Posebna mi je čast predstaviti novog, jubilarnog, pedesetog autora na Putopisima i to stranca. Javio se Ruslan iz Rusije, koji studira na Sveučilištu u Zagrebu. Ovo ljeto je boravio na otoku Lastovu i predstavio nam ‘svoj raj’. Četiri dana boravka je obilazio otok s djevojkom biciklom, te planinareći i uživajući u miru, ljepoti, udaljeni od gradske vreve. Razgovarali su i s mještaninom, koji ne dijeli njihovo oduševljene ljepotom i krajolikom. “Prema njegovim riječima, na Lastovu nema budućnosti ni „civilizacije“, baš kao ni zanimljivih tema za razgovor među ljudima. Nasuprot tome, ja, kao gradski čovjek od rođenja uvijek sam čekao da odem na neko mirno mjesto, daleko od gradskih razgovora, od gradskih laži, marketinških igara, medija, politike, ekoloških problema, pokvarenosti… Nabrojeno ispunjuje gradski život, ali ne i život na udaljenom otoku. U slučaju zasićenja gradske teme tjeraju na bijeg s kopna. Svi mi zapravo želimo biti tamo gdje nas nema. Tada, na putu za Lastovo, ja sam htio biti na otoku, a gospodin Lastovac, želio se vratiti u turističku vrevu Splita.” Ruslan je ovaj članak već napisao na svom blogu, ali je poželio prodružiti se i portalu Putopisi.net.
Ruslan je započeo putopis pjesnički : “Priča je to o divljem sjeveru, o uspavanoj jeli u snijegu što sanjala je o palmi na jugu ili kako se san pretvorio u stvarnost, a ja sam otputovao na najjužniji (naseljeni) otok Hrvatske – Lastovo …”, a vi nastavite čitati PUTOPIS Lastovo pogledom sa sjevera
‘
