Cape Town – JAR

 

 

Autor: Arjana B.

U travnju 2009. otvorila sam svoj Twitter račun isključivo zato jer sam htjela vidjeti o čemu to “twita” Ashton Kutcher. No kako to obično biva, Twitter me odveo u sasvim druge vode ili bolje rečeno u jedan sasvim drugi svijet nastavnika koji u svom svakodnevnom radu upotrebljavaju najnovije tehnolgoije. A tehnologije, vjerovali ili ne, su neizostavno povezane s putovanjima. I tako sam zahvaljujući Ashtonu Kutcheru stigla u Cape Town u Južnoafričkoj Republici.

Tamo se naime u listopadu 2010. održalo Svjetsko natjecanje inovativnog obrazovanja na koje je bilo pozvano 125 inovativnih nastavnika iz cijelog svijeta i ja sam imala tu čast da budem jedna od njih sa svojim projektom Greetings from the world.

Kad putujem obično me u zemljama koje posjećujem nitko nigdje ne dočekuje već sve organziram sama. Ovaj put međutim, organizatori konferencije su sve nas dočekali na aerodromu i pobrinuli se za svaku sitnicu. Na nama je bilo da samo uživamo i družimo se i naravno predstavimo svoj projekt u najboljem svjetlu. Nije li to sjajno? No još je upečatljivije bilo šetati nepoznatim gradom na nepoznatom kontinentu i sretati poznata lica s prethodnih konferencija ili pak iz virtualnog svijeta. Twitter je zakon, zar ne :)

No da krenem  redom… Na putu od aerodroma do Cape Towna doživjela sam pravi kulturni šok. Iako sam dobro znala što znači township i iako sam vidjela bezborojne slike favela ili slumova u kojima žive najsiromašniji ljudi ovog planeta, nisam bila pripremljena na nepregledne nizove otužnih, jadnih i neuglednih straćara napravljenih od lesonit ploča, vreća za smeće i starih krpa, koje su jedna na drugu naslagane poput kutija šibica i koje kao da će u svakom trenutku otpuhnuti blagi povjetarac. To zapravo nisu niti straćare, ne znam koja bi naša riječ ovu sirotinju najtočnije opisala. Ova naselja nazivaju se township, a to znači divlje naselje najsiromašnijih ljudi bez igdje ičega koji su iz raznih dijelova Afrike došli u Cape Town u potrazi za poslom. Osim velikog siromaštva ovdje ima kriminala i nasilja, a iz ovog zatvorenog kruga teško da se itko može izvući. Doduše, gradske vlasti grade malene, zidane kućice u naseljima koja imaju osnovnu infrastrukturu i u koje se siromašni i useljavaju. No međutim, kako netko napusti township, tako odmah stižu drugi i nastanjuju straćare onih koji su otišli.

Township (Photo by Edin Kadić)

Township (Photo by Edin Kadić)

Township 2 (Photo by Edin Kadić)

Township 2 (Photo by Edin Kadić)

Township i ljudi koji žive u njemu su razlog zbog kojeg oni bogatiji svoje kuće ograđuju visokom zidanom i žičanom ogradom koja je pod naponom, a većina stanovnika plaća usluge zaštitarske tvrtke koja u slučaju provale ima pravo odgovoriti oružjem. Tako se na gotovo svakoj kući malo bolje stojeće obitelji nalazi ploča “Armed response“ što znači da imaju dozvolu upotrebe oružja i da će u slučaju provale istog trenutka pucati. Vodič me uvjeravao da je to jedini način da se provalnike spriječi, a ja sam s velikom nelagodom klimala glavom i razmišljala o onim jadnicima u straćarama, o boji kože, o nepravdi i o mecima.

Armed response: u slučaju provale pucamo

Armed response: u slučaju provale pucamo

 

Naslušavši se priča o kriminalu i opasnostima Južne Afrike, ponašali smo se nadasve oprezno, ali smo se prema preporuci hotelskog recepcionera prošetali od hotela do centra grada i bez ikakavih problema uživali u ljepoti ovog lučkog grada, omeđenog s jedne strane Atlantskim oceanom, a s druge planinom Table Mountain, koja kao stražar bdije nad gradom. Skoro potpuno crna i veoma neobična planina čiji je vrh ravan poput stola na svom južnom dijelu svoje vrhunce pretvara u neobične oblike lavlje glave ili 12 apostola.

