Zakopane

 

Autor: Marin S.

Zakopana povijest u Zakopanama

 

zakopane 1

zakopane 1

Nisam neki skijaš, zapravo, nisam nikakav skijaš, ali ovog puta pišem o visinskim predjelima. Tatre se prostiru preko Slovačke i Poljske, od sedamsto pedeset kilometara kvadratnih površine, čak šeststo se nalazi u Slovačkoj. Najviši vrh, Gerlahovski štit se nalazi u Slovačkoj na 2655m, čak 25 vrhova se našlo na visini iznad 2500m nadmorske visine. Nikada me nije privlačilo penjati se na planine i glumiti Stipu Božića ili jadne Slovence, kojih ima sve više, a pogibaju  penjući (ili padajući) se po planinama, nego Čeha koji se utapaju u moru. Priče o planinama, planinarima završavaju ovdje.

Nacionalni park Tatre

Nacionalni park Tatre

Pogled na vrh tatri

Pogled na vrh Tatri

 

Bio je topao proljetni dan u gradu. Čekao sam na autobusnom kolodvoru bus koji me  trebao odvesti u Zakopane.  Stotinjak kilometara od Krakova, a svega desetak od granice sa Slovačkom, nalazi se poljsko zimovalište Zakopane. Taj ski centar i mjesto prekrasne prirode, pripada onom manjem dijelu Tatri, koji su na poljskoj strani teritorija. Mnogi Zakopane posjećuju ne da bi se samo skijali, nego da bi uživali u odličnoj poljskoj hrani i alkoholu. Mjesto sa stotinu restorana, kafića i barova. Sve je podređeno turistima kojih ima i ljeti i zimi i u periodima između toga. Imaju  i hotele i hostele.

Croentuzijasti

 

Sjećate se ovog crtića

Sjećate se ovog crtića

Moja destinacija je mjesto koje živo živi svaki vikend u godini. Bus  vozi oko dva sata do Zakopana i  ide svakih četrdeset minuta. Kad se na peronu pojavio bus, doživio sam prvi šok (pozitivni): vozač je izašao iz autobusa, a moj  pogled se zacementirao na njegovo sjedalo preko kojeg je bio rastegnut ručnik sa pticom raširenih krila. Na ptici točke na kojima je pisalo: Pula, Rijeka, Senj, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik. Ptici su sitne loptice pravile društvo, a to su bili: Krk, Lošinj, Cres, Rab, Pag, Ugljan, Kornati, Brač, Hvar…

Odozada u autobusu na zadnjem prozoru bila je prikvačena hrvatska zastava. Na par sekundi, valjda od nekog ponosa, ili nečeg sličnog, ali čudnog osjećaja koji do tada nisam imao priliku osjetiti, odlutao sam mislima. Pomislio sam na tren da sam u Hrvatskoj. Onda me vozač na poljskom pita je li idem u bus. Odgovaram na slabom poljskom da idem. Pokušavam ga pitati zašto ima ručnik Hrvatske i zastavu u busu.

Razumio me polovično i upitao: “Ver ar ju from?” Bio je to istočnoeuropski izgovor engleskog.

“Hrvatska”, rekoh. Čovjek baca cigaretu iz ruke i snažno me grli.

“Vot d fak”… sam pomislio. Vozač je počeo pričati hrvatski. Sada slijedi još zanimljivija priča: stavio je hrvatsku zastavu i ručnik u autobus, jer je zaluđen Hrvatskom. Svaki godišnji odmor provodi kod nas, doma sluša hrvatske radio stanice, gleda hrvatske filmove. Nije jedini, ima ih nekoliko stotina u Krakovu i okolici za koje zna. Osnovali su svoju udrugu i nazivaju se Croentuzijasti. Po cijeloj Poljskoj ima ih oko dvadeset tisuća. Dosta  njih je naučilo i hrvatski jezik, a napravili su i hrvatsko-poljsku zastavu, neku kombinaciju, ali lako prepoznatljivu. Većina ih živi oko Varšave i često se nalaze i okupljaju, ali ih ima i iz Krakowa, iz Lodza, Lublina i drugih gradova iz te prijateljske zemlje. Htio me pustiti bez plaćanja karte, ali ja, poštenjačina od glave do pete, već sam imao kupljenu. Gradski i međugradski prijevoz su po nekoliko puta jeftiniji nego kod nas.

Zabavni park

Zabavni park

Sve u pola cijene

Sve u pola cijene

Prolazimo seoskim krajolikom, koji me podsjeća na našu Liku ili Slavoniju. Objašnjava mi da u ovom južnom dijelu Poljske postoje sela i mjesta s imenima istima ili sličnim kao kod nas u Hrvatskoj. Tu je selo Osiek, Koprzwnica, Moravice, Jasenovica, ovdje protječu rijeke Dobra i Cetina. Tu i tamo je promašio padež, rekao možda krivo vrijeme, ali zbilja je dobro govorio hrvatski. Na predjelu izvan Krakowa, nalazi se oko dvjesto salona pokućstva, kao i tvornica pokućstva. Vlasnici su sve privatnici. Njegova žena radi kod jednog i ima plaću od tisuću i tristo eura. On kao vozač zaradi ipak nešto manje. Rekao mi je da će ostati sa mnom na piću u Zakopanama i pokazati mi sve pivnice. On se trebao vratiti u Krakow, a trebao sam i ja. Mjesto Zakopane su načičkane ljudima svaki vikend, a kroz tjedan su puna kao i naša mjesta na obali u studenom. Objašnjava da mnogo Poljaka je zaljubljeno u Hrvatsku, zbog mora, zbog ljudi, ali i zbog toga jer oni vuku korijene iz Hrvatske, da budem još precizniji –  s područja Krapine. Svaka legenda se temelji na nekom istinitom događaju, tako i priča o Čehu, Lehu i Mehu ima neko uporište. Ruski putopisac Nestor je zabilježio da su Slaveni živjeli na području tadašnje Ugarske i Bugarske. Jednom su se počeli iseljavati. Svaki glavni iz svog plemena je prozvao svoju zemlju. Neki su je nazvali po rijekama koje su tamo proticale npr. Morava, znači zemlja Moravska, dok su Česi dobili naziv po svom vođi Čehu a po Lehu je dobila ime Leška, kasnije Poljska. Poljski ljetopisac Boguchwal pak govori kako je Panonija kolijevka svih slavenskih naroda.

Upoznavanje

 

I on se zeli fotografirati

I on se zeli fotografirati

Nema musterija...

Nema musterija...

“Kako se zoveš?” tek nakon sat i pol me pita vozač.

“Marin”, odgovorio sam.

“Ja sam Jaroslaw, drago mi je”, rekao je vozač.

“Marine, znaš li ti priču o Čehu i Lehu?”.

“Znam”, kažem, “oni su bili iz Krapine.”

“Tako je, a što misliš gdje je ta priča nastala?”

“Pa …, u Hrvatskoj, Krapini valjda…” odgovaram razmišljajući.

“Netočno, nastala je u Češkoj i Poljskoj. Do nje je došao Čeh Majek. Govori kako je nekada u Hrvatskoj, postojalo kneštvo kojemu su se rodila dva sina. Jedan je bio Leh a stariji brat Čeh. Leh je imao svoju stolicu u Krapini, za koju znaš i danas postoji, Čeh je bio u gradu zvanom Psary, nad potokom Krupa.”

Dugo sam razmišljao ali stvarno mi niotkuda ništa nije zazvonilo, te sam ostao zbunjen glede tog mjesta.

“To je mjesto ubrzo bilo srušeno i uništeno. Marine moj, a mi ćemo se večeras uništiti od alkohola. Slaveni smo pravi”, rekao je.

“Može”, odgovorio sam.

Meha nije spomenuo, ali sam kasnije, listanjem literature, saznao da ga drugi ljetopisci isto uključuju u priču o tri brata.

