San Francisco

Autor: Agnes J.

Kada mi se za to pruži prilika, volim uživati u dinamičnim gradovima koji prijatno bučno pronose život svojim ulicama. Njihova me buka ne umara, njihovo mi mnoštvo ne smeta. U njima mi koraci ne posustaju  jer duh pogledom otkriva uvijek nove izazove.

Prilika se pružila. Bilo je ljeto, bila je glazba, bila je ugodna svježina oceana u zraku, bio je San Francisco. Mladenački živ, duhom bogat, životom ispunjen.

Grad, u kojem u jednom danu možete kupiti lijepe porculanske zdjelice od stare Kineskinje koja ne govori engleski i vjerojatno nikad nije izašla iz svoje četvrti, možete popiti sjajan cappuccino u talijanskom kafiću s fotografijama Rima i izmijeniti nekoliko rečenica na talijanskom,  možete umiriti pogled u  jasnim linijama japanskog  Tea Gardena ili opustiti korake u sasvim američkoj, dugoj pacifičkoj plaži. To je grad koji poput čarobnog štapića čini da u njemu  potpuno zaboravite da se nalazite pokraj rasjeda San Andreas, da seizmolozi dnevno bilježe 40-tak potresa i da ste nedavno čitali kako je vjerojatnost razornog potresa opasno velika.

Frisco, kako mu tepaju njegovi stanovnici, jednostavno okupira sva vaša osjetila, osobito ako se kao mi usudite dovesti autom do središta. Naš prvi ulaz u grad je tako i bez potresa bio pomalo stresan, ali Igorova (suprug) vještina vožnje i  moja navika navigacije uz kartu, od početnog stresa, učinili su vožnju  San Franciscom iznimnim doživljajem. Ugodnim! I to je moguće jer se u nepreglednim kolonama vozila vozi strpljivo, nitko ne trubi i nema agresivnog pretjecanja. Pravilan raspored ulica i odlična signalizacija olakšavaju snalaženje, a uzbrdice i nizbrdice cijelom doživljaju dodaju uzbudljivi efekt filmske vožnje.

U_grad zgusnut na poluotoku između zaljeva i oceana ušli smo preko manje poznatog i jeftinijeg mosta (u SAD-u se plaćaju samo mostovi prilikom ulaska) Bay Bridge-a. Izgrađen kada i Golden Gate 1936.god. most ima dvije etaže za dva smjera i izniman promet jer povezuje gusto naseljen istočni dio zaljeva koji zajedno sa San Franciscom ima oko 7 milijuna stanovnika.  Prije par godina započela je gradnja novog, paralelnog mosta koji osim izazova moderne tehnologije koja jamči sigurnost od potresa, treba postati i nova vizura grada. No, rijetki misle da će u tome ikada potisnuti Golden Gate.

U_SF kao uostalom i drugdje po Americi parkirališta ima gdje god zamislite da će vam trebati. Mi smo se prvi put parkirali u samom središtu grada, podzemlju trga Union Square, oko kojega  je najveći trgovački prostor zapadno od NewYork-a i najčešće mjesto za početak istraživanja svjetova među brežuljcima.  Tu, kozmopolitski svijet “brendovskih imena” u impozantnim građevinama, nudi prekrasne dizajnerske ideje svega što možete zamisliti. Među njima, otkriva se iznenađujući i neočekivani svijet zelenih oaza za male trenutke dnevnog predaha.

Korak od središta, iza Zmajevih vrata, najveća kolonija Kineza izvan Kine i pravo mjesto da dobijete sliku kako izgleda napučeni svijet ili što se sve potrebno i  nepotrebno u njemu proizvodi. Osebujno šarenilo u kojem se hrana izmjenjuje sa suvenirima, red ribe i voća s redom  slonovače i žada, pa se u trenutku pitate pripadaju li prekrasni sušeni morski konjici hrani ili suvenirima. Hrani, naravno!

Izvan Kineske četvrti  i središta grada izgleda kao da odjednom nedostaje ljudi. Nema gužve i šetnja postaje mirnija. Pogledi se nižu.

