Naš najmlađi putopisac se ponovo aktivirao. Nakon završetka škole i svih vannastavnih aktivnosti, Nika je napisala o svojoj prvoj ekskurziji u svibnju ove godine. Nije dugo trajala – dva dana, ali ta prva iskustva se dugo pamte, znate po sebi. Evo kako je ona to prezentirala:
Autor : Nika M. (10)
Slike: Heni L. i Nika M.
Bili smo uzbuđeni nekoliko mjeseci prije očekujući naše prvo zajedničko putovanje! Zadnjih dana nismo mogli ni učiti, ni igrati se, a ni spavati!
Konačno smo dočekali polazak!
To jutro sam se sama probudila i spremila. Nije bio potreban ni sat, ni roditelji 🙂 U sedam sati smo se skupili i krenuli autobusom na kat prema Splitu. Odabrala sam kat jer mi se činilo da ću bolje razgledati odozgo.
SPLIT
U Splitu su nas iskrcali na Rivi. Meni je to već poznato, bila sam i prije, ali je posebno kad ideš s vršnjacima, vodičkom i učiteljicama.
Šetali smo prema Peristilu gdje smo vidjeli Dioklecijanovu palaču. Zatim smo otišli uskom ulicom prema Jupiterovom hramu. Ispred hrama je bila sfinga, ali bez glave. Na Peristilu je bila s glavom, no nismo je mogli vidjeti jer se raspada. Kad smo ušli u Jupiterov hram vidjeli smo krstionicu i kip Ivana Krstitelja. Po stropu su bili urezana lica istog lika. To isto lice je u obliku maskerona bilo na kamenu ispred hrama.
Sljedeća točka: crkva sv. Duje. Na vratima su bile dvije zastave. Sutra se slavio Dan sv. Duje. Unutra je bila misa, pa nisam baš mogla razgledati.
Na Splitskoj rivi smo imali ručak. Vozili smo se u otvorenom autobusu razgledajući druge dijelove Splita. Posjetili smo čak i Poljud – Hajdukov stadion. Ogroman je.
Ukrcali smo se natrag u naš autobus i krenuli prema hotelu. Usput, stali smo u Solinu i vidjeli Gospin otok (livada s crkvicom) Tamo smo se poigrali i nastavili put
U hotelu Solaris – Jakov smo spavali. Raspremili smo se i otišli u hotel Solaris Ivan na kupanje u bazenu. Tamo je bila organizirana zabava i slavio se jedan rođendan. Također smo tu večerali i idući dan doručkovali.
Bili smo jako umorni nakon puta i svih obilazaka prvog dana, ali san nije mogao na oči. Nova soba, novi krevet, prijateljice… Ne znam kad smo zaspale …
DUBRAVA I SLAPOVI KRKE
Uputili smo se vrlo rano prema Dubravi (selu). Tamo smo išli vidjeti sokolarnik. Dočekao nas je dundo Emilio koji je imao 3 sove i 5 sokolova koje je izdresirao. To mi je bilo nešto sasvim novo i zanimljivo. Dakle, sove su premazane nekim uljem i ne smiju se maziti jer bi se to ulje moglo dignuti. Sove ne podnose ništa tekuće. Ulje im služi da ne osjete kad se smoče. To nam je pokazao tako što ju je polio vodom, a ona je ostala suha dok je ispod nje bila lokva vode.
Vozimo se dalje na Slapove Krke. Nažalost vidjeli smo samo Roški slap. Pješačili smo okolo, uživala u prirodi i slikali. Obišli smo neobičnu Vodenu špilju.
Prvi put smo vidjeli tkalački stan i pletilju, koja nam je pokazala kako plete torbice i ostale pletene stvari. Zanimljiv je bio i kovač prezentirajući nam izradu potkove.
PAKOVO SELO I POVRATAK
Nakon puno pješačenja krenuli smo prema doma, usput stali u etno-selu, Pakovo Selo, gdje su nas odveli da vidimo kako je davno izgledala kuća. Vodička Anja nam je pokazala sve prostorije. Vidite na slikama ispod.
Nakon razgledanja uputili smo se doma. Svi smo se mobitelima javljali roditeljima koji su nas nestrpljivo čekali.
Kad smo doputovali nazad, roditelji su nas odveli kućama, a mi sretni, umorni i zadovoljni zaspali skoro putem u odjeći. Spavala sam sutra do podne.
Sve skupa bilo mi je SUPER!!!
Želim zahvaliti učiteljici Heni na brojnim slikama.
Bravo, Nika! Divno si nam opisala jedno kratko, ali lijepo putovanje na tvoju prvu ekskurziju. Vidim da ste uživali. Žao mi je što se nismo uspjele sresti u Splitu, morali ste brzo ići dalje. Iako živim u Splitu, nisam znala neke podatke koje si napisala. Hvala ti na informacijama.
I mene je iznenadila kako je ozbiljno pristupila temi. Sama priredila tekst i objašnjenja slika. Koja memorija!
Izgleda da joj je svakodnevno čitanje ovog bloga pomoglo 🙂
Što se tiče sova i sokola, bolje da ih niste dirali. Prisustvovala sam sceni u svom gradu kako jedan dreser vodi svoju papigu i nudi djeci da ga prime na ruku. Mali Englez je to dobronamjerno učinio, a ptica ga je tako ogrebala da se rasplakao. Dijete je imalo 7-8 godina. Otac ga je jedva utješio. Mali je pokazivao izgrebano mjesto – nazirala se i krv. Dreser nije ni pogledao više dječaka. Okrenuo se na drugu stranu i lovio sljedeće žrtve 🙁
Hvala, i meni je žao što se nismo vidjele, ali kad sam morala ići dalje.:-)
Kelly, Dirali smo sove, ali s rukavicama.
baš je tužna ta priča o dječaku.
Usrecila si me svojim ozbiljnim poimanjem dvodnevne ekskurzije – kao da si bila na zadatku. Tekst je pun cinjenica i lijepih snimaka. Priznajes i uciteljinu pomoc sto znaci da si snalazljiva, a to je dobra osobina covjeka,posebice desetogodisnje djevojcice.
Vidim da je đačka ekskurzija jako dobro osmišljena, obilazak zanimljivih objekata, prirodnih ljepota i starih zanata. Voljela bih poći tragom tvog putovanja, Nika, i svakako ću tada ponijeti ovaj odštampani tekst kao vodič.
Draga Nika, svaka cast, odliccno si prenijela svoj dozivljaj ekskurzije. Dobro ce doci i ostalima iz razreda da se prisjete kako im je lijepo bilo.
Lijepo bi bilo kad bi i drugi opisali kako je njima bilo!
Urednica
ivana/marta, urednice
HVALA!!!
🙂
Pisano,mladenacki,rekla bih djecacki,bez obzira na spol,puno uzbudjenja u dozivljaju dozivljenog,ima lijepih slika i poticaj mladima da izraze svoje dojmove sa putovanja.Pokusaj hvale vrjedan!