Samarkand, mit ili istina?

 

Autor: Voyager

Prva stvar je naći smještaj. Naši suputnici iz Italije već imaju rezervaciju u nekom butik hotelu, mi s njima dio puta, potom kažemo taksistu da nas vozi na neko jeftinije mjesto.

Djelić Registankih pročelja

Djelić Registanskih pročelja

Djelić Registankih pročelja 2

Djelić Registanskih pročelja 2

I_eto nas, korak do Registana, centralnog dijela samarkandskih starih građevina. Prvi puta smo u pravom hostelu, koncept vrlo zanimljiv i vrlo jeftin, opet plaćamo 8 dolara po glavi za noćenje, no tu ćemo ostati tri dana, pa je i logično da smo dobili mali popust, plus pregovaramo na ruskom, što je prednost u odnosu na ostale turiste.

Čuvari ulaza

Čuvari ulaza

Lavovi ispred Registana

Lavovi ispred Registana

Upoznajemo se s ekipom, Nijemci, Ameri, Francuzi…klasična bakpakerska ekipa, najoriginalniji su ovi koji bicikliraju već 8 mjeseci od Njemačke do ovamo. Navečer nam serviraju tradicionalni obrok (plov naravno) za svega 2 dolara po osobi. Čaj se pije u hektolitrima.

Kupola na Registanu (S)

Kupola na Registanu (S)

Registan u zoru

Registan u zoru

Pročelje medrese

Pročelje medrese

Citadela na Registanu

Citadela na Registanu

Krovovi Registana

Krovovi Registana

Ujutro se budim nevjerojatno rano i krećem u šetnju. Grad još spava. Nedaleko od hostela je velika tržnica pa odlučim napraviti đir i vidjeti što se nudi. Pospane prodavačice tek slažu svoje štandove, pa odlučim umiriti kameru i ne raditi nikakva iznenađenja. Sunce na obzoru, proljeće dolazi.

Registan

Registan

Trg Registan

Trg Registan

Prolazim pokraj praznog Registana, maše mi policajac rukom da priđem, pita me gdje mi je grupa, kažem da nisam dio grupe, pita on hoću li na toranj? Znam što to znači, treba mu platiti da te otprati na toranj jedne od medresa (od ukupno 3) i pritom zaradi dodatnu lovu dok osigurava objekt. Nekako mi se ne da. Još ni kavu popio nisam, a već se penjati, hm?!

Veliki vojskovođa - Timur

Veliki vojskovođa - Timur

Stara škola, danas muzej

Stara škola, danas muzej

Unutrašnjost grobnice

Unutrašnjost grobnice

Unutrašnjost kripte

Unutrašnjost kripte

Unutrašnjost kripte 2

Unutrašnjost kripte 2

Registan je nešto predivno (proguglajte), ali nažalost noću u totalnom mraku. Da je to u Europi, bilo bi uvijek svijeta, ovako, prazno, preko dana nešto turista, lokalnih i stranih i to je to. Podsjeća me na Esfahan u Iranu, kažu da su ta dva grada najljepša u Islamskom svijetu. U pravu su,  samo što je meni Esfahan ljepši. Nema mistike u Samarkandu. Grad je lijep, sređen, jako puno drveća, velikih ulica, univerziteta…kažu da postoji želja da se glavni grad premjesti iz Taškenta u Samarkand zbog loše geopolitičke pozicije Taškenta.

Mauzolej

Mauzolej

Panorama Registana

Panorama Registana

Vrt ispred mauzoleja

Vrt ispred mauzoleja

Vizure starog groblja

Vizure starog groblja

Sumnjam da će se to dogoditi, ali dobro nikad se ne zna. Obilazim grobnice starih, drevnih ljudi, jedan od njih je Timur, možda i najveća faca s ovih prostora, pokorio i ujedinio pola centralne Azije tamo davno u 14. stoljeću, spomenici su mu svuda okolo. Fora. Vrlo su ponosni na njega. Nekoliko je posebnih starih mjesta u gradu i realno, trebam barem dva dana da sve to vidim, staro i lijepo, tradicionalno i veličanstveno.

Registan 2

Registan 2

Registan u zoru 2

Registan u zoru 2

Uslijed svega toga me lovi neka prehlada, i bol u stomaku, tradicionalno već se vidim u nekoj lokalnoj bolnici, no odlučim se radije preznojiti 24 sata i odmoriti od svega. Spavam dugo, sanjam gluposti, buncam, ali neka, barem se oporavljam. Poslije saznajem da je jos jedna cura u hostelu u istoj fazi.

Dvorište stare medrese

Dvorište stare medrese

Groblje

Groblje

Medresa

Medresa

Grobnice iz davnina

Grobnice iz davnina

Još jedna stara škola

Još jedna stara škola

Zadnji dan me love dva studenta vodiča i nude mi razgledavanje grada na 5 jezika. Ja biram dva, ruski i engleski, pregovaramo oko love, traže previše, ja im objašnjavam da strancima lova ne ispada iz džepa, oni kuže, poslije idemo na cugu i pričamo o životu ovdje i van granica, oči im se cakle, nisu nikad bili van zemlje. Jedan želi u Italiju, drugi u Španjolsku, no dug je put do tamo, ali ne rušim im ideale, na kraju mi se čini da je ova epizoda bila više korisna njima nego meni, ali dobro, bilo je interesantno, plaćam im cugu, dajem svakom po 10 dolara za vođenje po gradu.

Pročelje škole

Pročelje škole

Unutrašnjost citadele

Unutrašnjost citadele

Uzbečka verzija brze hrane

Uzbečka verzija brze hrane

Put do Taškenta je opet lutrija, no ovaj puta dobivamo karte u vlaku, na predivnoj željezničkoj stanici ne možeš ni kavu popiti, ali što je tu je, barem kruha ima u velikim količinama.

  2 Responses to “Samarkand, mit ili istina?”

  1. S oduševljenjem čitam ovakve putopise. Kad god se ukaže prilika, ma koliko bilo neugodno, dobro je vidjeti u kako arogantnom svijetu živimo. Koliko je predivnih mjesta, a tako malo o njima znamo. Zapostavljeni su na uštrb “glasovitih” kojima je često reklama daleko jača od sadržaja.

    Ali, ipak me nešto malo kopka. Oni čuvari, lavovi, meni nekako više sliče na tigrove.

  2. Moram priznati da i meni lavovi izgledaju tigrasto :)
    Još sam nešto pronašla – osvijetljene medrese u Registanu:
    http://www.orexca.com/monuments_samarkand_registan_square.shtml
    Voyager, mora da su štedjeli na struji kad nisu upalili rasvjetu u vrijeme tvoje posjete ;)

 Leave a Reply

(required)

(required)

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Powered by sweet Captcha

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: