U trećem nastavku serijala, Ivan nas vodi u Heidelberg, poznat po najstarijem sveučilištu u Njemačkoj. Za razliku od Augsburga, Heidelberg je grad mladosti. U njemu živi čak 30 tisuća studenata iz cijelog svijeta!
Čak su i slike živopisnije, zahvaljujući prvom lijepom danu u 6 mjeseci:
“Zanimljivo, Marin mi je odmah prvi dan dok smo šetali gradom rekao da je većinu vremena njegovog šestomjesečnog boravka u Heidelbergu bilo kišno i oblačno, a baš taj dan kad sam došao bilo je takvo sunce da na nekim lokacijama nisam mogao ni gledati koliko je blještalo. Nakon što smo prošli pored spomenutog parka slijedi uspon Philosophenwegom (Put filozofa, nazvan tako jer su izvorno profesori i studenti u Heidelbergu tim putem hodali, vodili razne rasprave, istovremeno imavši lijep pogled na rijeku Neckar i njezine mostove). S te šetnice puca uistinu divna panorama, a putem možete naći i razne spomenike i kipove, te u kasnije proljeće i procvali vrt. Kao što i sam naziv kaže, idilična ruta za šetnje i razgovore.”
Nakon nadahnute šetnje s prijateljem po Putu filozofa (Philosophenweg), iznio nam je i filozofsku nedoumicu o tome gdje most Karla Teodora počinje i završava. Savršen materijal za beskonačnu raspravu pametnih glava koje se nemaju ničim korisnijim baviti. Zamislite koji bi to bio TV show! Kad debata dostigne točku usijanja, javi se dotada šutljivi lik i u stilu Igora Mandića izbaci misao koja nema ništa zajedničko ni sa čim što je dotada rečeno. Savršen materijal za Jeremy Kyle ili Jerry Springer Show. Tu se gosti čak znaju i potući pred kamerama, na opće zadovoljstvo gledateljstva. (Nekad se stvarno pitam ima li čovječanstvo budućnost.) Čisto sumnjam da je itko od njih studirao u Heidelbergu. S druge strane, i sami smo se uvjerili toliko puta da školovanje nema nužno veze s obrazovanjem. Imati diplomu ne znači da je netko pametan. Netko je jednom rekao da je iluzija znanja mnogo gora od neznanja.
Da ja dalje ne filozofiram, prebacimo se na Ivanov putopis – Heidelberg
