekim čudom gladan. Na recepciji me uputiše me na Clarke Quay. Šetam po praznim ulicama i nalazim samo jedan pub. Pileća krilca i pivica $20.
Prva šetnja
Poučen iskustvom, sutradan sam se u hotelskom restoranu bacio na doručak (uključen u cijenu). Samoposluživanje. Jedva se vukući, odlučujem spaliti te kalorije. Grad se najbolje upoznaje šetajući, pa se tako i ja spremim u ophodnju. Vidim u daljini nekakav brod nasukan na nebodere. Pitajući se ima li to veze s Velikim potopom, upućujem se u tom smjeru. Sve je vrlo čisto, ni papirića na ulici, ali sam vidio pokoji otpali list sa drveća. Za razliku od ostalih metropola iz tog dijela svijeta, nema odvratnih mirisa. Nekakva je sumaglica i vlaga (12. je mjesec). Temperatura je oko 30+. Jedva se diše. Kako je Singapur skoro na ekvatoru, temperatura se tijekom godine malo mijenja. Nakon nekoliko minuta lagane šetnjice otkrivam da sam zamalo promašio Clarke Quay na jednom križanju prema pubu gdje sam sinoć jeo.
Kineska četvrt
Budući da 75% udjela većinu stanovništva Singapura čine Kinezi koji su se doselili u vrijeme engleske kolonijalne vlasti, izgledalo mi je sasvim logično posjetiti obližnju Kinesku četvrt, koja se nalazi na rubu financijskog centra. Usput prolazim pored hotela Park Royal. Obrastao u svakakve biljčice, ipak djeluje nešto novije od hrama Ta-Prohm u Kambodži o kojem sam ranije pisao ovdje. Polazim od shopping centra sa desecima radnjica i restorana, gdje možete naći čitavu silu stvari za koje niste ni znali da postoje, npr. vrlo popularno ptičije gnijezdo (bird’s nest) za koje Kinezi vjeruju da je dobro za zdravlje. To je stvarno gnijezdo nekakve ptičice od sasušene salive (sline, pljuvačke) i vrlo skupo. U jednoj pretrpanoj, skučenoj radnjici kupujem kolekciju poštanskih maraka za filateliste u obitelji.
Prelazim mostom preko dvije ceste. Iako su paralelne i razdvaja ih samo koji metar trake sa zelenilom, nose različita imena – New Bridge Road i Eu Tong Seng Street, koja su jasno istaknuta na tablama s obje strane. Sasvim normalno. Ulazim u znatno veći i luksuzniji, shopping mall (China Town) koji više nalikuje zapadnim centrima te vrste. Opet, ima svega, od radnji sa robom razvikanih imena, do zlatara koji prodaju numizmatičke kovanice, restorana, kafića, knjižnica, putničkih agencija i što sve ne.
Klimatizirana ulica
Produžujem dalje pješačkom zonom (Hong Lim Complex) s gomilom restorana i radnji čudnih imena koje prodaju, između ostalog, alternativne lijekove koji vas liječe od svega. Kako to obično biva, baš taj dan sam se odlično osjećao te mi ništa nije trebalo. Cijela ulica odiše aromom durijana, koji inače ne smijete konzumirati u metrou i sličnim javnim mjestima, jer nisu baš svi oduševljeni njegovim mirisom.
Singapur ne oskudijeva ni u čemu, pa ćete prije ili kasnije primijetiti statue strateški raspoređene oko “staza skulptura”. Jedna od postavki je ova grupica radnika na gablecu.
Dolazim na Far East Square. Malo sam se dvoumio oko prolaska kroz Water Gate, jer sam načuo da je nekakav slučaj pod istim imenom došao glave jednom američkom predsjedniku iz prošlog stoljeća. Međutim, kad sam vidio da se radi o ulici natkrivenoj staklom i klimatiziranoj, odlučio sam ući, pa kud puklo da puklo. Štoviše, na mnogim mjestima su postavljene cijevi koje pušu svježi zrak. Milina, osim za one koji pate od propuha. Interesantno je da sam, putujući po svijetu, vidio da samo kod nas pate od te boljke. Probajte objasniti Amerikancima da vam smeta propuh pa će vas gledati kao da imate 10 glava. Genetika, valjda.
Financijska četvrt
Idemo dalje s obilaskom. Singapur je jedan od glavnih financijskih centara Azije. Financijsku četvrt ćete lako prepoznati po mnogobrojnim neboderima. Bankari nikad nisu štedjeli na novcu svojih korisnika.