Table Mountain

Table Mountain

Lavlja glava

Lavlja glava

Dvanaest apostola

Dvanaest apostola

 

 

 

 

Table Mountain je zapravo nacionalni park i proteže se od sjeverne strane Cape Towna pa sve do najjužnije točke afričkog kontinenta, Rta dobre nade, mjesta na kojem se spajaju dva oceana – Indijski i Atlantski. Recimo. Jer na žalost, to nije istina. Najjužniji dio Afrike je Agulhaški rt do kojeg bismo morali proći još daljnjih 150 km kako bismo došli do mjesta gdje se struje hladnog Atlantika miješaju s toplim  vodama Indijskog oceana. Ipak, nekako po inerciji, ili po tome što je do Agulhasa prilično daleko, nekako se svima čini da je upravo Rt dobre nade to mjesto na kojem se spajaju oceani. Možda i zbog toga što se na Rtu dobre nade nalazi ploča na kojoj na afrikanskom i na engleskom piše da je to najjugozapadnija točka Afrike. Možda i zato što ime Rt dobre nade puno bolje zvuči nego Agulhas, a još k tome nekako ulijeva nadu, kako mu i samo ime kaže.

Rt dobre nade

Rt dobre nade

Prelijepa uvala na Rtu dobre nade

Prelijepa uvala na Rtu dobre nade

 

 

 

 

 

 

U_neposrednoj blizini nalazi se i Cape Point, stijena s dva vrha na kojima se nalaze svjetionici. Do onog na višem vrhu može se doći i uspinjačom koja se zove Leteći Nizozemac. Odavde je za lijepa vremena pogled moguć i na Agulhas, najjužnijji dio Afrike. Ovdje se nalazi stari svjetionik, dok je novi postavljen na nižem vrhu početkom 20. stoljeća. Jedan od razloga za postavljanje novog svjetionika je magla koja se zadržava u višim predjelima pa brodovi vide svjetionik samo ako je smješten niže. Drugi je razlog što su brodovi onaj stari svjetionik prerano uočavali pa bi došli preblizu stijena i nasukali se na brojne podvodne stijene, o čemu svjedoči velik broj olupina na dnu ovog dijela oceana.

Cape Point

Cape Point

Stari svjetionik

Stari svjetionik

Nacionalni park Table Mountain prepun je neobičnog bilja, a najljepša je protea, jedan od simbola Južnoafričke Republike. Ovaj prekrasni divlji cvijet raste u obliku grma, a postoji oko 120 različitih vrsta.

Protea

Protea

Posvuda u parku stoje oznake da su babuni divlje životinje i da ih se ne smije hraniti. Za mog posjeta ovom dijelu svijeta ja nisam vidjela na žalost niti jednog babuna. Nisam se također niti žičarom popela na vrh Table planine, odakle se pruža prekrasan pogled na jug Afrike. Nisam posjetila ni otok Robben, na kojem je godinama robijao Nelson Mandela. To sam ostavila za drugi put.

Babuni

Babuni

Svaka konferencija naime ima i svojih loših strana, a to je nemogućnost turističkog razgledavanja zbog obaveznog sudjelovanja u programu. Da nisam s grupicom istočnoeuropskih nastavnika markirala nekoliko predavanja, ne bih uspjela doći niti na Rt dobre nade. No, razgled Cape Towna, posjet njegovoj okolici i svjetski poznatim vinarijama s testiranjem ukusnog južnoafričkog vina, večere u tipičnim afričkim restoranima, degustacije tipičnih afričkih jela, razgovori s ljubaznim stanovnicima ovog grada i pogled na male, slatke pingvine zasigurno mogu nadoknaditi ono propušteno.

Večera u afričkom restoranu

Večera u afričkom restoranu

U ritmu afričke glazba

U ritmu afričke glazba

Pogled na male pingvine

Pogled na male pingvine

I_za kraj nekoliko riječi o samom gradu. Današnji Cape Town odraz je dugogodišnje turbulentne prošlosti u kojoj su se ispreplitali afrički, europski i islamski utjecaji. Ponekad se osjećate kao da se nalazite u Nizozemskoj iz 18. stoljeća, a samo par koraka dalje put vas odnese na afričku tržnicu prepunu novih mirisa i zvukova, afričkih izrezbarenih maski i ručno izrađenih suvenira od žice, tipičnih za ovaj dio svijeta. To je pravi kozmopolitski grad u kojem se mogu susresti ljudi svih boja kože, upoznati razni tradicionalni običaji i razne kulture, te čuti različiti jezici, jer JAR ima čak 11 službenih jezika. Centar grada može se obići pješice, ulice su složene kao rešetka pa se po gradu jednostavno snaći. Tu se smjestila najstarija europska zgrada u Južnoj Africi, Utvrda dobre nade. Izgrađena u obliku pentagona,  nekada središte nizozemske kompanije East India, danas se u njoj nalaze uredi Ministarstva obrane i nekoliko muzeja. Nedaleko od Utvrde nalazi se District Six, dio grada u kojem je nekada živjelo „obojano“ stanovništvo. Izraz „Coloured“ ne označava crnce, nego mulate, ljude miješanih rasa. Kad su 1966.g. vlasti odlučile da će taj dio grada biti isključivo za bijelce, 60.000 stanovnika otjerano je iz svojih domova u township naselja na rubu grada, a njihove su kuće srušene. Međutim, pritisak svjetske i domaće javnosti bio je prejak pa se na ovo područje nisu uselili bijelci, a od 2003. grade se domovi za prvotne stanovnike ovog okruga. Turisti vrlo rado posjećuju i Victoria i Alfred Waterfront, obnovljeni dio luke u kojem su se smjestili zgodni mali dućani, restorani i klubovi iz kojih dopire najrazličitija glazba, kao što je to već uobičajeno u ovoj zemlji prepunoj različitosti poput duge. Odatle Južnoj Africi i nadimak Rainbow Nation.

