‘Nakon što smo se naspavali i razbudili, odlučili smo obići još neke dijelove grada koje nismo prije. Tako smo se prošetali Vacy ulicom. Ulica je jedna od glavnih pješačkih ulica u gradu, gdje, iako ulica nije predugačka (500-injak metara, dakle jedno 10 minuta laganog hoda) možete vidjeti velik broj domaćih ljudi i turista, da li u hodu, da li u jednoj od mnogobrojnih kavana, restorana ali i povoljnih prodavaonica suvenira (razglednice već od 100 forinti, dakle dvije i pol kune). Ne tako daleko od spomenute ulice nalazi se Zrinyi ulica, gdje nismo propustili priliku slikati se pored kipa mađarskog vojnika.
Budući da je za ručak valjalo ponovno nešto i pojesti, odlučili smo se na csikerpaprikas u sendviču. Za sličnu cijenu kao i za langoš, mogli smo se dobro najesti, te mogu reći da je hrana bila ukusna. Doduše, prilikom naručivanja sam shvatio da Mađari ne barataju najbolje engleskim jezikom, pa čak ni u ugostiteljskom sektoru. Okvirno sam procijenio na temelju našeg trodnevnog boravka u tom gradu (a kasnije sam na internetu vidio da sam i pogodio) da oko 20 posto Mađara zna pričati engleski. Stoga, ponekad u ugostiteljskim objektima, ako imate neke zahtjeve oko hrane i sastojaka, ne bi bilo loše na internetu istražiti koji su mađarski izrazi za ono što želite naručiti. Iako nismo jeli tradicionalnu domaću hranu u nekome od restorana, kušavši navedeni sendvič i langoš, dobili smo neki uvid u njihov gastronomski kutak. Također smo odlučili probati i neko od mađarskih piva, pa smo tako nekim nasumičnim odabirom uzeli soproni…’
Jedan od naših najnovijih članova, Ivan, ovako završava putopis o Budimpešti, koju je posjetio 2016. U posljednjem nastavku priča o hrani, pivu i ljudima koji ne poznaju dobro engleski jezik i preporučuje pročitati o mađarskim jelima prije odlaska u restorane, jer nerazumijevanje vas može dovesti do nepoznatih jela i sastojaka, paprenih i jakih. Na povratku ekipa skreće na jezero Balaton.
Pročitajte putopis Budimpešta – treći dan