Među svim tim neboderima je osmokutni Lau Pa Sat (poznat i kao Telok Ayer Market), sa desecima štandova i restorana, od povijesnog značaja. Odličan izbor hrane po razumnim cijenama. Lako ga je pronaći. Samo pratite Indijce u pauzi i ne možete pogriješiti. Sami se hvale da su škrtiji od Kineza.
Povoljna poslovna klima je jedan od glavnih razloga prosperiteta Singapura. Tu vas neće daviti beskonačnom regulativom i porezima. Raj za one koji cijene otvorenu ekonomiju, pogotovo ako su orijentirani prema Aziji. UOB, DBS i OCBC su lokalne banke svjetskog kalibra, daleko bolje kapitalizirane od njihovih zapadnih ekvivalenata.
Malo o ustroju
Entuzijastima, koji svako malo održavaju demonstracije tražeći prihode na račun produktivnog dijela populacije, ovdje nije mjesto. Prvo će ih policija premlatiti na mrtvo ime, a onda deportirati. Zaboravite socijalu. Zaboravite demokraciju. Ako ste na radnoj dozvoli i izgubite posao, imate dva tjedna da se pokupite i nestanete. Nema dvojnog državljanstva. Služenje vojnog roka je obvezno, prema izraelskom modelu. S druge strane, singapurska putovnica je u samom vrhu najcjenjenijih svjetskih putovnica.
Singapur je po ustroju jednostranačka parlamentarna ustavna republika. Ključnu ulogu u razvoju države odigrao je njihov prvi premijer Lee Kuan Yew. Izgleda da su ovdje dobro proučili Sokratove misli o državnim ustrojima, pristigle do nas putem Platonove “Republike”. Za one koji žele učiti iz prošlosti, njegovo učenje je aktualno i danas, 2500 godina kasnije, ako je vjerovati usvojenoj kronologiji.
Kako kupiti Ferrari
Singapurska rijeka se u more ulijeva u zaljevu Marina (Marina Bay). S južne strane zaljeva, nalazi se nekoliko mjesta koja vrijede posjetiti, npr. prodavaonica Ferrarija, pored koje sam samo prošao jer nisam imao odobrenje za kupnju kola. Vlasti su astronomskim porezima ograničili broj automobila da bi se prometne gužve smanjile na razumnu mjeru. Odlično organizirana podzemna željeznica i autobusi su glavni način prijevoza po gradu, iako nisu svima po volji. Prijatelj Australac, koji je bio pilot u Singapore Airlines-u, mi priča kako je išao na posao metroom gurajući se s nekim Indijcima. Jedan od njih je ispustio višak plinovitih proizvoda varenja indijskog curry-ja u atmosferu. Pilotov opis tog tragičnog događaja bio je tako detaljan i slikovit da sam i sâm počeo osjećati mučninu. Bilo kako bilo, moj vam je prijatelj od vlasti zatražio dozvolu za kupnju kola, bez obzira na poreze (100% poreza na prvih $20.000, 140% na daljih $30.000 i čak 180% na iznos što je iznad $50.000. Znači, ako vam se vozi kakav autić od $60.000, platit ćete ga s porezima $140.000).
Kad smo kod metroa, od bivše kolegice na poslu, rodom iz Singapura, čuo sam da je nekad davno nekakav šaljivčina zalijepio žvakaću gumu na senzor vrata u metrou koja se potom nisu mogla zatvoriti i tako izazvao kaos u prometu. Rezultat je da su žvake strogo zabranjene, iako mislim da vas zbog njih neće osuditi na smrtnu kaznu.
Marina Bay
U prostranom trgovinskom centru The Shoppes smještene su prodavaonice svih onih koji nešto znače u svijetu mode. Unutar je čak i vrlo čist vodeni kanal gdje možete unajmiti barku. Ja sam se odlučio za promatranje uz kavicu u restoranu na obali kanala.
Vjerojatno najpoznatija građevina u Singapuru je hotel Marina Bay Sands sa 60-ak katova, lociran iza kompleksa The Shoppes. To su 3 nebodera neobičnog oblika koji su na vrhu premošteni strukturom u obliku broda na kojoj se nalazi “beskonačni” bazen i eksluzivni restoran, dostupni samo gostima hotela. Pramac “broda” je vidikovac za obične smrtnike spremne platiti oko $20 za posjet. Pogled je zadivljujući, ali izmaglica baš nije pogodovala slikanju. S vrha se vidi i Singapore Flyer (singapurski letač), jedno vrijeme najviše ferris kolo u svijetu.
Garden by the Bay (Vrt uz zaljev)
Nakon silaska uputio sam se prema botaničkom vrtu Garden by the Bay, odmah iza hotela, koji svakako preporučam vidjeti. Sagrađen je na zemljištu oduzetom od mora. Uz gomilu neobičnih struktura, umjetnog drveća, skulptura i raslinja naći ćete i prodavaonice suvenira kao i nekoliko vrhunskih restorana.
Vraćam se drugom obalom Singapurske rijeke. Na Empress Place-u se nalazi obelisk Dalhousie, posvećen Johnu Turnbullu Thomsonu, britanskom građevinskom inženjeru i slobodnom zidaru, kojemu se pripisuje zasluga ranog razvoja infrastrukture u Singapuru. Interesantnije su mi bile sjajne kugle ispred obeliska. Nisam previše lupao glavu što simboliziraju.
Prelazeći kroz podvožnjak nailazim na obilježja 50 godina nezavisnosti. Novija povijest republike je interesantna. Nakon dobivanja nezavisnosti od Velike Britanije iza 2. svetskog rata, Singapur se 1962. referendumom odlučio na spajanje s Malezijom. Nije dugo trajalo. Brojne nesuglasice između entiteta dovele su do toga da se Malezija jednoglasno odlučila na izbacivanje Singapura 1965. Nakon pedeset godina predanog i pametnog rada pod vodstvom genijalnog premijera uz mnogobrojne usputne nevolje, uključujući i brojne demonstracije, Singapur je postao jedna od najbogatijih država na svijetu.
Clarke Quay
Konačno sam stigao do Clarke Quay-a na obali rijeke, gdje se nalazi mnoštvo izvrsnih restorana. Singapur je na glasu kao prijestolnica svjetske kuhinje. Restorani na obali i susjednoj ulici su reprezentativni po svakom mjerilu. Radoznao, odlučio sam se za kuhinju s Balija. Pjatić s nekoliko vrlo ukusnih zalogajčića i dvije pivice (jedna besplatna uključena) oko $40.
Kad smo kod hrane, prijatelj Englez mi je preporučio pub u financijskoj četvrti, ali nisam ljubitelj engleske kuhinje, ako takvo nešto uopće postoji. U engleskom čak i ne postoji izraz u smislu “bon apetit”, pa vi sad razmislite zašto.
Nakon večerice, odlučio sam se u Centralu na suprotnoj obali počastiti sladoledom, kojemu inače nisam ljubitelj, ali sam morao napraviti izuzetak kad sam vidio kakve vrste imaju. Dvoumio sam se između durijana i crnog sezama, i na kraju odlučio na sezam. Okus je teško opisati, a i izgled nije baš nešto što ćete vidjeti svaki dan. Čak sam ga pravio sam, pa možda jednoga dana objavimo i recept za entuzijaste, iako ćete se vjerojatno namučiti dok nađete sastojke.
Zračna luka Changhi
Singapurska zračna luka Changhi je najbolje organizirana od svih koje sam vidio, a vidio sam ih na desetke. Nigdje nema zadržavanja i redova. Security screaning se nalazi na svakom gateu, za razliku od ostalih aerodroma gdje su ih koncentrirali na jednom ili par mjesta, rezultirajući u nemogućim gužvama. Iza svakog mjesta gdje se pružaju kakve usluge, uključujući i čistoću prostorija u koje i carevi idu sami, nalazi se kompjuterski ekran gdje ocjenjujete kako ste zadovoljni tim istim uslugama. Nedavno su ga modernizirali i uveli prepoznavanje face, tako da se ne morate prijavljivati na društvene mreže.
I za kraj
Ovaj putopis, zamišljen kao jednodnevna šetnja financijskom četvrti i zaljevom Marina, ustvari je kompilacija više posjeta. Iako sam Singapur posjetio poslom, iskoristio sam priliku malo ga i obići kad sam već tu. Par dana će vam biti sasvim dosta za osnovne dojmove. Od ostalih atrakcija svakako vrijedi pogledati zoološki vrt, koji se nalazi sjeverno od financijskog centra, u području skupljališta vode za grad. Od nekoliko stotina životinja tu se nalazi i dosta ugroženih vrsta – nosorozi, orangutani… Od mnoštva slika izdvajamo samo nekoliko najinteresantnijih, ljubaznošću prijatelja Mike-a.
