Samo još dva puta smo napravili ovoliku pauzu među objavljenim radovima. Uvijek je postojao neki duboki uzrok koji mi je ‘petljao’ prste dok pišem, a misli su mi danima bile usmjerene prema toj osobi koje više nema.
Na Putopisima, koji traju 8,5 godina, još nam se nije dogodilo da nas napusti neki autor. Nažalost, život je ponekad tako okrutan i kratak i to za one koji su toliko doprinijeli društvu, prijateljima, svom gradu. Tužna vijest koju sam već plasirala na našoj facebook stranici je da nema više našeg dugogodišnjeg suradnika, putopisca i povremeno lektora Davora Stipanića, prije svega mog bivšeg kolege i prijatelja. Iznenada nas je napustio 06.03.2018. Vjerujem da će nedostajati njegov britki jezik i odličan smisao za humor kojim je komentirao radove.
Zajedno smo kreirali njegovu web stranicu, na kojoj smo objavili njegovu e – knjigu Oko stola. Na tom blogu je objavljivao i kolumne, koje je paralelno objavljivao u Zadarskom listu. Dobio je 2011. nagradu Nasmiješeno sunce, za iznimni doprinos turizmu grada Zadra. Bavio se i prevođenjem, preveo je niz brošura o turizmu, surađivao u prevođenju aplikacija za turizam.
Još mi u ušima odzvanja njegov veseli glas: ” Gdje si, prijo? Kako si? Jesi čula ovaj vic?…” Viceve je sipao kao iz rukava i stvarno ih znao ispričati. S njim ste mogli pričati o svemu i svačemu – bio je živa enciklopedija.
Na Putopisima je od samog početka, među prvim autorima, te je objavio pet radova. Voljeli smo se ‘prepucavati’ i ‘izazivati’ jedno drugo na dvoboj tekstovima. Meni osobno najdraži je putopis: New York u sjećanju.
‘Urednica me već dugo podsjeća kako ne pridonosim dovoljno zajedničkom projektu. Ovom blogu. Traži od mene tekstove iako se ja izvlačim kako je od pojedinih putovanja prošlo puno vremena, kako su ostale samo pojedine slike u sjećanju, kako nemam fotografija s tih mjesta i tako redom. Neumoljiva je i na svaki moj pokušaj da iskliznem kaže kako to (moj izgovor) nema nikakve veze i kako treba pisati, pa makar i po sjećanju, navodeći pri tom svakakve primjere koji (naravno) tjeraju vodu na njen mlin…’
Neka njegovi radovi govore o njemu! Počivao u miru, dragi prijatelju.
New York u sjećanju
