“Zabranjeni grad, predivan kompleks čija je izgradnja započela 1406. godine, a u kojemu su živjele dinastije Ming i Qing danas je otvoren svima i spada među najvažnije atrakcije grada. Zabranjeni grad uključivao je više od 900 zgrada i 9999 prostorija te je za izgradnju najvećeg carskog kompleksa na svijetu bilo potrebno oko milijun radnika i čak 14 godina. Brojke variraju od izvora do izvora, no svakako su velike i impresivne. Baš poput samog Zabranjenog grada koji ima oblik pravokutnika, a od sjevera do juga proteže se dužinom od 961 metra. Od istoka do zapada dug je pak 753 metra. Zabranjeni je grad opasan zidom sa sve četiri strane. Taj je zid visok deset metara, a dug 3,4 kilometra. S vanjske strane zida protječe kanal koji je dug 3,8 km, širok 52 i dubok šest metara. Zabranjeni grad najveći je od pet velikih palača na svijetu − Versailles u Francuskoj, Buckinghamska palača u Britaniji, Kremlj u Rusiji te Bijela kuća u Americi. Kako bi dovukli potreban materijal, inženjeri su kreirali ogroman ledeni put prolijevajući vodu na zaleđeno tlo te su po zaleđenom putu, a uz pomoć mnogobrojnih radnika i konja, dovukli između ostalog i prava kamena brda. Potrebna su gotovo četiri sata kako bi se prošlo od ulaza do izlaza! Naravno, ako niste znatiželjna plavuša, cijelu je rutu moguće proći itekako brže…”
U prethodnom nastavku serijala o Kini Antonija je pisala o jednom od najvećih trgova na svijetu, Tiananmenu. Opisujući taj trg spomenula je kako se na njegovom sjevernom dijelu nalazi najveći carski grad na svijetu Zabranjeni grad. Ovaj nastavak je posvetila upravo biseru kineske kulture i povijesti, koji po nekima predstvalja repliku grada iz raja. Kako je bilo živjeti u tom gradu opisala je spisateljica Anchee Min u djelima: Posljednja carica i Carica Orhideja. Preporučujem pročitati.
Nasmijala me autorica putopisa kad je spomenula težinu kineskog jezika i njegovog pisma. Prema Kangdi rječniku ima 47035 znakova i za savladati ovaj jezik potrebne su minimalno tri godine. A umijećenje pisanja, kaligrafija se uče cijeli život. Antonija kaže da će progovoriti kineski za tristo godina 🙂 🙂
Bacite se na čitanje još jednog nastavka Pekinga:
Putopis Zabranjeni grad