Cape Town (Photo by Edin Kadić)

Cape Town (Photo by Edin Kadić)

 

 

 

 

 

 

 

 

  13 Responses to “Cape Town – JAR”

  1. Predivno! Moram da pročitam još jednom i još jednom…

    • Draga Jugoslava,
      hvala na lijepim riječima, pogotovo kad znam da si sve ovo prošla i doživjela baš kao i ja. Nadam se da ćemo uskoro imati prilike opet zajedno putovati na neke druge kontinente:-)
      arjana

  2. Jako interesantno napisano. Osim toga, upotpunjeno jos i lijepim fotografijama. Svidjelo mi se od pocetka do kraja!

    • Hvala puno na komplimentima. Drago mi je da Vam se sviđaju fotografije. Moram priznati da ja baš nemam neku dobru foto “ruku”, no zato je uskočio moj kolega Dino, inovativni nastanvik iz Zadra, koji je napravio savršene fotografije s puta u Cape Town.
      Arjana

  3. “To sam ostavila za drugi put”, Vase su rijeci,koje predstavljaju i obecanje citateljima.
    Mogu zamisliti radoznala lica Vasih ucenika kad ste u mogucnosti, na zadanom putu
    prezentacije nastavnih inovacija, tako lijepo rijecju i slikom podariti nam malo poznati grad.

  4. Draga Arjana, odličan članak! Krasno si spojila ljubav prema putovanjima i prema novim tehnologijama. Još se samo pitam, kad sve to stigneš?! :-)

    • Draga Sonja,
      hvala ti:-) Kad bi samo dan mogao trajati više od 24 sata, sve bih stigla. Mislim da i ti i Kalina znate najbolje koliko stvari ne stignem napraviti:-) Ovaj putopis sam napisala na povratku iz Cape Towna 31.10.2010. Trebala sam ga samo malo doraditi. Ta mala dorada je trajala do početka svibnja.
      Arjana

  5. Draga Arjana,
    Tko čeka dočeka :) Ja znam kako ste maturantima potrebnija, pa Vas ne želim požurivati. U svakom slučaju,Vaše riječi i slike (premda drugi “daju ruke”) privuku veliki pozornost čitatelja.

    Kalina

  6. Citao sam o Cape Townu po raznim mjestima, ali nigdje nije bilo rijeci o sirotinjskom dijelu, koju mi tesko mozemo pojmiti. Sreca nasa pa je Arjana malo markirala i tako nam uspjela predociti grad u koji ce malo tko od nas krociti. Bas sam uzivao. :)

    • Sam,
      hvala:-) Što se tiče sirotinjskog dijela, izgleda da mene to na svakom putovanju proganja, jer čak i u bogatim, razvijenim zemljama ja nalazim dijelove grada u kojima žive siromašni, bili oni Amerikanci, Englezi, Austrijanci….- iako se njihov standard ne da usporediti sa sirotinjom u JAR-u.
      Arjana

  7. Arjana,
    iskrene čestitke na pedagoškim inovacijama. Vidi se da uživate u radu jednako kao i na putovanjima.
    Zanimljivo mi je bilo pročitati kako danas izgleda život u JAR-u, čini se tužnije i opasnije nego što su mi pričali prijatelji koji su se vratili prije nekoliko godina.Pitam se samo kakav je to “gušt” bogatog života koji se brani oružjem pored bijede koja ga okružuje. Čudni su ljudski izbori.
    Zato su pingvini neodoljivo slatki i veseli i pravi izbor za kraj priče.
    Agnes

    • Agnes,
      hvala na čestitkama! Ja se isto često pitam kako je izgleda živjeti u takvom okruženju, ali vjerojatno se čovjek navikne pa to više ni ne primjećuje, već smatra uobičajenim. Ili kako bi se reklo, i to je život.
      arjana

 Leave a Reply

(required)

(required)

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Powered by sweet Captcha

Follow

Get every new post on this blog delivered to your Inbox.

Join other followers: