Gardaland

 

Autor: Maja Z.

Gardaland

(objavljeno  u blogu Prozor u dom, autorica poslala i nama)

Na obali jezera Lago di Garda u sjevernoj Italiji u blizini gradića Castelnuovo del Garda smjestio se predivan zabavni park Gardaland. Zbog svoje blizine i relativno povoljnih dvodnevnih i trodnevnih turističkih paket-aranžmana, poznat je mnogima od nas. Otvoren je 1975. godine i godišnje ga posjete milijuni turista željnih avanture. Zahvaljujući svojoj koncepciji u kojoj nudi obilje zabave, obiteljski provod za djecu, ali i mame i tate je zaista zagarantiran. Barem se odlično provela naša mala obitelj!

Kako mi volimo sami sebi organizirati putovanje, a sve bliže destinacije obići vlastitim automobilom, i ovaj put u organizaciji putovanja i smještaja glavnu ulogu imao je internet. Zbog mobilnosti, rijetko smještaj tražimo baš u neposrednoj blizini željene destinacije, time nam se ujedno pruža prilika obići dosta okolnih mjesta, a i potražiti povoljniji smještaj u okolici. Ovaj put izbor je pao na grad Veronu, koji je od samog parka udaljen 30-tak kilometara.

U areni se održavaju razne kulturne manifestacije, a najpoznatiji je operni festival

Verona je svima poznata po svojoj čuvenoj areni iz rimskog doba, sagrađenoj u 1.st. p.k., a treća je po veličini u Italiji. Onima koji je nisu vidjeli samo ću reći da nije ni veća ni bolje očuvana od one naše pulske! Smještena je u samom srcu grada i okružena brojnim kafićima i restoranima.

Pogled na ekskluzivno zdanje ima naravno istu takvu i cijenu: pripremite se da za običnu kavu ili sok morate izdvojiti barem duplo više nego u našim kafićima. Ako ste baš ogladnili pokušajte se obuzdati dok ne napustite sam centar, jer ćete za pizzu sumnjive kvalitete i još sumnjivije veličine platiti 15 eura. Vašem djetetu (naravno) nije dovoljan samo jedan sok za ručak, pa se može desiti da za 3, skoro pa nejestive pizze, 2 soka, 1 pivo i 2 kave platite dobar ceh preko 400 kuna, a praktički ostanete gladni!

Verona je grad s prelijepom srednjovjekovnom jezgrom, prepunom skrivenih trgova, uličica i tornjića koji vas iznenade svojom ljepotom i romantikom. Ovdje očigledno nije bilo dovoljno imati puno umjetnina u kućama, slikarstvo je iznijeto i van, pa je grad prepun interesantnih oslikanih starih fasada. Piazza delle Erbe se nalazi u samom centru i prvobitno je bila forum u doba starog Rima. U središtu se nalazi fontana iz 14. stoljeća.

Kada pomislim na Veronu sjetim se, kao nigdje drugdje u Italiji, gomile “putujućih” trgovaca (crnaca iz Afrike) koji na improviziranim štandovima, doslovce na svakom koraku nude “originalne” Chanele, Vuittone i Prade i njihovog stampeda kada pokušavaju pobjeći od lokalne policije kroz rijeke turista. Imali smo priliku vidjeti nekoliko takvih strka u kojima šverceri bježe a naganja ih policija kao u najboljim akcijskim komedijama.

Piazza delle Erbe

Za obilazak starog grada potreban vam je barem jedan dan, jer je labirint uličica i trgova zaista povelik. U snalaženju nam nije pomogao ni obavezan rekvizit svih avanturista – turistička karta.

Vodič pokušava odrediti strane svijeta, jer ko-za-vraga mahovine nigdje!

Najveća atrakcija Verone je čuvena legenda o nesretnoj ljubavi Romea i Julije i “njihov” balkon ispod kojega je Romeo pjevao pjesme svojoj izabranici.

Julijin balkon

Kako taj balkon izgleda uživo i na danjem svjetlu, nažalost ne mogu vam posvjedočiti, jer naša “glava obitelji” koja se, doduše potpuno samovoljno,  proglasila službenim vodičem, ni nakon tri sata lutanja gradom nije uspjela pronaći navedeni balkon. Do njega smo, već potpuno iznemogli, doteturali u kasnim večernjim satima kada je dvorište već bilo zatvoreno ogradom, pa smo samo djelomično uspjeli vidjeti brončani spomenik Juliji i balkon. Zato sam samu sliku posudila od nekog drugog sretnika. Zgrada je sagrađena u gotičkom stilu u 13. stoljeću, a unutar nje nalazi se i muzej.

Posjetiti Veronu i ne vidjeti Julijin balkon je slično posjetiti Pariz i ne popeti se na Eiffelov toranj. No što je – tu je, slijedeći dan je već bio rezerviran za posjet Gardalandu.

Duže vrijeme sam slušala oduševljene priče o ovom zabavnom parku dok se naposlijetku nismo i sami odlučili za odlazak. I nismo pogriješili – zabave zaista ima napretek! Zabaviti se mogu i oni sasvim mali, još vrtićke dobi (sasvim maloj djeci do 4 godine ipak ne bih preporučila odlazak iako je bilo dosta roditelja koji su navlačili naokolo skoro pa još bebe), oni mali veći (osnovnoškolci), pa i oni punoljetni! Izbor različitih “avantura” je zaista primjeren za sve uzraste. Ja po hrabrosti za isprobavanje vratolomija spadam negdje u osnovnoškolsku dob, zajedno sa sinom, dok je Tata bio spreman i za veće podizanje adrenalina.

Ovaj park godišnje posjeti nekoliko (3-4 !) milijuna posjetitelja i treći je po posjećenosti u Europi (prvi je Disneyland kod Pariza, a drugi Europa-park u Njemačkoj).

Svi smo čuli za priče o nesnosnim gužvama u parku u udarnim ljetnim mjesecima (srpanj i kolovoz), ali ipak nismo na ovo bili spremni-čekanja na pojedinu atrakciju znaju biti i višesatna, no zabava je toliko dobra da to na kraju zaboravite.

Cijeli park je tematski podijeljen u više segmenata: fantazija, avantura, adrenalin i zabava (show).

Fantasia je dio parka namijenjem najmlađima, a posvećem je raznim nestvarnim likovima iz bajki. Razni vrtuljci i sl. su dovoljno “spori” i lagani da ne preplaše dječicu. Ovaj dio parka smo samo prošli i nismo se dugo zadržavali, tu vladaju mali ljudi. Uz dječji smijeh i graju možete gotovo podjednako čuti i plač onih najmanjih kojima prevelika gužva i vrućina ne predstavljaju nikakvu zabavu, valjda su se roditelji došli zabaviti.

Adventura je dio posvećen umjereno “napetoj” zabavi, a inspiraciju je pronašao u raznim dijelovima svijeta (džungla, Egipat, Divlji zapad i sl.). Najčešće vas ukrcaju u brodić pa vas vodenim tokom vode kroz npr. stari Egipat, uglavnom se sve svodi na odličnu scenografiju i mehaničke lutke pa mi je bio najmanje zanimljiv dio parka, osim vožnje kroz “džunglu” u Jungle Rapids-u.

Jungle Rapids
I Corsari

Adrenalina je, posve razumljivo, najatraktivniji dio parka. Tu možete naći najviše (ponegdje i previše) uzbuđenja i zabave. Najatraktivniji su “roller coasteri” kojih ima više vrsta. Od ludog do extra-ludogdizanja adrenalina!

Blue Tornado

Najpoznatiji predstavnik je, dakako, čuveni BlueTornado. Kako mu i samo ime kaže, on vas vozi, prevrće, izvrće i okreće brzinom (80km/h) tornada. Za razliku od klasičnih coastera koji imaju neku vrstu vlakića u koji sjednete, njegova posebnost je što zapravo “visite” na nosačima i nemate “čvrstog” tla pod nogama, što samo pojačava osjećaj straha i napetosti. Ni jedan predstavnik naše obitelji nije imao dovoljno hrabrosti uputiti se u ovu avanturu (ostale su nam “u uhu” priče-probaj sve, a tornado zaobilazi!), jer su nam bili dovoljni i uzvici straha koji su odjekivali sa ovog ludila, te izbezumljeni pogledi “sretnika” koji su upravo sišli s njega nakon 2-minutne vožnje.

Big Mountain
Magic Mountain – samo za najhrabrije avanturističare
Uspon dok se još nadate da nije tako strašno

Naš najhrabriji zastupnik (službeni vodič s početka priče) se ipak odlučio za malo manje “strašnu” varijantu – Magic Mountain, koji barem ima standardne vlakiće s čvrstim dnom. Unatoč uvjerljive priče pa i pokušaja ucjene da mu se i mi ostali trebamo pridružiti, odlučili smo se ipak držati čvrste zemlje. Da smo bili u pravu potvrdila nam je sumnjiva šutnja i polu-teturanje u narednih pola sata nakon vožnje.

Najzabavnije i dovoljno uzbudljive po meni bile su vožnje vodenim putevima na Fuga da Atlantide i Colorado Boatu s nekoliko “opasnijih” spustova niz vodopade. Gužve su ovdje i najveće, a u dugom čekanju pomagali su raspršivači maglice koji su nas pokušavali rashladiti na +35 stupnjeva.

Fuga da Atlantide
Colorado Boat

Nama starijima najbolji dio su razne predstave-spektakli koji se po utvrđenom programu održavaju nekoliko puta na dan. U Gardaland Theatru, kazališnom zdanju kojeg se ne bi postidio bilo koji grad, održavaju se predstave zabavnog tipa: kombinacija mjuzikla s akrobatskim i mađioničarskim točkama, sve na visokoj profesionalnoj razini.

U vodenom parku održavaju se predstave s delfinima, koji se odlično uvježbani i ludo simpatični igraju s loptama, skaču, preskaču i reagiraju na svaku naredbu dresera. Meni je ovo možda bila i najbolja predstava jer delfine do sada nisam imala prilike vidjeti u ovakvom izdanju.

Uvjerljivo najneobičnija atrakcija je Magic House, možda adrenalinski najlaganija, ali odlično smišljena da zavara vaša osjetila. Nakon što se smjestite u sigurnosne stolice cijela soba se “naglavačke” prevrne, pa iako vizualno sve izgleda naočigled normalno, vi u glavi, a ponajviše u stomaku osjećate da nešto nije u redu, sve dok ne shvatite da zapravo visite naglavačke. Teško za opisati, mora se isprobati!

Interesantan je bio i mađioničarski show s nekoliko zaista zanimljivih i efektnih točaka.

Trgovina sa suvenirima, kafića i restorana ima bezbroj, pa gladni i žedni nećete ostati, samo se pripremite na “paprene” cijene. Za obilazak svih atrakcija u normalnom tempu potrebno vam je dva dana, mi smo sve stisnuli u jedan, a cjelodnevni obilazak smo završili skoro u ponoć, pred samo zatvaranje. Idući dan je bio planiran za posjet još jednom parku u blizini i Veneciji.

Mnogi ne znaju da u neposrednoj blizini Gardalanda postoji zabavan park posvećen filmskoj umjetnosti – MOVIELAND!

U njemu možete naći puno atrakcija iz pojedinih filmovima “uživo”. Znači na improviziranom filmskom setu odvija se radnja filma s pravim glumcima i efektima koji vjerno dočaravaju eksplozije, pucanja, požare i sl. Posebno su atraktive prezentacije Terminatora i simulator podmornice u problemima iz filma U-571. Za najmlađe zanimljivi su glumci koji se šeću okolo odjeveni kao neki najpoznatiji likovi iz filmova i s njima se možete slobodno fotografirati za uspomenu. Izloženi su i neki predmeti iz raznih filmova, kao npr. automobil kojim se dr. Emmett Brown vraća u prošlost u Povratku u budućnost I.

