Naši putnici približavaju se cilju svog putovanja – Pekingu. Dobili su i kineska imena: GUO LA MI (Vlado) i GUO LA CHEN (Mladenka). U svakoj rečenici reportaže osjeća se kako je ovaj narod jednostavan, topao i bez ograda. Portreti su očaravajući. Teško je čitati i snalaziti se s njihovim pismom, ali ako ste dobro pripremljeni i imate karte na engleskom, možete se snaći. Osim toga, postoji CITS – China International Travel Service – organizacija koja pomaže strancima u Kini, pružajući im različite turističke usluge.
Ako malo bolje zavirite u putopis otkrit ćete i jednu nježnu tajnu autora …
“…Sve se više približavamo cilju našeg putovanja vlakom: Pekingu! Sutra u 6:30 trebali bismo biti tamo. Kraj kroz koji prolazimo je zanimljiv. Sve obrađena polja koja sežu u nedogled. Polja još uvijek obrađuju plugom kojeg vuče konj. Posvuda slobodne životinje: krave, ovce, konji, guske, patke i svinje. Malene seoske kuće. Sve je vrlo uredno i toplo. Pokraj pruge su posađeni grmovi ukrasnoga bilja. Oko polja se nalaze redovi stabala. Nema ograda, nema žica, papira i nepotrebnih stvari kao u Rusiji…”
Pročitajte 4. nastavak putopisa Hrvatska – Transsibirska željeznica – Kina:
