“Bijele noći. To je doživljaj koji je ostavio izuzetan pečat na mene. Spoj sumraka i zore, zalaska i izlaska sunca. S obzirom na kosinu zemljine osi, tu je noću stalni privid svjetla i tame. Poput izmaglice koja lebdi nad nama, poput anđeoskih krila koja pokušavaju raspršiti taj privid. Bilo je 1,30 u noći, a iznad nas kao da tinja zora ili pak umire dan. Napuštamo mjesto kraj mosta, koji se upravo dizao da propusti brod, jer rijeka je ovdje plovna i odlazimo u hotel, shvaćajući kako je ta prirodna pojava stvarnost, a ne privid.”
Ovako piše Vera u svom drugom putopisu Sankt Peterburg. Nadam se da ćemo nastaviti surađivati s nadahnutom spisateljicom! Pročitajte:
Please follow and like us:
Ovo je tako romantično napisano.
Mislio sam da sam do sada svašta čuo, vidio, čitao. Ali da je netko ovako zanesen vodom i očaran njenim mogućnostima mi je nešto sasvim novo. Ovi opisi su toliko sanjarski i realni istovremeno da autorica s lakoćom prenosi svoje oduševljenje na čitatelje. Nimalo nametljivo, a tako uvjerljivo i sugestivno. Užitak za čitanje i pomalo zavist na vlastitoj nemogućnosti da to ne vidi dok mu drugi ne dočara.
Ne znam koje je struke naša Vera, ali njen stil pisanja odaje pjesnikinju u duši. Sve čestitke!
I ja ponekad poželim da sam manje realna i pomalo više sanjar .
Ja necu odati svoju struku,ali djevica sam po h oroskopu.Biti sanjar u ovo doba jedino je sto mi preostaje,mada uvijek sam romanticna dusa.G.Stipanicu,pisat sam pocela na nagovor Slavice,inace nemojte se smijati ,jer kazu da je to za djecu,ja vec davno pisem dnevnik,gotovo svaki dan i prepun je sanja i realnosti i boli jer kazu da bez boli zivot nema svoju vrijednost.Poeziju sam pisala ko djevojka,tad smo to svi radili.Pozdrav
Drago mi je što sam u našoj Veri prepoznala darovitu spisateljicu, pjesnikinju i sanjara. Obožavam romantične opise, oni nas bar nakratko odmiču od surove stvarnosti.
A ti si nam, Vera, pružila romantiku.
Bas lijepo:) Sad mi fali Piter:)