‘Angkor Wat je najveća religiozna struktura ikad sagrađena u povijesti, kako se navodi i u Guinessovoj knjizi rekorda. Građen na vrhuncu kmerskog kraljevstva, između 1113. i 1150. godine, ne samo da je bio najgrandiozniji hram kmerskog carstva, već je bio i pravi grad, unutar čijih zidina je živjelo čak 80 tisuća stanovnika! Vanjske zidine grada imaju dimenzije oko 1000 x 800 m i dodatno su opasane opkopom širokim dvjestotinjak metara!
Vozač nas ostavlja pred glavnim, zapadnim ulazom. Dok su prijašnji hramovi okrenuti prema istoku, Angkor Wat, u značenju “grad [koji je postao] pagoda”, je prekinuo tu tradiciju. Upućujemo se nasipom prema glavnom ulazu u daljini.
Nasip, kao i potporni zidovi opkopa, građeni su od laterita i pješčenjaka, koji se dovodio iz obližnjih kamenoloma na Kulen visoravni. (Provjerio sam, naziv nema nikakve veze sa slavonskim kulenom.) Zanimljivost za građevince je to da je cijeli kompleks Angkora građen na plavnom zemljištu, bez čvrste, stjenovite podloge. Kmerski su graditelji osiguravali stabilnost svojih građevina zahvaljujući principu da se pijesak drži relativno čvrsto dok je vlažan, ali se osipa kad se osuši: stoga je bilo potrebno osigurati stalnu vlažnost tla na kojima su građevine stajale. U samom Angkor Watu, u tu svrhu je služio prostrani opkop i brojni bazeni i cisterne u samom gradu…’
Sam u trećem nastavku opisa svog putovanja po Kambodži dolazi do najvećeg hrama Angkor Wata. Njegova grupa ne ide kroz glavni ulaz, nego sporedni i tu nailaze na Višnua s osam ruku 🙂 Da bi se pristupilo glavnom hramu potrebno je dodatno pješačiti, pa su lokalci napravili odmorište s okrepom. Na vanjskim zidinama hrama su reljefi s prikazima iz mitologije. Mene su zaintrigirale apsare, nebeske plesačice, koje su na reljefima unutarnjih zidina hrama. Je li se Sam popeo u hram ili se pridružio grupi turista koja je odustala od veranja u svetište zbog enormne vrućine? Postoje li danas apsare?
E to ćete vidjeti u putopisu – ANGKOR WAT, kao i nevjerojatne fotografije koje je cijelim putem snimao.