Brežuljci se izmjenjuju sa svojim lijepim, razigranim  fasadama u plavo-bijeloj,sivo-bijeloj, zelenoj ili u nizu boja. Poneki pogled je običan, čist, dugačak. No i  među običnim, uvijek se nađe nešto što ga privuče skladnošću i uvjeri vas kako upravo raznolikost čini šarm grada, nudeći  iza ugla uvijek neka druga lica. Među njima očekivali smo bar neku neku fasadu s grafitima, ali nismo naišli niti na jednu, posebno ne na išaranu fasadu pa smo to pribrojili još jednom ugodnom dojmu.

U sjevernom dijelu grada, u zaljevu, svijet koji podsjeća na prošlost. Iza jedrenjaka i parobroda, na otočiću, stoji Alcatraz, svjedok burnih godina kada se za San Francisco govorilo da je najopasniji grad na svijetu, grad u kojem se brzo živjelo i brzo umiralo.

Tako nepojmljivo sadašnjem ugođaju grada, ugođaju opuštene šetnje u kojoj se sreću jednostavni, pristupačni ljudi koji baš ne izgledaju opasno ili ugođaju potpunog užitka koje subotnje jutro donosi mnogima koji preplave Golden Gate park – sftravel.com/ggpark.html Park u kojem u punom smislu pulsira život. Njegova veličina prelazi sve predodžbe prostranog parka pa  dužina od 5 i širina od 1km čini razumljivim dolazak autom do dijela kojeg želite posjetiti ili u kojem jednostavno želite uživati.

Punih 50 godina (1890-1943) John McLaren je pretvarao pjeskoviti prostor u bogatstvo zelenila u kojem se danas  prožima umjetnost, glazba, sport, zabava, misao, znanje, ljepota, mir…  Konzervatorij cvijeća, botanički vrt, glazbena pozornica, japanski čajni vrt, muzej likovne umjetnosti i najveći i najmoderniji prirodoslovni muzej na svijetu – Academy of Science – apsolutno fascinantno. Naša uvjerenost kako ćemo na dan ponovnog otvaranja Akademije (nakon 10 godina preuređivanja) uspjeti ući, bila je čista iluzija. Nikakav red ispred Vatikanskih muzeja ili Louvra ne može se dužinom mjeriti s redom kojeg nismo ni uspjeli sagledati. A mi se nadali da Amerikance subotom više zanima zabava od znanosti! Bilo je to veliko razočarenje, pa smo znatiželju naknadno morali zadovoljiti na internetu www.calacademy.org

Raspoloženje nam je vratila ugodna, zanimljiva i nova šetnja. ZOO vrt! Iako nisam baš oduševljena izdvajanjem životinja u zatvorene prostore, primjetna briga, opažena mladunčad i okoliš s vegetacijom iz domovine životinja, ostavili su dojam humanog pristupa.

Dobra ideja je i mali ZOO za djecu koji se sastoji od obiteljske farme u kojoj roditelji djeci mogu pokazivati domaće životinje i hraniti ih, a ne da o njima uče iz slikovnica kao i vrt sa životinjama koje djeca mogu vidjeti u svojoj okolini i učiti kako se prema njima primjereno odnositi.

I_još jedna šetnja drugačijim svijetom, ovaj put zelenim, japanskim. Tea Garden – japanski vrt jasnih linija. Pomalo strog u svojoj uređenoj ljepoti kao da traži  od vas da uredite misli  ako to već niste ili možda osjećaje, prije nego se prepustite  užitku čaja koji vam se nudi. No, i s uređenim mislima i osjećajima japanski mostić nije bilo lako prijeći, ali kao i obično, kada se prijeđe izgleda tako jednostavno.

Na kraju trećeg, jednodnevnog dolaska u San Francisco,  ponovo smo prešli crveni most, istina, sretnije u jednom smjeru nego u drugom, ali valja reći: “Vrijedilo je prijeći.” Vrijedilo je sačuvati slike i prisjetiti se doživljaja. Prisjetiti se otkrivanja lica ljudi različitih kultura i stilova, izgleda i osmijeha, lica njihovih kuća, stara i nova, siva i obojena, lica njihovih parkova, opuštajuća i poželjna, lica njihova otvorenog duha i  života.