Svečano otvaranje utvrde Sokol grada

Kao roditelj uvijek se trudim osmisliti vikende i što više biti s djecom. Još ako nas posluži dobro vrijeme, ugođaj je potpun.

Pročitala sam zanimljivu vijest kako se 21.4.2013. otvara utvrda u Konavlima Sokol grad. Kako živimo u Dubrovniku, to nam nije daleko, a naši potomci su već odmalena ljubitelji starina i priča iz povijesti Grada i okoline. Navečer sam pripremila materijale o Sokol gradu (lijepo opisano: http://www.dubrovniknet.hr/sokol grad nijemi svjedok povijesti Konavala), isprintala ih – kako bi moja mala grupa bila upućena kud ide i što treba vidjeti. Vožnju smo prekratili čitajući i razgledajući slike s materijala. Pomoć u pronalaženju puta su nam neočekivano pružili bivši šef i suprugov bivši učenik. Nasmijao nas je kad se pohvalio da je dobio dvojku iz matematike u zadnji tren u Večernjoj školi (nije Pervanova). Putokazi baš nisu očiti ili nisu postavljeni?

Pripremili smo bočice vode (to vam svakako tamo treba), obuli udobnu obuću za pješačenje i krenuli. Dobro je imati i pokrivalo za glavu, mi smo to zaboravili, a sunce je žestoko peklo. Sama utvrda se odjednom ukazala u svom novoobnovljenom sjaju. Tako me podsjetila na Kruje u Albaniji i utvrdu Skender bega.

Rapski samostreličali, glazbenici, zastavničari i ostali gosti s Raba su stigli malo prije nas, te smo ih još na parkingu snimili u njihovoj originalnoj nošnji. Uz njih su bile i dame u baršunastim opravama, dotjeranih frizura s trakama u kosi, nakitom. Sve prilagođeno srednjem vijeku.

Kako smo namjerno požurili da razgledamo unutrašnjost tvrđave prije nego što dođe više posjetitelja, krenuli smo u “osvajanje” tvrđave – Sokol grada. Dubrovački trombunjeri su nas par puta isprepadali ispaljivanjem iz prangija, bili su na vrhu zidina.

Neki snimci su mi možda magloviti zbog toga. Srce mi je par puta završilo u petama, ali sam pred djecom morala pokazati hrabrost :). Ispaljivali su i kugle iz malog topa; malen – ali opasan, žestoko se čuje.

Sreli smo usput poznatih Konavljana koji su bili jako ponosni što je ovdje učinjeno. I trebaju biti. Krasno je uređeno. Unutra osjećate ugodnu atmosferu uz neobične zvučne efekte borbi, kovačnica i sl. Kad je lijepo vrijeme čuje se pjev ptičica, a po lošem kreketanje žaba. Ovaj ugođaj su izveli djelatnici FAEL-a.

U_samoj utvrdi se nalazi mali muzej s eksponatima iz brončanog i željeznog doba, pa prema novijem periodu. Tu se mogu naći oružje, keramika, ukrasi, stakleni predmeti i sl. Nisam slikala, očekujući da ću kupiti prospekt ili knjižicu, ali toga još nema. Ostala sam vam dužna. Muzej “čuvaju” figure djevojke i mladića uz koje su oklop, pancirka i mač.

Osim_ove prostorije u utvrdi se nalazi prostor kovačnice, stražarsko mjesto streličara i suvenirnica. Domaćini su postavili i stolić sa zdjelicom suhih smokava kao tratamenat gostima u obilasku tvrđave. U suvenirnici možete kupiti konavoske proizvode. Kao prijedlog – moja curica je uočila etui za naočale ukrašen konavoskim vezom.

Jedan_od organizatora nas je nekoliko puta upozorio da se požurimo kako ne bismo zakasnili na Otvaranje. Zbog toga vam dugujem više snimaka iz samog Sokol grada. Poslije je bila prevelika gužva, pa nismo htjeli ulaziti. Skale su dosta uske, postavljene su ograde i držači sa strane, ali se ne preporučuje gospodi koja ima probleme s kretanjem.

Glavni organizator cijele svečanosti otvaranja je bilo Društvo prijatelja dubrovačke starine.
Sreli smo tu i predstavnike Udruga tradicije i ljepote, koji su imali organiziran cijeli dan, posjetivši prvo crkvu sv. Barbare i stećke.( http://www.udruga-tradicije-ljepote.hr/)

Početak je označen fanfarama, povorkom Rapskih samostreličara, glazbenika, srednjevjekovnih dama i gospode, te Dubrovačkih trombunjera. Nama su nedostajale konavoske nošnje.

itezZauzeli smo pozicije za praćenje Streličarskog turnira. Organizatori su na početku molili da se maknemo s borilišta, jer su strelice vrlo opasne. Uživali smo promatrajući viteze s Raba kako ispaljuju strelice u mete – prvo papirne, a poslije u tuljac. Zamišljali smo da je tu sad Robin Hood, pa pogodi kroz strelicu i prepolovi je 😉 Zamalo smo pali pokušavajući pratiti strelice, a čuo se zvuk prilikom ispaljivanja -“pfiiiiiiit”. Drveni samostrijeli izgledaju moćno i teško (13kg čini mi se). Računa se da su takvi slični bili i u Sokol gradu, a imali su ih i streličari iz San Marina. Pobjednik turnira je proglašen uz zvuk fanfara, puku je svečano i ponosno pokazivao svoju strelicu “u sridu” noseći je zajedno s metom i ostalim strelicama onih koji nisu bili tako precizni.

Kako je bilo dosta svijeta, nije bilo lako izboriti se za dobar pogled. Ipak, bilo je i drugih poznatih koji su snimali, pa se nadam da će mi poslati snimke koje nisam uspjela izvesti. Obećali su 😉

Lijep je bio i renesansni ples dama i gospode s Raba. http://youtu.be/opBXGoDKm8g

Razmijenili su se i pokloni Rab – Dubrovnik.

Na kraju smo bili pozvani na piće kod roditelja moje prijateljice koje nas je okrijepilo nakon stajanja na podnevnom suncu. Tako je pržilo i dobro nas ošamutilo. Uz ugodnu ćakulu o kraju i legendama vezanim za Sokol grad, crkvu Sv. Barbare i stećke oko nje, krenuli smo nazad. Za povratak su nam predložili put prema Zvekovici. Uživali smo promatrajući krški krajolik, obrađena polja i zelenilo, na kraju pistu Zračne luke Čilipi s koje se upravo odvajao jedan avion.

U svakom slučaju, preporučujemo mjesto za posjetiti – ima se što vidjeti, a i domaćini su tako susretljivi, ljubazni da ćete se sigurno osjećati dobrodošlim.

Ulaznice su bile besplatne na dan svečanog otvaranja.

Toni iz LMT studija je poslao obećani video zapis. Zahvaljujem 🙂