San Diego, 2. nastavak

Las Vegas, Los Angeles i San Diego – najbolje i najgore stvari dolaze iz Amerike – II dio

Autor: Davor Skeledžija

San Diego

Ako ste izdržali do ovdje – svaka čast, isplatit će se! San Diego je iz europske perspektive – najpodcjenjeniji grad u Americi! I cure su se složile, ali budući da su vidjele do sada samo Las Vegas i Los Angeles – pametniji zaključak nisu mogle donijeti. S druge strane, Amerikanci to vrlo dobro znaju, San Diego je pored New Yorka i San Francisca, jedan od najskupljih gradova u Americi. Jednostavnim rječnikom rečeno: plaćate lijepo vrijeme. Očekivao sam više meksičkog utjecaja i hispano stanovništva, ali barem u dijelovima u kojima smo se mi kretali uglavnom smo nailazili na svijetlu put, a onih par Meksikanaca su bili dobro integrirani. Ljudi su generalno vrlo opušteni i ljubazni. Očekujem to od posluge u hotelu, taksista i sličnih koji se nadaju napojnici, ali od ljudi na ulici – baš i ne. Ipak, ekipa je vrlo opuštena i nasmiješena, pomoći će svakom tko ih pristojno zamoli.  Vjerujem da je  sve tako ležerno i uspješno i zato što grad nema pravih turista koji svima idu na živce, uglavnom je riječ o Amerima koji dolaze na poslovne sastanke i konferencije, te uglavnom vise po hotelima i barovima.  Budući da se i ja potrudim svaki put kad me u Zagrebu neki stranac nešto pita, nije mi problem ovdje nešto tražiti.

Aerodrom u San Diegu

Malecki aerodrom sa samo jednom pistom je praktički u centru grada, a avioni prilaze pisti iz smjera naseljenog brda koje je u sklopu grada! Zašto je to tako bitno?! Zato što avioni koji dolaze stvaraju privid kao da lete među kućama i drvećem, a mogućnosti stvaranja odličnih fotografija su bezgranične 🙂 Na žalost, kvalitetni DSLR fotić sam prodao jer mi je dojadilo stalno mijenjanje objektiva i prašina koja upada u njega. Morao sam se zadovoljiti malim Canon G11 fotićem s vrlo ograničenim mogućnostima i solidnom kamerom na Samsung A5 2017 mobitelu. Srećom cure su imale prilično strpljenja na moje stalno zaostajanje i pokušaje da baš sad napravim najbolju fotografiju. I sam aerodrom je milina za promatrati, avioni stalno dolaze i odlaze u savršenom poretku dijeleći zajednički resurs – jedinu pistu. Čekaju u redu da jedan sleti i odmah se njih tri nagura u liniju za polijetanje. Znate kako je u Zagrebu, on stane, pa krene, pa stane, pa čeka dozvolu, pa potvrdu, pa tapšanje po ramenu i slično. Ovdje  kao da toga nema, kada avion nije u prilasku na slijetanje – ovi na zemlji mogu ća! Ko’ pilići izlaze na pistu, okret, poravnanje u vjetar i gas do daske. Jedan za drugim, brzo i efikasno; znaju da avion u dolasku samo što nije i ako nisu brzi –nastaju zastoj i skupi problemi. Sve sam to doživio i na odlasku iz San Diega, avion nam je bio treći u liniji, a onaj u prilasku/slijetanju dovoljno daleko da nas troje: Alaska Airlines, BlueJet i  SouthWest u vrlo kratkom vremenu jedan iza drugoga veselo uzletimo i krenemo svako u svom smjeru. 🙂

Top Gun

Da da, San Diego ima i svoju dugu vojnu tradiciju, kao i najbolju pilotsku školu Top Gun. 😉 Naravno, da je baš ovdje sniman klasik s Tom Cruise-om u glavnoj ulozi. Stoga se za početak prisjetite legendarnog filma: https://youtu.be/r5h5JrzJMtQ

U filmu se pojavila prezgodna Kelly McGillis kao „Charlie“, ali i moja omiljena Meg Ryan kao „Carol“, Goose-ova žena.:) Naravno da smo posjetili restoran „KansasCity Barbeque“ gdje je snimana legendarna scena u kojoj oni pjevaju „Great Balls of Fire“. A ona legendarna scena gdje plavokosa Kelly McGillis u oldtimeru lovi Toma Cruise-a na motoru, je snimana baš ovdje nedaleko od aerodroma na brdu niz kojeg slijeću avioni 🙂 🙂 🙂 Možete ju pogledati ovdje 🙂

Umirovljeni nosač aviona USS Midway

Savršeno restauriran i multimedijalno uređen nosač aviona kako bi što vjernije dočarao vrijeme svoje aktivne službe interesima SAD-a, ustvari probranoj eliti na vlasti i uz vlast. Da stvar bude bolja, na nosaču se nalaze volonteri koji su uistinu služili vojsku dok je nosač bio aktivan. Naravno, svaki veteran „obavlja“ funkciju koju je obavljao u vrijeme službe. Jednog takvog starčeka koji je služio u agresiji na Irak sam doslovce izbacio iz takta pitanjem da li se osjeća loše sada kada zna da su izgovori za invaziju (kemijsko oružje u Saddama) dokazano izmišljeni. Te da mnogi stanovnici Iraka dan danas žive u kaosu i bijedi nakon što je Zapad bombama uveo demokraciju. Prvo se dobro držao i priznao da stvari nisu onakve kakve su se tada činile, ali onda je bez ikakvog dodatnog poticaja skliznuo u agresiju i ljutnju, PTSP?. U tom trenutku smo se nalazili na zapovjednom mjestu za nadzor slijetanja zrakoplova na nosač aviona, a ja sam elegantno zbrisao u prostoriju za briefing pilota prije leta.

Iznenadit će vas informacija da je prosječna starost vojnika na brodu bila samo 20tak godina, to se odnosilo i na sam vrh komandnog lanca. Prostorije najnižih vojnika (enlisted soldiers) su stvarno bile nevjerojatno male i stisnute, tri kreveta na kat. S druge strane, kapetan broda je imao prekrasan apartman i još jedan krevet gotovo na samom vrhu kontrolnog tornja za brzi spavanac. Mene su oduševile prostorije admirala fregate, lik je čak imao svoju kuhinju i kuhara, te diplomatske odaje. Naime, USS Midway nosač aviona je bio ogroman i često je plovio u pratnji drugih ratnih brodova. Dok je kapetan Midway-a zapovijedao baš tim nosačem aviona, admiral fregate je zapovijedao cijelom ratnom grupacijom. Osim toga prilikom boravka nosača aviona u stranim lukama, admiral je znao primati službene diplomate i dužnosnike tih zemalja ovdje u svojim prostorijama na brodu. Stoga ne iznenađuje činjenica da je interijer bio vrhunski uređen.

Tom Cruise-ov F14 TomCat je bio parkiran gore na palubi za polijetanje, na žalost nisu me pustili unutra. Ipak, uspio sam sjesti odmah pored u T2 HawkEye i veselo vrtjeti ručicu za upravljanje zrakoplovom i lansiranje raketa 😉 Svakoj bu*** njegovo zadovoljstvo. O sistemima za navođenje i slijetanje zrakoplova, te katapultima za njihovo uzlijetanje bih mogao još puno pisati, ali mislim da sam i ovako pretjerao. Uglavnom, nosač zrakoplova je nevjerojatno čudo koje objedinjuju nevjerojatno različite tehnologije, vrste ljudstva, naoružanja, tehnike i svega ostalog. Sva ta djeca na brodu bila su savršeno utrenirana i fokusirana na svoj dio posla. Donedavno nisu legalno ni alkohol mogli kupiti, a ovdje preuzimaju odgovornost za dio, a ponekad čak i cijeli ratni brod! Preko 3.500 ljudi u pogonu kako bi ratni brod što bolje i brže ispunjavao zadatke. Trenutno takvi nosači služe za dizanje tenzija sa Sjevernom Korejom kako bi se opravdao eventualni napad na nju, te za agresiju na Siriju; ali često su iskorišteni i za humanitarne stvari kao što je dostava hrane i lijekova na krizna žarišta, pa čak i transport unesrećenih.

Balboa Park

U centru grada, na uzvisini se nalazi i sjajni Balboa park s vrhunskim besplatnim internetom 🙂 Obišli smo ga na biciklima koji su unatoč uzvisini generalno najbolji način za razgledavanje. Ovdje ekipa dolazi na odmor, maturanti pjevaju Gaudeamus Igitur, a psi obavljaju nuždu u posebne rešetke ugrađene u zemlju. Tu je negdje i svjetski poznati zološki vrt u koji na kraju nismo išli, ali ga svi preporučuju.

Morska promenada

Uređeni prostor uz more je nevjerojatno dug i zanimljiv. Brojne livade, štandovi, igrališta, fontane, barovi, restorani, umjetničke instalacije, zmajevi, spomenici i statue se protežu unedogled. Temperatura i vlažnost su idealni za duge šetnje ili biciklističke vožnje, za najljenije postoje i biciklističke rikše gdje će drugi pedalirati umjesto vas. Nevjerojatno ugodna promjena u odnosu na pustinju i Las Vegas gdje smo jaja na haubi mogli ispeći.

Sami centar San Diega

Vrlo je siguran i isprepleten visokim hotelima i niskim ugodnim restoranima, dućanima, trgovima i fontanama. Prilično čisto, a čak je i beskućnika puno manje nego npr. u Montrealu ili Torontu. Naravno, mi se nismo previše udaljavali od centra, jer bismo vjerojatno svašta zatekli. Na žalost teški oblici siromaštva i psihičke bolesti su ipak vidljivi i najgori su nusproizvod neoliberalnog kapitalizma kojem i Hrvatska tako brzo hrli. Po postotku beskućnika i  ljudi koji kopaju po smeću se brzo i sigurno približavamo Americi. Da stvar bude gora, imamo sve više kojekakvih ekonomskih „znalaca“ koji na najperfidnije načine promoviraju sve dobro što donosi neoliberalni kapitalizam, ali vješto zaobilazeći ljudsku bijedu i bezizlazne situacije u koje obični ljudi sve više zapadaju.

Zaključak – najgore i najbolje stvari dolaze iz Amerike

Nit su svi Ameri glupi, nit svo zlo dolazi iz Amerike. Otud zaključak u naslovu. Odavde je krenula obmana vezana za masnoće i sol u prehrani kako bi se povećala zarada na proizvodima od šećera i njihovog famoznog kukuruznog sirupa. Ipak, baš Ameri su najjači u „low carb“ i paleo prehrani, a baš ovdje dostupan je i najveći izbor kvalitetnih dodataka prehrani potrebnih zbog današnje masovne proizvodnje hrane. Njihovo kardiološko društvo je među prvima zaključilo da sol nije namirnica oko koje treba brinuti i prvo postavilo pitanje opravdanosti sodomiziranja kolesterola. S druge strane, ovdje je u većini dućana još uvijek teško pronaći proizvod na kojem ne piše „low fat“ ili „low sodium“. Mnogi Ameri su i dalje opterećeni time da pojedu što više „low fat“ proizvoda ne znajući da se ta mast često zamjenjuje šećerom radi boljeg okusa i izazivanja ovisnosti. Nadalje, upravo Amerikanci najviše krše osobnu privatnost, ali su često i najsvjesniji koliko je ona važna. Ono gdje su najviše stradali je GMO industrija hrane, jer čak i ako sam GMO nije toliko štetan; ogromne količine otrova korištenih kod GMO uzgoja, upropaštavanje non-GMO  farmera, te licencirano sjeme – sigurno jesu štetni i za prirodu i za čovječanstvo.

Danas su u Americi inzulini skuplji i nedostupniji nego ikad, pharma industrija im je uspjela nametnuti i najviše obaveznih cjepiva. Baš ovdje postoji i poseban sud koji se bavi samo odštetama za one koji su stradali od cjepiva, iako bi oni čija djeca stradaju sigurno puno radije mijenjali svaki novčani iznos za zdravlje svoje djece. Naravno, već samo postojanje posebnih sudova za žrtve cijepljenja pokazuje zemlju u boljem svjetlu nego npr. Hrvatsku gdje ste prepušteni znamo kakvom pravosuđu i zdravstvenom sustavu.

Iako je EU do sada pokazala veliko sluganstvo i inferiornost prema američkim globalnim interesima i politici, dolaskom Trumpa su mnogi EU političari počeli drugačije razmišljati. Je li to kratkoročni hir ili trajniji trend – uskoro ćemo vidjeti.

U svakom slučaju, iako su američka vanjska politika i prateća industrija oružja u mnogim zemljama izvor siromaštva, bijede i ratova; sama zemlja i obični ljudi koji žive u SAD-u su vrhunski su doživljaj i iskustvo.

Davor Skeledžija

Prvi nastavak: Najbolje i najgore stvari dolaze iz Amerike, Las Vegas i Los Angeles