“Dok smo letjele prema Parizu, kroz kišne oblake ispod nas su se nazirali šumski brežuljci i riječne doline Francuske. I onda iznenada, na samom domaku aerodromu Orly, nebo prošaraše stidljivi zračci sunca i pojavi se prekrasna duga u velikom luku. Prvo u nizu iznenađenja što nam je podario naš dugo priželjkivani dolazak u Grad svjetlosti! Sletjesmo mi tako u “oh la la” stilu ispod duge, kako i doliči jednom Parizu. I tek da se zna – bez promjene spola i bez ćupa zlata ?Zahvaljujući detaljnom studiranju pariške transportne mreže RATP (dok sam se pripremala za ovo putovanje), uspjele smo s aerodroma stići do hotela na Montmartru za otprilike 50 minuta. Prvo Orly bus, pa onda brzi lokalni vlak, i na kraju metro. Svidjelo mi se što nam je za vlak i metro nakon presjedanja vrijedila ista karta – jedan od principa RATP mreže, za koju kažu da spada među najefikasnije u svijetu…
…Naše prvo pariško jutro smo startale u obližnjem dućanu raznih peciva, gdje se zbilja bilo teško odlučiti što uzeti. Nakon slatkog mučenja oči gladne su uzele više nego što su mogle pojesti. Tu smo naučile i lekciju da kafa za “to go” košta 1 euro manje od iste ako sjediš ? Slijedi kraća metro vožnja, pa dolazak u gradsku jezgru Pariza – Île de la Cité, otok na rijeci Seini. Pored mnogih drugih stoljetnih građevina raznih umjetničkih pravaca, tu se nalazi i nadaleko poznata gotička katedrala Notre Dame. Za sadašnji izgled katedrale dosta je zaslužan pisac Victor Hugo, koji je svojim romanom Zvonar crkve Notre Dame potaknuo Parižane na njenu restauraciju.”
Otkad postoje Putopisi želja mi je imati Pariz. Mnogi su obećavali poslati ga, ali ništa od toga. Kad sam već digla ruke, Ehli mi javlja kako se ovo ljeto iz Hrvatske vraća u Ameriku preko Pariza. Poznavajući nju i njen veseli karakter, pouzdanost, te njen hobi – fotografiranje, znala sam kako ćemo dobiti pravi umjetnički putopis.
Prosudite sami —>> PUTOPIS Pariz
Napomena: Jučer smo postigli najveću čitanost otkad postojimo – 1105 posjeta. Najviše su nas čitali Japanci, Portugalci i Peruanci:)