Najatraktivnija točka je Rambo – predstava s kaskaderima koji se tuku, voze motore, lude aute, pucaju, padaju s velikih visina preskaču i prolaze kroz požare!

http://www.youtube.com/watch?v=auD8busj6Rc

Moja preporuka je da Gardaland svakako posjetite, nećete zažaliti potrošenih novaca i sretno vam bilo na Blue Tornadu!

gardaland

movieland

verona

  26 Responses to “Gardaland”

  1. Maja,
    Baš si me nasmijala opisima vlastitih doživljaja, a i kojem uzrastu pripadaš za određenu količinu adrenalina.
    Ponekad mislim kako sam neustrašiva, ali prema viđenim slikama i tvojim opisima, ja bih se postavila u vrtićku skupinu.
    Pitanje za hrabre: zna li se netko popeti na drvo? Npr. brati trešnje, smokve?

    • Ja sam se nedavno penjala na drvo, prilično visoko. Nabrala oko 50 kg limuna.
      He, he, he … bile su tu i visoke skale …

      • @gloria i @ina baš ste hrabre :mrgreen: Ja sam se kao dijete (oko 7g.) popela na jedan orah i pjevala sve dok nisam tresnula. Orah mi je izgledao ogroman, gore mi rođaci napravili kućicu i svi su sakrivali i igrali, samo sam ja bila u podnožju i čeznutljivo gledala.

  2. Kako vam zavidim na posjetu parku Gardaland, a iz prilozenog se vidi kako ste neke sadrzaje isprobali i
    uzivali. Sto se tice zanimanja, ja bih se uvrstila u
    uzrast do 10 g. ;vjerojatno bih slijedila svoje unuke.
    Takodjer se ne bih smirila dok ne nadjem Julijin balkon i, ako bi bilo moguce, mahnula bih s njega svom dragom.
    Brati tresnje, visnje smokve-to je moje zadovoljstvo.
    Na zalost ili na srecu,moja djeca i muz su cekali ispod vocke.Kad sidjem , pruzaju ruke prema plodovima u mojoj kosari. To me cinilo sretnom.

  3. A bi li “Julija” recitirala Shakespeara pri mahanju s balkona svom dragom :-) ?

  4. Ja sam od onih koji je na divovskom toboganu (Prater) bio tri puta u životu tj. prvi, zadnji i nikad više. Nije to zapravo ništa strašno, ali tumbanja jednostavno nisu nimalo prirodna. Penje se na veliku visinu, naglo se strmoglavljuje i vrti u svim pravcima. Do vrha instalacije ide nekakvim župčastim tračnicama kao uspinjača i nakon toga sve obavlja snagom vlastitog zaleta. Tako se i zaustavlja. Kao što rekoh – tri puta – a ni ostali koji su izlazili nisu izgledali ništa manje odlučni. Tek nekolicina se cerekala ili su se možda smijali, a ja doživio kao blentavo cerekanje.

  5. Mogla bih, ali bi li me on slusao.

  6. Voljela bih obići Veronu, to mi je u dosadašnjim putovanjima kroz Italiju promaklo. Dakle, treba se dobro pripremiti za traženje čuvenog balkona, bez toga ne bih smjela napustiti grad.
    A Gardaland je užitak za sebe, vjerujem da se u svakom čovjeku probudi dijete, koje razdragano gušta u zabavama i vožnjama.
    Nekako mi zanimljiva izgleda Magic House, to bih voljela probati. Svakako i Theater.

  7. lijepo je predstavljen gardaland.
    bio sam dosta puta tamo, ali uvije se rado vratim.
    pozdrav svima

  8. Možda bi slušao Shakespeare sisters?
    http://www.youtube.com/watch?v=_eXw47qb4U0

  9. @stipe, jesi li probao blue tornado ili neku od gore pomenutih adrenalinskih zabava?
    @dstipanic nam je opisao kako je to izgledalo u Prateru.

  10. probao sam sve, više puta, i otvorenih očiju i žmirećki, kada zatvoriš oči i razmišljaš o nečemu drugom, blue tornado nije blue tornado. kao i kada se postaviš u glavi kao da ti je to zadnje što činiš u životu i samo se opustiš, nema straha onda. strašnije od blue tornada su oni drugi vlakići koji sporije idu pa se zaustavljaju na rubovima na 50-60 m visine. najbolje mi je u gardalandu čekićem gađati piletinu u lonac

  11. Kad čitam vaša iskustva u vožnjama, ja ispadam kao mala beba. Imam fobiju od visine i brzine, pa mi sve to djeluje strašno. Ipak bih rado išla u Gardaland, samo šetati i uživati sa zemlje.

  12. A ja kad čitam sve ovo, mislim da bih se odvažila i probala. Dobro @stipe kaže : pomisliš : to ti je zadnje što činiš u životu i onda se opustiš… :P

  13. Ja bih radije ak mi je kraj nešto drugo radila nego se vrtila po tornadu ;)

    Uglavnom da ne ispadnem najveća kukavica otišla sam na jedan “dječji” tornadić (prije neki maestral) a nitko me nije upozorio da ne valja sjesti sam, pa sam se cijelu vožnju nagruvavala po vlaku s lijeve ograde na desnu i izašla sva izudarana.
    Nikad više, hvala i na maestralu. ;)
    btw. grozan je i onaj koji vozi polako kojeg je spomenio Stipe, mislim da se zove Sekvoja ili tako nešto, njega eto nisam spomenila (ne mogu sve)
    Maja

  14. slobodan pad takodjer nije baš opuštajući.

  15. Hajde možda da vam spomenem i malu pričicu iz Disneylanda (to još čekam inspiraciju za pisanje).
    Kako smo se ljeto prije u Gardalandu sin i ja (u muževim očima) pokazali kukavice, pao je dogovor da barem sina “moramo učiniti muškarcem” (ovo nisu moje riječi naravno) i nagovoriti na neki roller, što nije bio lak posao.
    Zato nismo izabrali najveći, nego jedan manji (niži) koji je bio mjestimično sakriven visokim drvećem al još uvijek dovoljno opak i sina uvjerili da ono što u opisu na programu piše “loopa-loop” znači da vlak malo “lupka” dok se trese.
    Uglavnom nakon vožnje rekao mi je: Mama, ovo ti neću zaboraviti, kako si me samo naivnog uspjela uvjeriti da je Loopa-loop treskanje, znam ja sada dobro što je to!

  16. E, sad mi ne možeš pobjeći – Disneyland znači!
    Kako da ti virtualno pošaljem inspiraciju?

    Nije bila laka inicijacija tvom sinu! Mama, baš si bila okrutna ;-)

  17. Meni ne treba nikakav tornado, ja se sva tresem od smijeha na vaše komentare …

  18. Sve sam lijepo pročitao i sve mi se svidjelo, ali onda su me izludjeli ovi silni komentari. Sve mi se pobucalo.
    Moram priznati da bih i ja sad od svih igara najrađe uzeo čekič i počeo gađao kokoši :mrgreen:

  19. jutros se vratio iz glanda, odlično kao i uvijek.

  20. Blue tornado je genijalan. Ne da smo išli na njega, nego smo išli barem 8 ili 9 puta. Najgore od svega nam je palo čekanje u redu. Ali, čekanje je duže u jutarnjim satima. Poslijepodne se gužve već prorijede. Strah je donekle prisutan kod prve vožnje svakako. Druga je već manje strašnja, a nakon treće se već osjećaš kao doma. I onaj drugi manje strašan vlakić smo pohodili nekih 5-6 puta, ali meni osobno je najstrašniji od svega onaj toranj Space vertigo, na kojem te sa visine od 40 m ispale prema dolje. Blue tornado je za mene, u odnosu na ovo bio igračka za djecu. Nakon Vertiga, noge su mi se tresle, ali smo svejedno otišli još dva puta. reći puta je već bilo podnošljivo. Ali prvi je bio nešto prestrašno. ;)

 Leave a Reply

(required)

(required)

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Powered by sweet Captcha

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: