Idemo sad malo do Afrike i to države Maroko. Davor je svoje putovanje podijelio u tri slikovnice. Na početku prve je napisao poslovicu koja može biti credo svih putovanja:
„Brodovi su najsigurniji u luci, ali nisu za to sagrađeni“
‘Zašto bi netko s (inzulinskom) iglom uopće negdje išao? Ako si na inzulinu, možeš pasti u dijabetičku komu, a ako možeš pasti u dijabetičku komu, nemaš šta tražiti u tamo nekakvom pustinjskom Maroku. A CGMS? Što je sad to? I kakve veze čudne kratice imaju s putovanjima i dijabetesom? CGMS je novi najbolji prijatelj svakom putniku s dijabetesom, najbolji prijatelj njegovoj ženi, roditeljima, bratu, drugoj rodbini i još ponekom. Zašto? Razloga je mnogo, ali krenimo od onog najboljeg – hipoglikemija. Zamislite uređaj nešto veći od onog komunikatora iz Zvjezdanih staza, koji umjesto da komunicira s ostatkom posade svemirskog broda, to čini s vašim tijelom. Oni komuniciraju stalno, 0-24h; a k tome lako predviđaju budućnost i to onu koja vam je najvažnija – predviđaju hoćete li uskoro tresnuti u hipoglikemiju ili će vam šećer zbog one fašničke krafne otić’ do Sljemena i nazad….’
Casablanca je prvo mjesto gdje je sletio, ali produžuje prema Marrakeshu vlakom. Dolazi do hostela – ‘Hostel je (namjerno) nedaleko od centra svijeta, tj. trga po imenu „Jemaa El Fnaa“, a ja kao i ostali novajlije, ubrzo podliježemo njegovoj hipnozi i fanatičnosti…’
Susreti sa zmijama, majmunima, … idite ravno na PUTOPIS MAROKO – slikovnica 1
