Autor: Slavica D.
Dinosi u Splitu
Danas sam bila razdragana kao i djeca oko mene: u naš grad su stigli Dinosi ! Tko bi rekao da je takvo nešto moguće, pokretni dinosauri putuju iz grada u grad. I svi im se raduju, naročito djeca. Svakako i ja. Nema veze što bih gotovo mogla i unuke imati. Cijela ‘Arena’ je bila ispunjena dječjom grajom, svi su nešto trčkarali, dodirivali velike zvijeri, neki sa strahom, a drugi opet odvažnije. Čuj, nije šala potezati za rep takve grdosije, čupkati im zube, zavlačiti ruke u razjapljene čeljusti. A svi su u prirodnoj veličini. Još k tomu na vrlo prirodan i originalan način urliču, mašu repinama i ganjaju te iskešenim zubima. I sama sam bila nepovjerljiva prema njima, nikad se ne zna što takva neman može učiniti. Čitala sam da su nekom momku zamalo odgrizli ruku na nekoj izložbi, valjda se pravio hrabar pred vladarima prethistorije. No, no, ne dirati mesoždere, kod njih se nikad ne zna.
Suprug mi kaže da je cijeli ‘Jurassic Park’ prošao gradskim ulicama, na otvorenim vozilima su se šepurili najveći dinosi, samo što se nisu spustili među zapanjene prolaznike. Nisu oni svi mesožderi, ima i biljoždera, ali hajde prelistaj u glavi enciklopediju na brzinu kad se takve veličine nađu pred tobom. Onako u ‘Areni’, ograđeni malim konopčićem, djeluju donekle bezazleno, manje opasno, gotovo pitomo. Čak ih ima koji su dozvolili djeci da bezbrižno jašu na njihovim leđima. Tko se može pohvaliti jahanjem na dinosauru, i to pokretnom?
Dok sam ih znatiželjno proučavala, cijelo vrijeme sam mislila na male prijatelje iz Dubrovnika, Niku i Mara, kako bi oni uživali u ovoj ljepoti ! Znam da Maro, sa nepunih 7 godina, zna svakog dinosaura napamet po imenu, i cijelu njihovu biografiju. Zbog toga sam ove slike napravila za njih, vjerujući da će Dino Park uskoro doći i u njihov grad. Sigurno bi im se svidjeli oni letači, a ako žele mogu pregledati same glave, onako, da kažem, otkinute, u prirodnoj veličini, ili neki od izloženih kostura. Ma ima tu svega. I na ekranu se može pratiti njihov život od prije nekih 200 milijuna godina, život koji se ugasio nakon samo sto i pedeset nestvarnih i začuđujućih milijuna godina. Reklo bi se, dok si dlanom o dlan. Ali oni, glavni akteri te povijesne bajke, vratili su se među nas, i zahvaljujući njihovim istarskim tvorcima, precizno vođeni računalima, donijeli su prapovijest među nas.
Moram vam iskreno reći, baš su slatki !
Danas sam bila razdragana kao i djeca oko mene: u naš grad su stigli Dinosi ! Tko bi rekao da je takvo nešto moguće, pokretni dinosauri putuju iz grada u grad. I svi im se raduju, naročito djeca. Svakako i ja. Nema veze što bih gotovo mogla i unuke imati. Cijela ‘Arena’ je bila ispunjena dječjom grajom, svi su nešto trčkarali, dodirivali velike zvijeri, neki sa strahom, a drugi opet odvažnije. Čuj, nije šala potezati za rep takve grdosije, čupkati im zube, zavlačiti ruke u razjapljene čeljusti. A svi su u prirodnoj veličini. Još k tomu na vrlo prirodan i originalan način urliču, mašu repinama i ganjaju te iskešenim zubima. I sama sam bila nepovjerljiva prema njima, nikad se ne zna što takva neman može učiniti. Čitala sam da su nekom momku zamalo odgrizli ruku na nekoj izložbi, valjda se pravio hrabar pred vladarima prethistorije. No, no, ne dirati mesoždere, kod njih se nikad ne zna.
Suprug mi kaže da je cijeli ‘Jurassic Park’ prošao gradskim ulicama, na otvorenim vozilima su se šepurili najveći dinosi, samo što se nisu spustili među zapanjene prolaznike. Nisu oni svi mesožderi, ima i biljoždera, ali hajde prelistaj u glavi enciklopediju na brzinu kad se takve veličine nađu pred tobom. Onako u ‘Areni’, ograđeni malim konopčićem, djeluju donekle bezazleno, manje opasno, gotovo pitomo. Čak ih ima koji su dozvolili djeci da bezbrižno jašu na njihovim leđima. Tko se može pohvaliti jahanjem na dinosauru, i to pokretnom?
Dok sam ih znatiželjno proučavala, cijelo vrijeme sam mislila na male prijatelje iz Dubrovnika, Niku i Mara, kako bi oni uživali u ovoj ljepoti ! Znam da Maro, sa nepunih 7 godina, zna svakog dinosaura napamet po imenu, i cijelu njihovu biografiju. Zbog toga sam ove slike napravila za njih, vjerujući da će Dino Park uskoro doći i u njihov grad. Sigurno bi im se svidjeli oni letači, a ako žele mogu pregledati same glave, onako, da kažem, otkinute, u prirodnoj veličini, ili neki od izloženih kostura. Ma ima tu svega. I na ekranu se može pratiti njihov život od prije nekih 200 milijuna godina, život koji se ugasio nakon samo sto i pedeset nestvarnih i začuđujućih milijuna godina. Reklo bi se, dok si dlanom o dlan. Ali oni, glavni akteri te povijesne bajke, vratili su se među nas, i zahvaljujući njihovim istarskim tvorcima, precizno vođeni računalima, donijeli su prapovijest među nas.
Moram vam iskreno reći, baš su slatki !
Eh da su Dinosi došli kod nas u Sarajevo, ja im ne bi dala ruku, nego komad mesa da vidim hoće li pojesti
I usput, jadan momak kojeg je ujeo Dino 🙁
Meni su ovi dinosi baš lijepi. Ja bi ih pomazila po glavi.
Kako su ovi dinosi genijalno napravljeni 😀 Ja bi voljela da sam bila na toj izložbi u Splitu 🙁
Žao mi je što niste bili u Splitu u vrijeme Dinosa. Oni stalno borave u Istri, u Funtani, i tamo ih može svatko zainteresiran vidjeti. Još su ljepši u svom ‘prirodnom’ ambientu. Ako vas put tamo odnese, svakako posjetite ove zanimljive likove iz povijesti.