I tako prolaze godine da čovjek ne osjeti. Nekad je nemoguće procesuirati što sve proživimo u našim životima za 9 godina, a kamo li doživjeti toliko godina jednog sajta. Zvuči skoro nevjerojatno – deveta godišnjica.
U mislima mi istovremeno i radost i sjeta – prožimaju se mnogi osjećaji. Radost, jer tako dugo postojimo i razvijamo se sve više. Nekako nisam očekivala da ćemo inspirirati toliko ljudi da nam se jave i s nama podijele svoje dojmove s putovanja besplatno. U kratkom vremenu imamo tri nova putopisca 🙂 Znači pregurali smo brojku od 64 autora, u protekloj godini 4 nova. Putopisa ima 360, skoro kao dana u godini. Povećava se i broj država koje smo opisali, imamo ih 77.
Sad o sjeti: fali nam jedan od osnivača Putopisa, onaj koji je toliko kritizirao i hvalio naš rad. Onaj koji je bio tako konstruktivan, pomalo svađalački raspoložen. Nekad me ljutio koliko je znao biti neugodan, ali me motivirao da budemo što bolji, zanimljiviji i produktivniji. Volio je lektorirati Kapetana, uživao je u njegovim putopisima – davao im je dodatnu notu kao lektor, korektor i reduktor.
Još nešto po čemu se Putopisi mogu pohvaliti – prvi dječji putopisac, moja potomkica je sa svojih 9 godina išla u Albaniju s tatom i pisala o tome. U međuvremenu je izrasla, sazrijevala i došla do studentice. Prošle godine je krenula s prevođenjem na engleski putopisa nadajući se da ćemo uspjeti raditi i drugu, englesku verziju Putopisa. Na žalost, za to bi trebao puno veći tehnički i prevodilački tim koji bi to odradio, onaj koji bi radio puno radno vrijeme samo na tome, a nemamo ga. Samo je par nas koji to radi volonterski i s ljubavlju.
Redovito se trudim kontaktirati autore i javiti im najvažnije. Uživam kad ih sretnem oči u oči, jer to je pravi dojam o čovjeku. Nedavno sam srela Davora Skeledžiju. Nevjerojatno je kako brzo dođemo do priča i tema, kao da se dugo poznajemo uživo. Još jedna autorica mi se javila , pa možda već danas pođemo na dubrovački capuccino.
Ove godine je puno posla oko uređivanja preuzeo Sam, što ne znači da to neću više raditi i ja. Zahvaljujem mu ovim putem i javno.
Za devetu godišnjicu ću vam ponuditi virtualnu tortu od borovnica koju je radila potomkica.
Pa poslužite se i čekajmo još jednu godišnjicu – iduću desetu!!