Uzeo je svoju preklopnu Motorolu, starije izdanje i nazvao nekog kolegu. Rekao mu je neka dođe u Zakopane i odvozi turu nazad u Krakov. Kroz dvadesetak minuta stigli smo u to mjesto čudnog imena. Prvi dojam: autobusni kolodvor- kao da je još uvijek komunizam; bio je oblačan dan, mnogo hladnije nego u Krakovu; rupa u cesti, lokva i smeće oko ulaza u kafić gdje se i kupuju karte. Krenuli smo pješke prema centru pijuckajući limenku Tyskie piva. Sjeli smo u kafić, toplina kafića me odobrovoljila nakon malo neobičnog susreta kome se nije nazirao kraj. Sjetio sam se snova kako me otimaju vanzemaljci i kako im sam odlazim kada se ogromni leteći tanjur fluorescentno plavog svjetla nadvijao nad mojom kućom. Osjećaj je bio sličan, ali bolji, brzo smo pili već treću pivu.Čovjeka nisam znao, a vodili smo duboki, povijesni razgovor o postojanju i podrijetlu nacija.

Zakopane, gradska uprava

Zakopane, gradska uprava

“Jaroslaw, što na poljskom znači “Zakopane“?”

“E,  prijatelju… tu smo znači”, rekao je tajanstveno. Reci mi, da procijenim, nisi prvi put ovdje? Otkada si došao, nešto te stalno privlači da se opet vratiš u južnu Poljsku? Kada hodaš ulicama onoga grada u kojem si se ukrcao ne moraš niti jesti jer se osjećaš sit? Energija te hrani, svidjaju ti se žene koje ti se možda ne bi sviđale da si u Hrvatskoj? Da odmah odgovorim umjesto tebe –  barem tri od četiri pitanja imaju potvrdan odgovor.

“Čovječe, zar sam tako proziran?” Sve je potvrdno.

“Čuj, nisi prvi iz Hrvatske koga sam upoznao ovdje a imam i prijatelje u Splitu.”

“Što želiš reći?”

“Ti želiš saznati tajne ovoga svijeta, vidi se na tebi, pravi ljudi kao ja mogu prepoznati to zračenje. Ti si jedan od rijetkih koji kuže stvari, je l’ tako?”

“Jesam, da.”

“E, pa slušaj prijatelju, dosada smo pili pivu, sada ćemo poljsku votku. Objasnit ću ti Zakopane. “

Veza između Hrvatske i Poljske kroz povijest

 

Razgovor u hodu

Razgovor u hodu

Jaroslav objasnjava nesto o Perunu

Jaroslav objasnjava nesto o Perunu

Sjeli smo na klupicu pored jednog marketa na glavnoj turističkoj ulici i počeli piti Žubrowku. Imao sam dvije jabuke koje sam uzeo za današnji izlet, jednu sam dao Jaroslawu.

“Jaroslaw, hoćeš mi reći što na poljskom znači „Zakopane“?”

” Isto što i na hrvatskom”, uzvratio je. “Vidiš, to je dosta delikatna tema. Moram se vratiti u razdoblje dok je tvoj narod živio ovdje, a moj južnije.  Vidiš, naime, između vas i vaših susjeda, oduvijek je postojao neki rivalitet, bilo u književnosti, bilo u znanosti, u svemu. Vi i Srbi ste se oduvijek natjecali tko je bolji u nečemu.”

“Pa ne bih rekao…”

“Malo razmisli i vidjet ćeš da je to tako. Uzmi u obzir samo sadašnjost, vi i Srbi ste u sportu jedni od najboljih na svijetu, a zajedno vas nema kao četvrtina Poljske. Zaratili ste dosta puta. Reći ću ti što se dogodilo i zašto se ovo mjesto zove Zakopane.  Znaš da je ovo oko Wisle i južna Poljska, područje koje se nekada zvalo Chrobatia, poznato kao Bijela Hrvatska kasnije.”

“Da”

“Zapadnije od Bijele Hrvatske postojala je Bijela Srbija.”

“Znam i to.”

“Dobro, ali nisu niti Srbi, niti vi tada postojali, vi ste bili samo Slaveni. Bili ste ratoborni i jednog dana je potekla krv među vama, a netko od njih dvoje je prokleo Velesa, slavenskog boga zemlje. Jednog dana spustio se među vas Svarog, učinio je nešto među dva brata i rekao: „Uvijek ćete pričati istim jezikom ali skupa živjeti nećete, ako se ikada i budete spajali vaši sinovi će umirati od mača moga. Molit ćete se istome bogu ali u istoj crkvi nećete biti.“ Legenda govori da ih je Svarog potjerao na jug jer nije ih nije želio vidjeti na zemlji koju su prokleli. Priča se da su se uvijek svađali tko je prokleo Velesa. Kasnije vi ste otišli na katoličanstvo, oni na pravoslavlje. “

“Tko je prokleo Velesa, Hrvat ili Srbin?”

“Marine, ne znam. Tu dolazimo do Zakopana.” Otpijao je bocu votke i jeo zadnje komadiće jabuke. Vani je postajalo sve hladnije.

” Dvije žene su bile svjedokinje, ali njih je Svarog za osvetu dao ubiti pred braćom i zakopao ih je negdje na ovom području, ovdje na Tatrama.”

Ostao sam u šoku te sam dovršio bocu votke. Otišli smo u neki restoran sa živom muzikom.

Vatrica i piva

Vatrica i piva

Tko ziv, tko mrtav

Tko ziv, tko mrtav

Poljska muzika je treštala na sav glas, a iz kuhinje se širio miris ukusnih kobasica i drugih jela.

Jaroslaw me upitao hoću li s njim ići u planine da potražimo mjesto gdje je pred 15 stoljeća Svarog ubio moje bake. Nisam mogao, sutradan sam se morao se spremiti, riješiti neke formalnosti u Krakowu i otići nazad u Hrvatsku, iako me ova priča vukla da još ostanem. Konobarica nam je donijela fine kobasice koje smo pojeli u čas, a nakon toga smo popili po dva Tyskia. Onako hladan, na polupijani organizam, odlično je kliznuo.

Jaroslaw i ja jutro kasnije smo otisli na misu

Jaroslaw i ja jutro kasnije smo otisli na misu

Skakaonica

Skakaonica

Sprijateljio sam se s konobaricom, koja je sljedeće jutro vodila mene i Jaroslawa po mjestu i pokazala nam gdje se nalazi skakaonica Svjetskog kupa u skijaškim skokovima, mjestu gdje se štancao Adam Malysz. Odvela nas je do žičare gdje se u nekoliko minuta prelazi visinska razlika od preko tisuću metara. Nešto zbilja spektakularno. Pogled iz tog sela kojim se širio meni poznati miris, iz mog djetinjstva kada sam šetao ličkim selom i upoznavao domaće životinje.

Shopping u Zakopanama

Shopping u Zakopanama

Prodavacica suvenira priprema teren

Prodavacica suvenira priprema teren

Prodavači suvenira u svakom mjestu, Jaroslaw i ja kupili smo velikog  plišanog medu konobarici i napravili par fotografija za uspomenu. Kasnije, vidio sam, stavila ih je na facebook, ali nije me tagirala. S obzirom da nisam egomanijak, nisam se ni ja taggirao. Neke stvari se jednostavno nose u sebi kao uspomena. S mislima na pogled na Zakopane, kao i na obvezu da moram naći i to mjesto gdje je Svarog odredio budućnost južnih Slavena, probdio sam dio puta od Krakowa do jednog sela u Češkoj, gdje sam morao presjesti na vlak za Beč i povratak doma.

Mjesto koje živi od turizma i ne sluteći kako, dobilo je gosta koji će se opet vratiti.

  15 Responses to “Zakopane”

  1. zanimljivo 🙂

  2. Ovo je pravi triler 🙂
    Inače kako i sama poznam nekoliko “pravih” Poljaka mogu potvrditi da Poljaci Hrvatsku i Hrvate jako vole 😉
    Osim mora, zaljubljeni su u našu hranu i glazbu (kada čujete njihove pop ili zabavne izvođače brzo shvatite zašto 😉 Takođem možete čuti i naše izvođače u originalu ili prepjevu na radiju i privatno.
    Na jednoj zabavi u Poljskoj slučajno sam povela razgovor s jednim Čehom (!) koji je čuvši da sam iz Hrvatske raspleo jezik oduševljeno pričajući kako mu je san da kad ode u mirovinu i djeca podrastu kupi kućicu negdje kod nas i preseli se trajno živjeti ! Zanimljivo je koliko neki drugi ljudi više cijene ono što imamo nego mi sami.

    Meni se Poljaci i zemlja jako sviđju i tamo se osjećam “ko doma”.
    u Zakopanima i Krakowu sam također bila i mogu reći samo jedno: predivno!! Doduše bila sam usred ljeta pa je doživljaj grudanja na vrhu planine u kratkim rukavima i sandalama nenadmašiv 😉
    Maja

  3. Ne volim pivo, ali kod žubrowke i kobasica bih vam rado pravio društvo. Poljaci su mi simpatičan narod.
    Žao mi je što im se dogodila ova teška tragedija.

  4. nije riječ ovdje o ljepoti prirode ili obale, iskreno, briga me za to. kome nije lijepa hrvatska i njena obala? ako ne znamo to cijeniti, naš problem. ovdje je riječ o povezanosti ljudi i njihovih osobina, to je važno, ne čista plaža i zalito cvijeće u gradskom parku.

  5. Svatko od autora ovog bloga ima svoj način prikazivanja pojedinih putovanja. Neki autori putovanja doživljavaju gledajući prirodu, neki građevine, neki ljude, neki hranu, neki piće. Neki od nas to kombiniraju. Smatram da je posebnost ovog bloga različit pristup temama.
    Sve autore, kao urednica, jednako cijenim i poštujem i poneki “tvrđi” komentar me zateče. Ali trudim se jednako prihvatiti i neslaganja i pohvale.
    Doživljavam nas kao dobronamjeran tim. Nadam se da sam u pravu. Voljela bih da se oglase i drugi autori sa bloga, te potvrde moje riječi li me demantiraju.

    Urednica

  6. različit pristup… to je najbolje… tako se može saznati najviše zanimljivih stvari, obične informacije se mogu pročitati i na wikipediji.
    slažem se

  7. Kad nas urednica već proziva, evo i mene. Svidjelo mi se kad sam “otvorio” Moskvu, nakon mene još 3 Moskve. Ima dodirnih točaka, ali smo uočili različite stvari nas četvero različitih autora.
    Volio bih da se opet javi motociklist @prile koji je nedavno bio u Amsterdamu i opiše ga na svoj način.

    Potvrđujem 🙂

  8. Sa Putopisima smo Slakal i ja krenule u dobroj namjeri iznošenja svojih doživljaja, sjećanja i slika sa ostvarenih putovanja. I s ciljem ugodnog druženja na ovim stranicama. Netko se sa putovanja vrati pun zanimljivih susreta s ljudima, netko prepun informacija, netko sa mirisima i bojama viđenog. (meni osobno najdraži su parkovi).
    Ne uspoređujemo to sa Hrvatskom, nikad nam nije bio cilj niti želimo takve polemike.
    Svaka ugodna tema je dobrodošla, svako iskreno mišljenje cijenimo. Ali prvenstveno je važno međusobno poštivanje. Tko želi žestoke rasprave, neka ide na političke forume.

    S takvom namjerom nastavljamo i dalje, iz srca pisati i ugodno se družiti.

  9. Ispričavam se ako sam nekoga svojim komentarom uvrijedila i ispolitizirala, samo sam htjela potvrditi da je iz moga ugla priča g.Marina potuno istinita!

  10. Ne uopće, @prozorudom, tvoj komentar je na mjestu i puno ti hvala na njemu. Baš mi je bilo zanimljivo sve što si opisala.

    Urednica

  11. Mislim da moj komentar nije bio oštar niti upućen nikome, samo sam napravio jedan presjek poslije nekoliko komentara i dao svoje viđenje. To je sve.
    pozdrav svima

  12. O Zakopanima sam slusala i citala,ali sam mnogo vise saznala iz Marinova putopisa. Fascinirao me je dinamican prikaz: susrecu se dva nepoznata covjeka – Poljak i Hrvat ; pocinje dijalog u vidu znatizeljnih pitanja i narativnih odgovora. Poljak je i formalnim obiljezjima docarao koliko voli Hrvatsku,a Marin zanimljivim pitanjima pobudjuje prisnost i elokventnost sugovornika.
    Ina

  13. Interesantno vidjeno,opisano,osjecaji proradili,za rezime dodajem samo “slavenske duse”!!!

  14. Bok svima,
    Jesam Katarina i jesam Poljakinja, vodim turista po Krakovu i po drugim gradovima južne Poljske. Drago je meni, što se Vama svišao boravak u mojoj državi.
    Pozivam Vas da dolazite ponovno.

 Leave a Reply

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

(required)

(required)

Time limit is exhausted. Please reload CAPTCHA.

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: