Sjećam se jednog starog stripa gdje Mickeya Mousea pitaju u kvizu: “Što je emu?” Mickey odgovara: “ptica slična noju.” “Bravo, a gdje se emu može naći?”, pitaju opet. “U križaljkama”, odgovara Mickey. Tako sam i ja o finskom jezeru Inari saznao iz križaljki. Sad konačno imamo priliku saznati nešto više o njemu iz Marijanovog posljednjeg nastavka serijala o Finskoj i oblasti zvanoj Laponija.
Vjerojatno ste prethodnim nastavcima zapazili čudnovate finske nazive. Finski je nama vrlo neobičan jezik. ali je iznenađujuće jednostavan za čitanje. Glasove koje treba naglasiti, odnosno produžiti (ako je riječ o samoglasnicima) oni jednostavno pišu udvojeno. Ništa lakše. Međutim, stvari se počinju komplicirati. Riječi su im u prosjeku dosta duge. Imaju čak 14 ili 15 padeža, ovisno kako definirate akuzativ. Jednom prilikom sam tako pitao finsku poznanicu da promijeni neku riječ kroz sve padeže i uspjela ih se sjetiti 12. Iz kontakata s Fincima sam saznao da dosta dobro mogu razumjeti srodni estonski, ali ne i mađarski, iako svi pripadaju istoj jezičnoj grupi. Uz baskijski, koji je potpuno zaseban, to su jedini živi neindoeuropski jezici u Europi. Fince možete slušati godinu dana i nećete razumjeti ni riječi. Srećom, uz Marijanovu pomoć, saznat ćemo značenje ponekog izraza ili riječi, među njima i što je Siida.
Nisu nam opisivali polarno svjetlo, koje sam često imao priliku vidjeti na sjeveru. Rijetko ćete ga vidjeti za vrijeme ljeta, jednostavno zbog toga što nikad nije dovoljno mračno. E sad, ako vas to zanima, trebate tamo ići sredinom zime kad se temperature spuštaju na -40. Pa vi sad birajte.
Kako saznajemo, Marijan i Sandra nisu htjeli uznemiravati Joulupukki-ja, kod nas poznatijeg pod imenom Djed Mraz. Nešto razmišljam da se sigurno odmara negdje na jugu, jer ga čeka veliki posao zimi.
O ostalim detaljima s posljednjeg segmenta putovanja po Finskoj pročitajte u petom nastavku ovog serijala: Na arktičkom rubu Europe – 5. dio
