Prije četiri mjeseca, kad smo počeli s prvim nastavkom Vijetnama, nismo znali kad će se objaviti kraj serijala – posljednji 8. nastavak . Moram priznati kako sam se već navikla na smirene Vijetnamce prepune pozitivne energije, koji tako otvoreno prikazuju vlastito zadovoljstvo, iako ne žive u bogatstvu i izobilju. Taj prijazni prijateljski narod prihvata turiste na poseban način, kao da se nenametljivo “uvuku pod kožu” svojim gostima. Vidjeli smo kako žene veslaju nogama, kako se održavaju predstave pod vodom, kako se obavlja kupovina na njihovim barkama, kako Vijetnamci poštuju svoju tradiciju. Djeca skoro da ne plaču, iako provedu cijeli dan na leđima mame; uživaju u pripremanju i aranžiranju hrane, čak i obučavaju turiste u vlastitim restoranima na vodi. Kad se sjetimo što je Voyager sve tamo probao: frizera, masažu slijepaca, uvlačenje u tunele pod zemljom, taksi motor , premještanje u već rezerviranom hotelu…
Pa čim nas više može iznenaditi? U ovoj epizodi se nastavljamo čuditi – ovaj put – ponašanjem ljudi po bolnicama. Neću vam odmah reći o čemu je riječ. To jednostavno morate sami pročitati!
Draga Maja,
Hvala na komentaru i što nas nisi zaboravila. Gdje si sve bila po Aziji?
Nedavno je i Sam išao u Vijetnam i vjerujem kako će i on pisati svoje dojmove.
Genijalni su Vijetnamci, Sam mi je pokazao kako ludo voze ured Hanoja i nitko se ni s kim ne sudara, sve motocikli, zuje k’o muhe. Mrtvi hladni.
Uvijek se sjetim Voyagerovog putopisa kako mama nosi dijete na leđima kilometrima i veseli i ona i dijete. To se dijete ništa ne buni, samo se smije 🙂 🙂
Stvarno imaju čarobnu formulu za sreću!