Nedavno nam se javila Marija sa svježim dojmovima iz Tajlanda, o kojemu sam dosta i sam pisao (v. Tajland), pa mi je bilo posebno zanimljivo njeno viđenje te egzotične zemlje koju godinama redovno posjećujem kad zahladi. U svom putopisu obuhvatila je puno toga – klimu, običaje, mjesta, hranu, majmune – dakle, sve ono što vam je potrebno ako imate namjeru tamo ići. Čak se usudila i voziti u Bangkoku gdje su gužve spektakularne, a pravila fleksibilna. Kad spomenuh majmune, kao zanimljivost bih istakao da su se za vrijeme Covida u jednoj provinciji vodili pravi ratovi između majmunskih plemena oko hrane, teritorija! Javnost je bila šokirana.
Jedan komentar mi je posebno upao u oči: Do posjeta ovome hramu bila sam uvjerena da u pogledu umjetnosti i raskošne povijesne arhitekture nema do dobre stare Europe, te da su Sikstinska kapela, Louvre i Windsor apsolutno nenadmašni. No, ovaj hram me razuvjerio. To je zaista pravo remek djelo koje apsolutno treba vidjeti. I tu se njeni dojmovi ne završavaju. Na kraju je napisala da Tajland nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa svakako pogledajte njen putopis na sljedećem linku:
↣ Moja tajlandska avantura
Kako je Marija pisala o hrani, dodao sam nekoliko slika iz vlastite zbirke, da ugođaj bude potpuniji. Na naslovnici objave je slika tipičnog štanda s voćem, a ako vas zanima o čemu se radi, pogledajte putopise gdje ćete naći detalje (Voće Indokine – 1. dio, Voće Indokine – 2. dio , Voće Indokine – 3. dio)
